Rev-3495/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3495/1994-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Stanka Jesenkovića, Vladimira Drakulića i Vlatke Potočnjak-Radej kao članova vijeća u pravnoj stvari tužitelja I.S. iz S., . br. ., protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, zastupana po Javnom pravobraniteljstvu Republike Hrvatske, radi poništenja rješenja, rješavajući reviziju tužene protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 11. svibnja 1994. br. Gž 1288/94, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sinju od 24. ožujka 1994. br. P 180/94, u sjednici održanoj dana 18. listopada 1995.

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tužene, te se ukidaju presuda Županijskog suda u Splitu od 11. svibnja 1994. br. Gž 1288/94 i presuda Općinskog suda u Sinju od 24. ožujka 1994. br. P 180/94 i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja koju je sud drugog stupnja potvrdio suđeno je:

"Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

1. Poništava se kao nezakonito rješenje tuženika kl.: 114-01/93-01/02, ur. broj: 512.13-03-93-77 od 4. kolovoza 1993. godine o prestanku djelatne vojne službe bojniku C.I. iz S., .. br. ..

2. Dužan je tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom izvršenja pozvati tužitelja na službu i rasporediti ga na poslove koji odgovaraju njegovom činu i VES-i."

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja tužena je izjavila reviziju zbog bitne povrede Zakona o parničnom postupku (ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložila da se nižestupanjske presude preinače i tužbeni zahtjev odbije ili ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovorom na reviziju tužitelj osporava osnovanost revizijskih navoda i predlaže da se revizija tužene odbije kao neosnovana.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija je osnovana.

Predmet spora jeste zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tužene kojim je tužitelju prestala djelatna vojna služba zbog isteka roka od dvije godine na koji je rok, prema shvaćanju tuženice između stranaka zaključen ugovor o službi u zboru Narodne garde Republike Hrvatske.

Tužitelj pak kao druga ugovorna strana suprotno tuženici smatra da je riječ o ugovoru o službi na temelju koje je on sa tuženicom zasnovao radni odnos na neodređeno vrijeme.

Sud prvog stupnja usvojio je tužbeni zahtjev prihvaćajući tvrdnju tužene da se radi doista o ugovoru na određeno vrijeme, ali je ipak utvrdio da je rješenje tužene o prestanku djelatne službe tužitelja nezakonito jer da ga nije donio ovlašteni organ.

Sud prvog stupnja naime utvrđuje da je rješenje o prestanku djelatne službe tužitelja temeljem odredbe st. 1. toč. 1. čl. 52. Zakona o obrani ("Narodne novine", broj 49/91, 93a/91, 73/91, 19/92 i 55/92), mogao donijeti samo predsjednik republike kao Vrhovni zapovjednik oružanih snaga, a ne Ministar obrane.

Sud drugog stupnja suprotno utvrđenju suda prvog stupnja zaključuje da se ne radi o ugovoru na određeno vrijeme, ali i taj sud zaključuje da je pobijano rješenje nezakonito jer mu nedostaju razlozi zbog kojih bi tužitelju mogla prestati djelatna služba pa je sud drugog stupnja zbog toga potvrdio presudu suda prvog stupnja kojom se utvrđuje da je pobijano rješenje nezakonito.

Utvrđenje suda prvog stupnja da je rješenje doneseno od nenadležnog organa nije pravilno. To zbog toga jer prema odredbi čl. 494. Zakona o službi u oružanim snagama ("Sl. list" SFRJ br. 7/85), koji je preuzet Zakonom o preuzimanju saveznih zakona iz područja obrane koji se u Republici Hrvatskoj primjenjuju kao republički propisi ("Narodne novine", broj 52/91), ministar obrane ovlašten je donijeti rješenje o prestanku djelatne službe časnika do čina pukovnika, a tužitelj je u času donošenja pobijanog rješenja imao čin bojnika.

Prema tome rješenje je doneseno od strane ovlaštenog organa.

Međutim, da bi se mogla ocijeniti zakonitost pobijanih rješenja potrebno je provođenjem određenih dokaza (osim uvida u ugovor koji su stranke zaključile), utvrditi pravu volju stranaka primjenom pravila o tumačenju spornih odredaba ugovora kako to propisuju odredbe čl. 99. Zakona o obveznim odnosima (ZOO), kod čega treba poštivati načela savjesnosti i poštenja.

Sudovi nižeg stupnja nisu spor raspravili primjenom odredbi čl. 99. ZOO pa zbog toga materijalno pravo nije pravilno primjenjeno a zbog takve pogrešne primjene materijalnog prava činjenično stanje odlučno za ocjenu (ne) osnovanosti tužbenog zahtjeva ostalo je nepotpuno utvrđeno pa je revizija temeljem odredbe st. 2. čl. 395. ZPP prihvaćena, presude sudova nižeg stupnja ukinute i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, koji će u nastavku postupka činjenično stanje u potpuniti u izloženom pravcu i nakon toga u tužbenom zahtjevu ponovno odlučiti.

U Zagrebu, 18. listopada 1995.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.