I Kž-555/2015-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 555/15-6

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. A. A., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i opt. A. A. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Splitu od 15. srpnja 2015. broj K-19/15, u sjednici održanoj dana 16. prosinca 2015., u prisutnosti optuženika i branitelja optuženika odvjetnika Borisa Majića,

r i j e š i o j e:

I. Prihvaća se žalba opt. A. A., ukida se pobijana presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

II. Uslijed odluke pod I., žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

Obrazloženje

Uvodno citiranom presudom Županijski sud u Splitu proglasio je krivim opt. A. A. zbog jednog kaznenog djela razbojništva iz čl. 230. st. 2. KZ/11 za koje mu je na temelju tog propisa utvrdio kaznu zatvora u trajanju od tri godine i jednog kaznenog djela osobito teške tjelesne ozljede iz čl. 119. st. 3. u vezi st. 1. KZ/11 i u vezi čl. 118. st. 1. KZ/11 za koje mu je na temelju čl. 119. st. 3. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od tri godine, a nakon što je optuženiku na temelju čl. 58. st. 1. KZ/11 opozvao uvjetnu osudu Općinskog suda u Splitu br. K-601/10, koja je postala pravomoćna 18. rujna 2011., zbog kaznenog djela teške krađe iz čl. 217. st. 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – dalje u tekstu: KZ/97) i kojom je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci čije je izvršenje primjenom uvjetne osude kroz period provjeravanja u trajanju od četiri godine i uvjetnu osudu izrečenu pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu br. K-1163/12 od 3.

I Kž 555/15-6

prosinca koja je postala pravomoćna 18. siječnja 2013., zbog kaznenog djela teške krađe iz čl. 217. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 216. KZ/97 kojom mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci čije je izvršenje primjenom uvjetne osude odgođeno kroz period provjeravanja u trajanju od tri godine, na temelju citiranih odredbi uz primjenu čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 optuženik je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od pet godina u koju mu je na temelju čl. 54. KZ/11 uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 24. veljače 2015., pa nadalje.

Na temelju čl. 69. KZ/11 optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti, a na temelju čl. 148. ZKP/08 optuženik je presuđen na platež troškova kaznenog postupka u iznosu od 1.810,00 kn i paušala u iznosu od 500,00 kn.

Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i odluke o kazni te troškova kaznenog postupka s prijedlogom "da se pobijana presude ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a podredno preinači u odluci o kazni, sigurnosnoj mjeri i troškovima kaznenog postupka tako da optuženiku utvrdi strože kazne zatvora za svako pojedino kazneno djelo, razbojništvo i osobito teške tjelesne ozljede i da ga osudi na strožu jedinstvenu kaznu zatvora, da mu izrekne i sigurnosnu mjeru zabrane približavanja žrtvi P. B. na udaljenosti manje od sto metara iz čl. 73. KZ/11, da odredi trajanje izrečene sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti, te da optuženika obveže na platež troškova kaznenog postupka nastale tijekom istrage koji su potpisani na listu 366. spisa , kao i da predsjednik vijeća posebnim rješenjem pravilno uračuna optuženiku vrijeme proveden u istražnom zatvoru sukladno čl. 180. st. 2. ZKP/08."

Optuženik A. A. je žalbu podnio osobno i putem branitelja B. M., odvjetnika iz S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom "da se pobijana presuda preinači na način da se A. A. oslobodi optužbe, s obzirom da nije dokazano da bi počinio kaznena djela za koja se tereti, podredno, da se ukine pobijana presuda i predmet vrati na ponovno suđenje. Ukoliko se ne prihvati predloženo, već se nađe utvrđenim činjenično stanje kao u izreci pobijane presude, predlaže se A. A. osuditi na znatno blažu kaznu."

Državni odvjetnik je podnio odgovor na žalbu optuženika, a optuženik na žalbu državnog odvjetnika, s prijedlozima da se žalbe suprotnih stranaka odbiju kao neosnovane.

Spis je sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08 dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Kako je branitelj optuženika u žalbi zahtijevao da se on i optuženik izvijeste o sjednici vijeća, to je i učinjeno, a njihova je prisutnost osigurana uz pomoć zatvorenog tehničkog uređaja za vezu iz Zatvora u Splitu, dok je u odnosu na uredno izvještenog državnog odvjetnika, sjednica u smislu odredbe čl. 475. ZKP/08, održana u njegovoj odsutnosti.

Žalba optuženika je osnovana, dok je uslijed toga žalba državnog odvjetnika postala bespredmetna.

