I Kž-287/2002-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-287/02-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Josipa Budinskog, kao predsjednika vijeća, te Katice Jelić i Milivoja Mikora, kao članova vijeća, i više sudske savjetnice Sanje Katušić Jergović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. B. V. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ i dr., odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 04. ožujka 2002. broj K-6/02, u sjednici održanoj dana 24. srpnja 2002. godine, saslušavši zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorada Cuculića,

p r e s u d i o je:

I. U povodu žalbe opt. B.V., po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i izriče da je optuženik djelatnošću zbog koje je proglašen krivim, počinio kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi sa čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 129/00), pa se po tim propisima, uz primjenu čl. 57. st. 1. i st. 2. toč. b) KZ, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 30 dana.

II. Žalba opt. B.V. odbija se kao neosnovana i u nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom, opt. B.V. je proglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, činjenično i pravno opisanog u njenoj izreci, i po tom propisu, uz primjenu odredaba o ublažavanju kazne, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 30 dana.

Protiv te presude podnio je žalbu optuženik zbog odluke o kazni i predložio da se ona preinači i njemu izrekne ili uvjetna osuda ili novčana kazna.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske, na temelju čl. 373. st. 1. ZKP, predložio je da se žalba odbije kao neosnovana.

Žalba nije osnovana.

Naime, optuženiku je izrečena kazna zatvora u trajanju od 30 dana, a to je najblaža kazna koja se uopće može izreći za predmetno kazneno djelo uz primjenu odredaba o ublažavanju kazne iz čl. 57. st. 1. i st. 2. toč. b) KZ. Za to kazneno djelo se ne može izreći uvjetna osuda, budući da je za isto propisana kazna zatvora od 1 do 12 godina (čl. 67. st. 3. KZ), a iz istog razloga se ne može izreći ni novčana kazna (čl. 57. st. 2. toč. a) KZ).

Međutim, iako je državni odvjetnik pravilno pravno označio kriminalnu djelatnost optuženika kao kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi sa čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ, prvostupanjski je sud propustio da primijeni i čl. 25. citiranog Zakona, a trebao je, budući da nije donijet prečišćen tekst Kaznenog zakona.

Stoga je u povodu žalbe optuženika, po službenoj dužnosti, trebalo otkloniti iznijetu manjkavost, koja je ustanovljena pri ispitivanju pobijane presude na temelju čl. 379. st. 1. ZKP.

Iz izloženih razloga je presuđeno kao u izreci na temelju čl. 390. st. 1. (toč. I.) i čl. 387. ZKP (toč. II.).

U Zagrebu, 24. srpnja 2002. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Sanja Katušić-Jergović, v.r.

Josip Budinski, v.r.