I Kr-605/2011-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr 605/11-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić-Radaković kao predsjednice vijeća, dr. sc. Zdenka Konjića i mr. sc. Marina Mrčele kao članova vijeća te više sudske savjetnice Melanije Grgić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenika S. Z., zbog kaznenih djela iz članka 124. stavka 1. i 4. i dr. Kaznenog zakona, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne, dostavljenom s prijedlogom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 16. rujna 2011., broj Kv- 2051/11 (Kv-2516/09), u sjednici održanoj 20. prosinca 2011.,

r i j e š i o j e :

Odbija se zahtjev osuđenika S. Z. za izvanredno ublažavanje kazne.

Obrazloženje

Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 11. siječnja 2010. broj Kv- 2516/09, S. Z. osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine i 1 (jedan) mjesec, a presuda je postala pravomoćna 4. veljače 2010. Ovom presudom preinačene su u odluci o kazni presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 6. ožujka 2009., broj Ko- 3415/08, preinačena presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Kž-885/09 od 12. svibnja 2009., kojom je S. Z. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci, zbog kaznenih djela iz članka 124. stavak 4. i članka 224. stavak 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06 i 110/07 - u daljnjem tekstu: Kazneni zakon) te presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 28. rujna 2009., broj Ko-1245/09, pravomoćna 15. listopada 2009., kojom je S. Z. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, zbog kaznenog djela iz članka 99. stavak 1. Kaznenog zakona.

Osuđenik S. Z. je 14. listopada 2010. podnio zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne u kojem ističe da prilikom izricanja kazne, nije cijenjena činjenica da je hrvatski branitelj i dragovoljac Domovinskog rata od … te da je odlikovan Spomenicom Domovinskog rata ... Također navodi da je obolio od PTSP-a i da mu se zdravstveno stanje pogoršalo tijekom svibnja i lipnja 2010. Nadalje navodi da se raspala njegova obitelj te da je kao otac potreban svojoj maloljetnoj djeci. Izražava duboko kajanje zbog počinjenog, naglašavajući da se ispričao oštećeniku zbog svojeg ponašanja. U kaznionici je ocijenjen ocjenom uspješan. Stoga osuđenik moli ublažavanje kazne kako bi se brinuo za svoje dvoje djece i usmjerio ih na pravi put.

Dostavljajući spis sa zahtjevom osuđenika, Općinski kazneni sud u Zagrebu predložio je prihvaćanje zahtjeva za izvanredno ublažavanje kazne. Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu i Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, suglasnog su mišljenja da zahtjev treba

I Kr 605/11-4

odbiti jer ne postoje okolnosti koje opravdavaju primjenu instituta izvanrednog ublažavanja kazne.

Zahtjev nije osnovan.

Odredbom članka 414. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 - dalje u tekstu: ZKP/97) propisano je da je ublažavanje pravomoćno izrečene kazne dopušteno kad se nakon pravomoćnosti presude pojave okolnosti kojih nije bilo kad je izricana presuda ili sud za njih nije znao iako su postojale, a one bi očito dovele do blaže osude.

Okolnost koju je osuđenik S. Z. naveo u svojem zahtjevu da je otac dvoje djece za koje želi brinuti bila je poznata sudu prilikom izricanja kazne te je to cijenjeno olakotnim. Također je prvostupanjski sud bio upoznat s činjenicom da je sudionik Domovinskog rata, što je navedeno u osobnim podacima okrivljenika, u objedinjenim presudama. Dakle, ove okolnosti nisu nove u smislu odredbe članka 414. ZKP/97.

Što se tiče okolnosti koju ističe osuđenik u svojem zahtjevu da boluje od PTSP-a, za nju sud nije znao kada je odmjeravao kaznu osuđeniku. Naime, iz medicinske dokumentacije Psihijatrijske bolnice V. utvrđeno je da je pod ovom dijagnozom, uz zlouporabu alkohola te prisutnosti određenih duševnih poremećaja i smetnji, osuđenik bio bolnički tretiran u dva navrata ... i ..., no dokumentaciju o pogoršanju svog stanja, osuđenik nije priložio. Međutim, ove okolnosti nisu takvog značaja da bi dovele do blaže osude. Naime, PTSP je kronično stanje koje može biti adekvatno medicinski tretirano u okviru zatvorskog sustava. S obzirom na to da iz osobnih podataka osuđenika proizlazi da je bez zaposlenja, stalnih primanja i imovine, upitno je na koji način bi uopće mogao ostvariti zdravstvenu zaštitu izvan kaznionice, u kojoj mu je, u smislu odredbe članka 103. stavak 1. i 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora, osigurano liječenje i redovita briga o tjelesnom i duševnom zdravlju, neovisno o činjenici ima li zdravstveno osiguranje, jer troškove liječenja snosi kaznionica.

Dakle, osuđenik u svojem zahtjevu nije naveo niti jednu okolnost koja bi očito dovela do blaže osude da je sud za nju znao kad je izricana presuda. Brojnost osuda ukazuje na upornost i usvojeni stil ponašanja osuđenika. Stoga okolnosti koje je osuđenik naveo u svojem zahtjevu ne opravdavaju izricanje blaže jedinstvene kazne, kojom je osim toga, već objedinjenja jedinstvena kazna iz naprijed navedene presude, što znači da je i ranije bio osuđen za kaznena djela u stjecaju.

Slijedom navedenog, nisu ostvareni uvjeti za izvanredno ublažavanje kazne iz članka 414. ZKP/97 pa je na temelju članka 416. stavak 6. ZKP/97, odlučeno kao u izreci rješenja.

U Zagrebu 20. prosinca 2011.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Melanija Grgić, v.r.

Lidija Grubić-Radaković, v.r.