I Kž 555/15-6

Suprotno tvrdnjama optuženika izreke pobijane presude nije nerazumljiva time što je u izreci presude, u dijelu u kojim se opozivaju naprijed citirane uvjetne osude sud prvog stupnja u odnosu na presudu Općinskog suda u Splitu od 3. prosinca 2012., broj K-1163/12 propustio navesti na koju je kaznu zatvora tom presudom on osuđen već se navodi samo rok kušnje. Naime, u nastavku tog dijela izreke gdje se opozvane osude uzimaju kao utvrđene se navodi da se u odnosu na ovu presudu radi o kazni zatvora u trajanju od deset mjeseci. Dakle, zbog navedenog propusta suda prvog stupnja presuda nije nerazumljiva u toj mjeri da se ne može ispitati, zbog čega nije u pitanju navedena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

Nadalje, sud prvog stupnja je u obrazloženju (str. 12., 3. odlomak) naveo da opoziva uvjetne osude zato što je predmetno kazneno djelo počinio u rokovima kušnje i jer je pobijanom presudom optuženik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od pet godina, dakle, kada je opoziv uvjetne osude obvezatan, iz čega slijedi da je o tim odlučnim činjenicama dao razloge. Prema tome, nije osnovan prigovor optuženika da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 jer da o ovim utvrđenjima nije u obrazloženju iznio razloge.

Suprotno tvrdnjama optuženika iz izreke pobijane presude je vidljivo da je pri izricanju jedinstvene kazne zatvora sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbu čl. 51. KZ/11, tako da izreka u tom dijelu nije nerazumljiva.

Jednako tako, u pogledu prigovora optuženika u odnosu na odluku o sigurnosnoj mjeri iz čl. 69. KZ/11, propust suda da u izreku unese potpunu zakonsku formulaciju i odredi trajanje mjere ne čini izreku nerazumljivom. U biti, radi se o povredi kaznenog zakona (kako to žalitelj u daljnjem dijelu žalbe i sam priznaje) koja se može otkloniti preinakom presude.

Izreka pobijane presude nije proturječna s obrazloženjem jer sud u izreci pravilno utvrđuje da je optuženik u odnosu na tešku tjelesnu ozljedu postupao s izravnom namjerom ("s ciljem da teško tjelesno ozljedi oštećenika"), dok je u odnosu na ozljede opasne po život, koje okolnosti djelo čine kvalificiranim, u izreci navedeno da postoji svijest optuženika o tome i navedeno je da on pristaje i na tu mogućnost. Ta utvrđenja su ispravno u navedenom kontekstu argumentirana u obrazloženju (str. 11., 4. i 5. odlomak). Dakle, predmetno kazneno djelo je u odnosu na osnovi oblik počinjeno s izravnom namjerom a u odnosu na teže posljedice optuženik postupa s neizravnom namjerom, što sud pravilno utvrđuje i obrazlaže. Stoga niti u ovom dijelu žalba optuženika u kojoj se tvrdi da je počinjena bitan povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

Međutim, osnovana je optuženikova žalba u dijelu u kojem pobija presudu zbog počinjenja bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08. Istina, optuženik u žalbi izrijekom ne citira ovu zakonsku odredbu, međutim, kada tvrdi da je sud prvog stupnja pri ispitivanju svjedoka postupio protivno odredbama čl. 426. i čl. 431. ZKP/08, što je bilo od utjecaja na odluku suda, time evidentno implicira tvrdnju da je počinjena tzv. relativno bitna povreda odredaba kaznenog postupka.

Dakle, s pravom optuženik ukazuje da je sud prvog stupnja nepravilno na raspravi pri ispitivanju svjedoka, najprije konstatirao da svjedok tvrdi da je u postupku već dao iskaz i, budući se tada bolje sjećao, želi da se taj iskaz pročita, što potom sud i čini te čita iskaze koji

I Kž 555/15-6

su svjedoci dali u istrazi. Nakon toga sud konstatira da svjedoci iskazuju suglasno kao i prethodnom iskazu, ili jednostavno navodi da svjedok ostaje kod iskaza (npr. svjedoci M. B., A. S.1 , A. S. ) iz čega slijedi da ti svjedoci uopće nisu niti iskazivali.

