I Kž-33/2003-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 33/03-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Ante Potrebice i Senke Klarić- Baranović, kao članova vijeća i sudske savjetnice Anamarije Pavičić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I. K. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine", od 22. prosinca 2000. godine, broj 129/00) i dr. KZ, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i opt. I. K., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Splitu od 25. listopada 2002. g. K- 87/01, u sjednici održanoj dana 25. srpnja 2006. godine, saslušavši zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Marinku Orlić,

p r e s u d i o j e:

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i opt. I. K. kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Splitu proglasio je krivim opt. I. K. zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine", od 22. prosinca 2000. godine, broj 129/00), pobliže opisanog u izreci te presude, te ga na temelju tog propisa, primjenom čl. 57. toč. b) KZ-a, osudio na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci.

Na temelju čl. 63. st. 1. KZ-a opt. I. K. u izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme provedeno u pritvoru od 8. svibnja do 8. kolovoza 2001. godine i od 18. kolovoza 2001. godine do 3. siječnja 2002. godine

Na temelju čl. 76. st. 1. KZ-a opt. I. K. izrečena je sigurnosna mjera obvezno liječenje od ovisnosti.

I Kž 33/03-3

Na temelju čl. 82. KZ opt. I. K. oduzeta je imovinska korist ostvarena kaznenim djelom u iznosu od 190,00 kn.

Na temelju čl. 173. st. 7. KZ-a od opt. I. K. oduzeto je 0,29 g opojne droge heroin. Na temelju čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, u nastavku ZKP) opt. I. K. oslobođen je od naknade troškova kaznenog postupka.

Istom presudom, na temelju čl. 354. toč. 3. ZKP-a, oslobođen je od optužbe opt. M. Š. zbog kaznenog djela pomaganja u zlouporabi opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ-a u svezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine", od 22. prosinca 2000. godine, broj 129/00) u svezi s čl. 38. st. 1. KZ-a, pobliže opisanog u izreci te presude.

Na temelju čl. 123. st. 1. ZKP-a troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

Protiv te presude žalbu su podnijeli državni odvjetnik i opt. I. K..

Državni odvjetnik pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku ili preinači u odluci o kazni i opt. I. K. izrekne stroža kazna.

Opt. I. K. pobija prvostupanjsku presudu putem branitelja J. F., odvjetnika iz S., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i opt. I. K. oslobodi od optužbe ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, vraćajući spise prema čl. 373. st. 1. i 2. ZKP-a, predložio je da se žalba državnog odvjetnika prihvati u skladu sa žalbenim navodima, a žalba opt. I. K. odbije kao neosnovana.

Žalbe nisu osnovane.

Nisu osnovane žalbe državnog odvjetnika i opt. I. K. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Premda se državni odvjetnik i opt. I. K. žale zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u svojim žalbama ne navode ništa konkretno u čemu vide da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno, pa se u odnosu na tu žalbenu osnovu sadržaj njihovih žalbi svodi isključivo na pobijanje ispravnosti utvrđenja odlučnih činjenica.

Protivno žalbenim navodima državnog odvjetnika i opt. I. K., prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje ispravno primijenio kazneni zakon.

I Kž 33/03-3

Državni odvjetnik i opt. I. K. u svojim žalbama ne iznose nešto novo što prvostupanjski sud nije ocjenjivao, nego na temelju subjektivne ocjene dokaznog materijala pobijaju, bez valjanih argumenata, ispravnost utvrđenog činjeničnog stanja.

