Rev-853/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 853/10-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Matasić-Špoljarić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice R. B., 2. tužitelja mldb. M. B., oboje iz O., i 3. tužiteljice J. M. iz B., svi zastupani po punomoćniku F. B., odvjetniku u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Gospiću, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Gospiću poslovni broj Gž-485/09 od 15. veljače 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Gospiću, Stalna služba u Otočcu poslovni broj P-711/09 od 17. ožujka 2009., u sjednici održanoj 7. veljače 2011.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Županijski sud u Gospiću je presudom poslovni broj Gž-485/09 od 15. veljače 2010. potvrdio presudu Općinskog suda u Gospiću, Stalna služba u Otočcu poslovni broj P-711/09 od 17. ožujka 2009., kojom su odbijen tužbeni zahtjevi tužitelja da im tuženica naknadi štetu i to R. B. 400.000,00 kn, mldb. M. B. 550.000,00 kn, te J. M. 301.000,00 kn, kao i zahtjev za naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama pobliže označenim u st. 1. izreke, te kojom je naloženo tužiteljima naknaditi tuženici trošak postupka u iznosu od 20.020,00 kn. Tužitelji su izjavili reviziju protiv drugostupanjske presude zbog svih revizijskih razloga označenih u čl. 383. st. 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP) i predlažu da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine obje nižestupanjske presude i predmet vrati istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženica nije odgovorila na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da im tuženica naknadi štetu zbog smrti bliskih osoba i u revizijskoj fazi postupka je sporno je li nastupila zastara potraživanja naknade štete.

Primjenom odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP), a koja se temeljem odredbe čl. 53. st. 4. u svezi čl. 36. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 57/11) primjenjuje na ovaj spor, Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP koja nije ostvarena.

U nižestupanjskim presudama navedeni su jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama glede nastupanja zastare potraživanja pa ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer za donošenje odluke u ovom predmetu nije bilo od odlučnog značaja je li štetni događaj nastao kao posljedica terorističkog akta ili ne te je li ubojstvo bliskih osoba tužitelja počinjeno oružjem koje je bilo u vlasništvu Republike Hrvatske. Zato se nije ostvario revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Nakon provedenog postupka nižestupanjski sudovi polaze od utvrđenja:

- da su pok. B. B. i pok. Ž. B. ubijeni … u mjestu B. od strane paravojnih srpskih formacija i pokopani u blizini svoje obiteljske kuće,

- da su sada pok. B. B. i njegov sin Ž. B. u srodstvu sa tužiteljima i to su R. B. svekar, odnosno suprug, mldb. M. B. djed, odnosno otac, a J. M. otac, odnosno brat,

- da je mjesto B. u vrijeme kada su imenovani ubijeni bilo privremeno okupirano od strane srpskih paravojnih formacija,

- da je P. O. podnijela kaznenu prijavu protiv B. S. i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 120. st. 1. OKZRH, između ostalog i zbog ubojstva B. B. i njegovog sina Ž. B., no nije utvrđeno da bi u tom predmetu bila donesena pravomoćna osuđujuća presuda kaznenog suda,

- da su tužitelji u ovom predmetu tužbu podnijeli sudu 19. prosinca 2006.

Odbijajući tužbeni zahtjev pozivom na odredbu čl. 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO) nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo.

Odredbom čl. 376. st. 1. ZOO propisano je da potraživanje naknade uzrokovane štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i osobu koja je štetu učinila. Obzirom da se sporni događaj zbio …, a tužitelji ne osporavaju da su za štetu, kao i za osobu koja je štetu učinila saznali ubrzo nakon smrtnog stradavanja bliskih im srodnika to je protekao rok od tri godine propisanom spomenutom zakonskom odredbom u kojem nastupa zastara potraživanja naknade uzrokovane štete.

Revizijski navodi da je nesporno da se radi o kaznenom djelu nisu od značaja za donošenje odluke u ovom predmetu, jer revidenti ne tvrde da bi pravomoćnom presudom kaznenog suda bila utvrđena odgovornost počinitelja za to kazneno djela te u ovom predmetu nije moguće primijeniti duži rok zastare potraživanja iz čl. 377. ZOO. Pogrešno je pravno stajalište revidenta da za primjenu te spomenute odluke nije odlučno je li donijeta osuđujuća presuda u kaznenom postupku, jer se taj rok primjenjuje samo onda kada je pravomoćnom presudom utvrđeno postojanje kaznenog djela i odgovornost počinitelja, a što tijekom postupka nije utvrđeno. Sve i da je utvrđeno da je ubojstvo prednika tužitelja bilo teroristički akt u smislu čl. 1. st. 1. Zakona o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija („Narodne novine“, broj 117/03) došlo je do zastare potraživanja.

Kako je u ovom predmetu utvrđeno da je došlo do zastare potraživanja naknade štete, to za donošenje odluke nije od odlučnog značaja navod da se radi o djelu počinjenom oružjem koje je bilo u vlasništvu tužene (teritorijalne obrane).

Zato ne postoji revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to je primjenom odredbe čl. 393. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske odbio reviziju kao neosnovanu.

U Zagrebu, 7. veljače 2012.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.