Gž-687/2015-5 · Županijski sud u Puli - Pola

Posl. br. Gž-687/15-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli – Pola po sucu Mariji Sošić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja B. B. iz S.. P. u Š., zastupanoga po punomoćniku B. Z. odvjetniku iz P., protiv tuženika B. T. pokojnog V., iz Australije, S. zastupanoga po punomoćnicima – odvjetnicima Odvjetničkog društva Č. & R. j.t.d. iz P., radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja posl. br. P-199/10-50 od 3. prosinca 2013. Općinskog suda u Pazinu, 12. siječnja 2017.,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Pazinu posl. br. P-199/10-50 od 3. prosinca 2013. te se odbija i zahtjev za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

Rješenjem suda prvoga stupnja dopušteno je ponavljanje postupka te je ukinuta presuda prvostupanjskoga suda posl. br. P-199/10-26 od 31. ožujka 2011. u dijelu koji se odnosi na tuženika B. T..

Pravodobnom i dopuštenom žalbom to rješenje pobija tužitelj zbog svih zakonom propisanih žalbenih razloga smatrajući da je izostalo kritičko sagledavanje svih izvedenih dokaza budući da i sam tuženik u svom iskazu priznaje kako tužitelju nije ostavio svoju adresu a saslušani svjedoci samo su potvrdili da tužitelj poznaje tuženika, no da ta činjenica ne znači kako je ujedno znao ili mogao znati da te osobe imaju saznanja o tuženikovoj adresi. Ističe i kako adresom nije raspolagala ni tuženikova sestrična M. Š. koja je u predmetu posl. br. R1-134/79 koji je priložen spisu posl. br. P-103/10 iskazala kako uopće ne poznaje tuženika, dok je A. V. na koju se sud poziva umrla još 2001. pa nije jasno kako je tužitelj od nje mogao dobiti adresu za tuženika. Odlučnom ipak smatra činjenicu da je sud pogrešno primijenio odredbu iz članka 421. stavka 1. točke 2. Zakona o parničnom postupku jer da bi prijedlog za ponavljanje postupka bio dopušten potrebno je da je nezakonitim postupanjem suda, a osobito propuštanjem dostave, stranci uskraćena mogućnost raspravljanja, ali da u konkretnom slučaju nije bilo nezakonitog postupanja suda jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je tuženik osoba nepoznata boravišta i da mu je zbog toga postavljen skrbnik. Predlaže preinačenje prvostupanjskoga rješenja odbijanjem prijedloga za ponavljanje postupka te potražuje trošak žalbe u iznosu od 468,75 kuna.

Žalba nije osnovana.

Prvostupanjskim je rješenjem prihvaćen tuženikov prijedlog za ponavljanje postupka pa je u odnosu na njega ukinuta pravomoćna presuda prvostupanjskoga suda posl. br. P- 199/10-26 od 31. ožujka 2011., uz obrazloženje kako se nezakonito postupanje (razlog za ponavljanje postupka iz članka 421. stavka 1. točke 2. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine" 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst i 25/13. – u daljnjem tekstu: ZPP) ogleda u činjenici da je tužitelju tuženik bio poznat a adresa njegova prebivališta nije mu mogla ostati nepoznata, čime se kao stranka nije savjesno koristio procesnim ovlaštenjima.

Ispitujući prvostupanjsko rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći i po službenoj dužnosti na zakonom propisane bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnoga prava (članak 365. stavak 2. u vezi sa člankom 381. ZPP), ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da je prvostupanjsko rješenje pravilno i zakonito pa žalba slijedom toga neosnovana.

U postupku koji je prethodio donošenju pobijanoga rješenja utvrđeno je da je tužitelj osobno poznavao tuženika koji je živio u Australiji i koji je dolazio u Hrvatsku te 2005. godine pokušao s tužiteljem mirnim putem riješiti spor tražeći da mu tužitelj preda u posjed nekretninu k.č. 84/1 zgr. upisanu u zk. ul. 223 k.o. S. P. u Š. kada su s njim bili F. S. i I. U. pa je tužitelj od njih mogao saznati adresu tuženika u Australiji, koja adresa je bila upisana i u javnoj evidenciji – posjedovnom listu.

Tužitelj ne osporava da se tuženik i on poznaju i da su 2005. godine razgovarali o predaji sporne nekretnine u posjed tuženiku niti da je u posjedovnom listu bila navedena tuženikova adresa u Australiji, ali tvrdi da u vrijeme podnošenja tužbe nije imao saznanja o njegovoj adresi, tim više što je i u zemljišnim knjigama tuženik bio upisan kao osoba nepoznata boravišta.

Stoga, iako je formalno tuženiku postavljen skrbnik za poseban slučaj kojemu je sud omogućio sudjelovanje u postupku, ovaj drugostupanjski sud podržava ocjenu prvostupanjskoga suda da tuženiku nije bila dana mogućnost raspravljanja pred sudom i da je to rezultat nezakonitog postupanja tužitelja kao stranke ali, kako proizlazi iz stanja predmeta, i samoga suda koji nije postupao dovoljno kritički i tražio od tužitelja dostavljanje posjedovnog lista niti je obavijestio Centar za socijalnu skrb o tome da skrbnik ne pokazuje potrebnu pažnju u zastupanju, kako je propisano u odredbi članka 81. stavka 3. ZPP, budući da posebni skrbnik nije dolazio na ročišta niti je podnio žalbu protiv presude kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev.

Takvim je postupanjem prvostupanjski sud zapravo omogućio tužitelju da bez ikakvih problema zloupotrebljava procesna ovlaštenja i drži se u parnici kao da tuženika ne poznaje odnosno da je tuženik osoba odavno odsutna, nezainteresirana za nekretninu koja je predmet spora i nepoznata boravišta te dopustio da tuženika samo formalno (ne i stvarno) zastupa poseban skrbnik pa tako tuženiku onemogućio raspravljanje pred sudom.

Tužitelju se naime ne smije dopustiti da stječe prava zahvaljujući zlouporabi pravnih ovlaštenja kojom je, uz nezakonito postupanje prvostupanjskoga suda, tuženiku onemogućeno raspravljanje pred sudom.

To naravno ne znači da postoji uzročna veza između navedenog nezakonitog postupanja i sadržaja pravomoćne presude niti je tuženik to trebao dokazivati, kao što bi to bilo u slučaju da se presuda zasniva na kaznenom djelu lažnog iskaza o činjenicama na kojima je utemeljena presuda, međutim presuda nije utemeljena na tužiteljevu iskazu da tuženika ne poznaje – na tom iskazu je utemeljeno samo provođenje postupka bez osobnog sudjelovanja tuženika.

U konkretnom je slučaju dakle tuženiku uskraćena mogućnost raspravljanja pred sudom, kako zbog nezakonitog postupanja tužitelja tako i zbog nezakonitog postupanja suda, što predstavlja razlog za ponavljanje postupka iz članka 421. stavka 1. točke 2. ZPP, kako je pravilno ocijenio i prvostupanjski sud.

Iz navedenih je razloga valjalo odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje pa time, a na temelju odredbe članka 380. točke 2. u vezi sa člancima 381. i 368. stavcima 1. i 2. te na temelju odredbe članka 166. stavka 1. (glede troškova žalbe), odlučiti kao u izreci.

Pula – Pola, 12. siječnja 2017.

S u d a c

Marija Sošić,v.r.