Rev-1388/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 1388/10-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ivana Kaladića predsjednika vijeća, Željka Glušića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Dubrovniku, Građansko-upravni odjel, D., radi poništenja rješenja Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko pravo klasa: UP/II-943-04/08-01/136, ur. broj: 514-04-02-03/1-08-2 od 9. prosinca 2008., odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-4/09 od 23. travnja 2010., u sjednici održanoj 4. srpnja 2012.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-4/09 od 23. travnja 2010. doneseno u postupku izvlaštenja odbijena je tužba tužitelja sa zahtjevom da se poništi u uvodu označeno rješenje Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Ureda za građansko pravo kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv djelomičnog rješenja Ureda državne uprave u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove klasa: UP/I-943-02/06-02/34, ur. broj: 2117-04/4- 08-11 od 4. ožujka 2008. Tim prvostupanjskim rješenjem poništena je toč. 2. pravomoćnog rješenja o eksproprijaciji Narodnog odbora Kotora Dubrovnik, Odjela za financije broj 06- 2751/3 od 14. svibnja 1960. u odnosu na čest. zem. 455/2, 455/3 i 455/5 k.o. P. kojim se radi izgradnje priplodne govedarske stanice u K. p. a u korist Poljoprivrednog dobra „R.“ u D. izvršila potpuno eksproprijacija čest. zem. 455/2, 455/3 i 455/5 z. ul. 203 (sada z. ul. 479) k.o. đ. B. za 2/8, N. Z. pok. P. za 3/8 i N. Z. pok. P. za 3/8 P., uknjiženog vlasništva M. Z. ud. P. ro

suvlasničkih dijelova; poništava se toč. 3., 4., 9. pravomoćnog rješenja o eksproprijaciji Narodnog odbora Kotora Dubrovnik, Odjela za financije broj 06-2751/3 od 13. lipnja 1960. u odnosu na čest. zem. 1538/1 k.o. P. kojim se radi izgradnje priplodno govedarske stanice u K. p., a u korist poljoprivrednog dobra „R.“ u D. izvršila potpuna eksproprijacija čest. zem. 1538/1 z. ul. 214 k.o. P., uknjiženog vlasništva P. Z. pok. N. za cjelinu prava vlasništva te je poništena toč. 23. pravomoćnog rješenja o eksproprijaciji Narodnog odbora Kotora Dubrovnik, Odjela za financije broj 06-4346/2 od 29. srpnja 1960. u odnosu na čest. zem. 1630 k.o. P. kojim se radi podizanja i konstrukcije voćno loznog rasadnika u K. p. a u korist Rasadnika za južne kulture „Č.“ u Č. izvršila potpuna eksproprijacija čest. zem. 1630 z. ul. 501 k.o. P., uknjiženog vlasništva N. Z. pok. P. za 1/3, M. Z. ud. P. za 1/3 i N. Z. pok. P. za 1/3 suvlasničkih dijelova.

Protiv te presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju i pobijanu presudu preinači tako da tužbu uvaži i poništi rješenje te odbije zahtjev.

U odgovoru na reviziju tužitelja, Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske predlaže da se revizija odbije.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08, dalje: ZPP), koja se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 84/08), revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP.

U odnosu na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka revident smatra da je u postupku prvostupanjskog suda počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer su izneseni razlozi presude u odnosu na činjenicu je li eksproprirano zemljište privedeno svrsi, proturječni.

Na takve navode valja reći da je u obrazloženju svoje odluke sud naveo razloge o odlučnim činjenicama za ocjenu pravilnosti i zakonitosti rješenja upravnog tijela koje je pobijano u ovom predmetu u odnosu na primjenu odredaba čl. 48. st. 2. Zakona o izvlaštenju ("Narodne novine", broj 9/94) i čl. 15. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvlaštenju ("Narodne novine", broj 79/06 - dalje: ZIDZI), na koje se tužitelj poziva u tužbi. Navedeni razlozi su u obrazloženju pobijane presude izneseni jasno i razumljivo, bez proturječnosti, pa se pravilnost i zakonitost presude mogu sa sigurnošću ispitati.

Na druge bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelj ne ukazuje, a ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP na koju, na temelju odredbe čl. 392.a ZPP, pazi po službenoj dužnosti.

U ovom predmetu je riječ o poništenju pravomoćnog rješenja o eksproprijaciji na temelju odredbe čl. 48. st. 2. Zakona o izvlaštenju ("Narodne novine", broj 9/94, 35/94, 112/00 i 114/01 – dalje: ZI).

Prema odredbi čl. 48. st. 2. ZI na zahtjev prijašnjeg vlasnika poništit će se pravomoćno rješenje o eksproprijaciji i zahtjev riješiti prema odredbama ovog zakona ako je eksproprijacija izvršena na temelju propisa o eksproprijaciji koji su bili na snazi do 22. ožujka 1978., ako do dana stupanja na snagu ovog zakona korisnik eksproprijacije nije izgradio objekt ili izveo radove radi kojih je nekretnina eksproprirana.

Prvostupanjski sud temelji svoju odluku na stajalištu da je pobijano rješenje upravnog tijela o poništenju ranijeg pravomoćnog rješenja o eksproprijaciji doneseno u skladu s odredbama ZI i da nisu postojale zakonske zapreke za donošenje takvog rješenja na koje se poziva tužitelj u smislu čl. 15. st. 2. ZIDZI.

