II Kž-336/2002-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž-336/02-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenome od sudaca Vrhovnoga suda mr. Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Milivoja Mikora, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Sanje Katušić-Jergović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. E. V. zbog kaznenih djela iz čl. 217. st. 1. toč. 1. i dr. KZ, odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli od 30. travnja 2002. godine, br. Kv-200/02 (Kio-157/02), o produljenju pritvora tijekom istrage nakon mjesec dana, u sjednici održanoj dana 14. svibnja 2002. godine,

r i j e š i o j e:

Djelomično se prihvaća žalba okr. E.V., preinačuje se pobijano rješenje, te se pritvor protiv tog okrivljenika produljuje iz zakonske osnove koja se temelji na čl. 102. st. 1. toč. 3 ZKP.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 106. st. 2. ZKP, produljen je pritvor protiv okr. E.V. iz osnova u čl. 102. st. 1. toč. 2. i 3. ZKP, tijekom istrage nakon mjesec dana za još mjesec dana. Istraga se protiv navedenog okrivljenika vodi zbog kaznenih djela iz čl. 217. st. 1. toč. 1. i dr. KZ.

Protiv tog rješenja podnio je žalbu okr. E.V. po branitelju M.I., odvjetniku iz P., s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i pritvor protiv njega ukine.

Žalba je djelomično osnovana.

Naime, prvostupanjskim rješenjem se navodi da postoji osnovana sumnja da bi okrivljenik puštanjem na slobodu ometao kazneni postupak, jer je porekao počinjenje djela kojim se tereti, pa bi na slobodi sigurno stupio u kontakt sa svjedocima (a treba ispitati oštećenike i dva djelatnika PP P.), da ih pokuša nagovoriti da svjedoče u njegovu korist. Međutim, da bi egzistirala tzv. koluziona opasnost, potrebno je da postoji osnovana sumnja da će okrivljenik na slobodi ometati kazneni postupak utjecajem na svjedoke ili sudionike, a ta opasnost mora se temeljiti na konkretnim okolnostima koje moraju biti specificirane i nabrojene.

Navodi iz obrazloženja rješenja odnose se na postojanje apstraktne mogućnosti utjecaja, koja postoji u svim kaznenim predmetima, dok se ne vidi iz kojih to konkretnih okolnosti sud prvog stupnja smatra da postoji opasnost da bi okrivljenik utjecao na još neispitane svjedoke, pri čemu se radi o oštećenicima i djelatnicima Policijske postaje, pa po naravi stvari (tj. njihovih svojstava oštećenika i djelatnika policije) kao i tog da nema okolnosti iz kojih bi proizlazilo da ih okrivljenik poznaje, bez nekih posebnih okolnosti, nije logično da bi takav utjecaj okrivljenika na te svjedoke bio uspješan. Osim toga, u konkretnom slučaju treba imati u vidu da je drugi okrivljenik, S.P., na slobodi, koji je također porekao djela kojima se tereti. Stoga, kako sud prvog stupnja navodi apstraktnu mogućnost utjecaja (pri čemu ne i uspješnost takvog utjecanja), te kako nema okolnosti iz kojih bi proizlazila konkretna opasnost, a to nije navedeno ni u prijedlogu istražnog suca (list 311 spisa), valjalo je u tom dijelu žalbu prihvatiti.

Suprotno navedenom, osnovano je prvostupanjski sud produljio pritvor protiv žalitelja iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP.

Naime, temeljem pravomoćnog rješenja o provođenju istrage od 02. travnja 2002. godine (listovi 79 do 83 spisa), postoji osnovana sumnja da je okr. E.V. zajedno s okr. S.P. počinio tri produljena kaznena djela teških krađa iz čl. 217. st. 1. toč. 1. u svezi čl. 216. st. 1. KZ, i to u razdoblju od mjesec dana na velikom broju automobila, čime je pokazao izrazitu upornost i naglašenu kriminalnu volju. Cijeneći u korelaciji s navedenim podatak, kojeg je sam okrivljenik naveo (list 242 spisa), tj. da je prije dvije do tri godine uvjetno osuđen zbog krađe, ovaj Vrhovni sud Republike Hrvatske također nalazi opravdanom bojazan da će on na slobodi ponoviti kazneno djelo.

Vrijeme od mjesec dana, za koliko je pritvor produljen, ovaj Vrhovni sud nalazi prikladnim za obavljanje preostalih istražnih radnji (ispitivanje dvojice preostalih svjedoka) i dovršenje istrage.

Slijedom svega navedenog, riješeno je kao u izreci, temeljem čl. 398. st. 3. ZKP.

U Zagrebu, 14. svibnja 2002. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Sanja Katušić-Jergović, v.r.

mr. Branko Zmajević, v.r.