Optuženik potpuno pravilno ukazuje da taj način ispitivanja nije pravilan i u suprotnosti je s odredbom čl. 426. i čl. 431. ZKP/08. Naime, potonja odredba određuje kada sud na raspravi iznimno može čitati iskaze koji su svjedoci, suokrivljenici ili osuđene osobe dale tijekom dokazne radnje ili ranije rasprave, a odredbom čl. 426. ZKP/08 je propisano u kojim okolnostima sud na raspravi može prema potrebi pročitati prijašnji iskaz svjedoka ili vještaka. Radi se o iznimnoj situaciji kada svjedoci i vještaci navedu da se više ne sjećaju okolnosti o kojima su iskazivali ili odstupe od svojih iskaza. Dakle, sud prvog stupnja nije mogao, samo iz razloga jer su svjedoci naveli da su se u prethodnim iskazima "bolje sjećali" (iako se radi o vremenskoj distanci od svega pet mjeseci) njihove iskaze iz istrage koju je proveo državni odvjetnik bez nazočnosti optuženika i njegovog branitelja na raspravi pročitati, već je morao prvo zatražiti od svjedoka da iznese sve što mu je poznato o predmetu, a samo u iznimnim naprijed navedenim slučajevima sud prvog stupnja je prethodne iskaze mogao pročitati. To stoga što se prema koncepciji ZKP/08 dokazi u istrazi koje provodi državni odvjetnik, dakle, stranka u postupku, izvode kako bi se, u smislu odredbe čl. 216. st. 3. ZKP/08, moglo odlučiti hoće li se podignuti optužnica ili obustaviti postupak, dok se s druge strane u smislu odredbe čl. 450. st. 1. ZKP/08 presuda može temeljiti samo na činjenicama i dokazima koji su izneseni na raspravi.

Prema tome, kada je sud prvog stupnja protivno naprijed citiranim propisima najprije pročitao iskaze svjedoka iz istrage koje je proveo državni odvjetnik, takav postupak mogao je biti od utjecaja na presudu jer svjedoci nisu u slobodnom izlaganju na raspravi iznijeli pred sudom i optuženikom, te braniteljem ono što znaju o predmetu kako bi njihov iskaz u smislu neposrednosti mogao biti podložan kritičkoj ocjeni.

Stoga je opisanim postupanjem sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08 na koju žalba osnovano ukazuje zbog čega je prihvaćanjem te žalbe pobijana presuda ukinuta.

Kada se presuda ukida zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka o ostalim žalbenim osnovama se ne može odlučivati sve dok se postupovna povreda ne otkloni jer se tek nakon toga presuda može ispitivati u pravcu povrede kaznenog zakona, pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, odluci o kazni, sigurnosnoj mjeri i troškovima kaznenog postupka.

Zbog toga o ostalom dijelu žalbe optuženika, kao niti o žalbi državnog odvjetnika nije odlučivano. Iako državni odvjetnik u žalbi ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, u biti se njegova žalba svodi samo na odluku o kazni, imovinskopravnom zahtjevu i sigurnosnoj mjeri iz čl. 471. ZKP/08. Naime, kako sud prvog stupnja nije odlučio o imovinskopravnom zahtjevu ni o oduzimanju imovinske koristi to nije niti trebao o tome iznositi razloge u obrazloženju. Stoga nije osnovana tvrdnja državnog odvjetnika da je time počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, već je u pitanju povreda iz čl. 471. st. 2. ZKP/08. Iz tog je razloga žalba državnog odvjetnika u konkretnoj situaciji bespredmetna.

I Kž 555/15-6

U ponovljenom će postupku sud prvog stupnja provesti sve do sada izvedene dokaze, a po potrebi i druge, s tim da će na raspravi svjedoke ispitati sukladno odredbi čl. 289. st. 1. u vezi čl. 423. st. 1. ZKP/08 ZKP/08. Nadalje, sud prvog stupnja će pribaviti spise Općinskog suda u Splitu br. K-601/10 i 1163/12 jer se samo uvidom u spise, a ne uvidom u kaznenu evidenciju, može odlučivati o eventualnom opozivu uvjetnih osuda.

Nakon ocjene svih dokaza, kako pojedinačne, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud prvog stupnja će donijeti novu, na zakonu utemeljenu odluku, pri čemu će na pravilan način citirati sve propise koje primjenjuje kako ne bi bilo dvojbe koji je zakon u konkretnom slučaju primijenjen. Nadalje, ukoliko se i u ponovljenom postupku dokažu navodi optužbe i optuženik bude proglašen krivim, sud prvog stupnja treba odlučiti o svim postavljenim zahtjevima tužitelja i oštećenika, a u eventualnoj odluci o sigurnosnim mjerama u izreci presude treba navesti sva bitna obilježja tih mjera određena zakonom (način izvršenja i trajanje). Jednako tako, u eventualnoj odluci o kazni sud prvog stupnja treba primjenjujući odredbu o uračunavanju istražnog zatvora iz čl. 54. KZ/11 na pravilan izvršiti uračunavanje vremena od kada je optuženik uhićen i kroz koje mu je bila oduzeta sloboda.

Iz svih naprijed navedenih razloga na temelju čl. 483. st. 1. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 16. prosinca 2015.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Dražen Kevrić, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.