Tužitelj u reviziji iznosi prigovore materijalne prirode koji se u bitnome svode na sljedeće:

- da je predmetno poništenje rješenja o eksproprijaciji od strane upravnog tijela protivno odredbi čl. 15. st. 2. ZIDZI, jer je tužitelj treća osoba u smislu navedene odredbe pa nisu postojale pretpostavke za poništenje pravomoćnog rješenja o eksproprijaciji,

- da je eksproprirano zemljište u Konavoskom polju uklopljeno u kompleks poljoprivrednog imanja koje je postojalo do 1990. pa se nije mogao izvesti zaključak da sporne nekretnine nisu bile u funkciji Priplodno govedarske stanice i voćno loznog rasadnika i da nisu privedene svrsi pa da sud to nije pravilno ocijenio.

U postupku koji je prethodio reviziji je utvrđeno da su rješenjem nadležnog upravnog tijela o eksproprijaciji od 14. svibnja 1960., 13. lipnja 1960. i 29. srpnja 1960. predmetne nekretnine izvlaštene u korist Poljoprivrednog dobra R. u D. i Rasadnika za južne kulture „Č.“, a radi izgradnje Priplodno govedarske stanice u K. i radi podizanja i rekonstrukcije voćno loznog rasadnika, da se nakon stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“ broj 54/94 - pročišćeni tekst, 48/95 i 19/98) kao vlasnik predmetnih nekretnina upisala Republika Hrvatska.

Prema odredbi čl. 15. st. 2. odjeljak 1. ZIDZI neće se poništiti pravomoćno rješenje o eksproprijaciji u slučaju ako je treća osoba na temelju valjane pravne osnove stekla pravo vlasništva eksproprirane nekretnine odnosno ako joj je ta nekretnina na temelju valjane pravne osnove za stjecanje prava vlasništva predana u posjed.

Međutim, u konkretnom slučaju tužitelj nije treća osoba, jer stjecanje vlasništva na temelju Zakona o poljoprivrednom zemljištu nije pravna osnova stjecanja vlasništva koju ima u vidu odredba čl. 15. st. 2. odjeljak 1. ZIDZI. Naime, tužitelj je stekao vlasništvo tog poljoprivrednog zemljišta koje je bilo u društvenom vlasništvu na temelju odredbe čl. 3. st. 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu kojom je bilo propisano da na poljoprivrednom zemljištu u društvenom vlasništvu na teritoriju Republike Hrvatske nositelj vlasničkih prava postaje Republika Hrvatska, a st. 2. istog članka propisano je da poljoprivredno zemljište koje je ranijim vlasnicima oduzeto nakon 15. svibnja 1945. ostaje u vlasništvu Republike Hrvatske do donošenja propisa o denacionalizaciji i vraćanju poljoprivrednog zemljišta prijašnjim vlasnicima.

Zbog toga je pravilna ocjena suda da se tužitelj ne može smatrati trećom osobom o kojoj je riječ u čl. 15. st. 2. ZIDZI pa s tim u vezi i da pobijano rješenje upravnog tijela o poništenju ranijeg pravomoćnog rješenja o eksproprijaciji nije protivno toj zakonskoj odredbi. S obzirom na utvrđenja da korisnik eksproprijacije nikada nije stupio u posjed ekspropriranih nekretnina, da to zemljište nikada nije bilo privedeno svrsi zbog koje je eksproprirano, a niti bilo kojoj drugoj svrsi, to se nije ostvario niti drugi razlog zbog kojeg se neće poništiti pravomoćno rješenje o eksproprijaciji iz čl 15. st. 2. odjeljak 2. ZIDZI. Naime, tom odredbom je propisano da se iznimno neće poništiti pravomoćno rješenje o eksproprijaciji u slučaju ako je korisnik eksproprijacije prije podnošenja zahtjeva prijašnjeg vlasnika za poništenje pravomoćnog rješenja o eksproprijaciji priveo nekretninu drugoj namjeni od one za koju je eksproprirana ako je ta prenamjena u skladu s dokumentima prostornog uređenja.

Revizijski prigovori koji se odnose na okolnost je li nekretnina privedena namjeni ili prenamijenjena, su zapravo činjenični prigovori, a revizija se ne može osnovano podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. st. 1. ZPP) pa ti navodi nisu uzeti u razmatranje.

Prema odredbi čl. 48. st. 2. ZI na zahtjev prijašnjeg vlasnika poništit će se pravomoćno rješenje o eksproprijaciji i zahtjev riješiti prema odredbama tog zakona ako je eksproprijacija izvršena na temelju propisa o eksproprijaciji koji su bili na snazi do 22. ožujka 1978., ako do dana stupanja na snagu tog zakona korisnik eksproprijacije nije izgradio objekt ili izveo radove radi kojih je nekretnina eksproprirana.

Kako je u ovom predmetu utvrđeno da je eksproprijacija izvršena na temelju propisa koji su bili na snazi do 22. ožujka 1978. te da do stupanja na snagu Zakona o izvlaštenju, tj. do 18. veljače 1994. tužitelj nije izgradio objekte radi čije izgradnje su navedene nekretnine eksproprirane, pravilno je županijski sud odbio tužbu tužitelja kao neosnovanu (čl. 48. st. 2. ZI).

Na temelju odredbe čl. 393. ZPP odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 4. srpnja 2012.

Predsjednik vijeća:

, v. r.

dr. sc. Ivan Kaladić