Nadalje, državni odvjetnik i opt. I. K. konstantno polemiziraju s razlozima pobijane presude, pokušavajući na svoj način prikazati rezultate dokaznog postupka, sugerirajući svaki svoj zaključak. Tako s jedne strane državni odvjetnik smatra, da je prvostupanjski sud iz činjeničnog opisa djela neosnovano i pogrešno ispustio ono što je opt. I. K. također dokazano, da je 27. travnja 2001. godine progutao jednu PVC vrećicu u kojoj se nalazilo deset manjih PVC vrećica sa sadržajem opojne droge heroin, te kako se u ponašanju opt. M. Š. stječu svi subjektivni i objektivni elementi kaznenog djela pomaganja opt. I. K. u zlouporabi opojnih droga, a s druge strane, opt. I. K. tvrdi, da on nije počinitelj djela i da nije kazneno odgovoran zbog kaznenog djela za koje je proglašen krivim. Obrazloženja takvih žalbenih tvrdnji državnog odvjetnika i opt. I. K. svode se samo na ponavljanje navoda obrane i neosnovano pobijanje ocjene iskaza svjedoka, bez valjanih protuargumenta, koji bi doveli u pitanje odluku prvostupanjskog suda, s napomenom, da žalitelji izvlače iz konteksta iskaza svjedoka ono što se uklapa u njihove žalbene tvrdnje, te subjektivno ukazuju na neznatne i nebitne nesuglasice u nekim iskazima.

Protivno iznesenim žalbenim tvrdnjama državnog odvjetnika i opt. I. K., prvostupanjski sud je na temelju rezultata glavne rasprave izveo ispravan zaključak, da je upravo opt. I. K. počinio djelo na način pobliže opisan u izreci pobijane prvostupanjske presude i da je kazneno odgovoran, a da opt. M. Š. nije dokazano da bi on počinio djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret.

Za svoja činjenična utvrđenja prvostupanjski sud naveo je iscrpne i razumljive razloge, koje kao ispravne prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud.

Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza, te njihove savjesne i brižljive ocjene, posebice savjesnom i kritičkom ocjenom obrana oba optuženika, u poredbi s iskazima svjedoka D. R., N. D., dr. A. T., policijskih djelatnika J. S., I. B., I. K. i I. P., te s kriminalističkim i psihijatrijskim vještačenjem i ostalim izvedenim dokazima, osnovano i ispravno utvrdio, da je upravo opt. I. K. neovlašteno prodao jedan "pizz" heroina samo D. R., na način pobliže opisan u izreci pobijane presude, a da uz to nije dokazano da bi sljedeći dan progutao jednu PVC vrećicu u kojoj se nalazilo deset manjih PVC vrećica s opojnom drogom heroin, kao ni to da bi opt. M. Š. pomagao namjerno opt. I. K. da neovlašteno radi prodaje kupuje, posjeduje i prodaje tvari koje su propisom proglašene opojnom drogom, odnosno da bi i on počinio inkriminirano kazneno djelo, u vrijeme i na način pobliže opisan u izreci pobijane prvostupanjske presude. Za to svoje utvrđenje, prvostupanjski sud dao je valjano, iscrpno i logično obrazloženje, koje u svemu kao ispravno prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud i na koje se upućuju žalitelji, radi izbjegavanja ponavljanja.

Nisu u pravu državni odvjetnik i opt. I. K. kad se žale zbog odluke o kazni.

Protivno navodima žalitelja, prvostupanjski sud je, prigodom odmjeravanja kazne opt. I. K. ispravno ocijenio težinu kaznenog djela i stupanj njegove kaznene odgovornosti, kao i

I Kž 33/03-3

sve ostale okolnosti pobliže navedene u razlozima pobijane prvostupanjske presude, što utječu da kazna bude lakša ili teža, pa je prema takvoj ocjeni opt. I. K. ispravno odmjerio kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, koja nije preblaga, kako to ističe državni odvjetnik u svojoj žalbi, ni prestroga protivno žalbi optuženika.

Stoga nisu osnovane žalbe državnog odvjetnika i opt. I. K. zbog odluke o kazni.

Ispitujući, u smislu čl. 382. ZKP-a, opravdanost i zakonitost izrečene sigurnosne mjere (čl. 76. st. 1. KZ-a) i oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom (čl. 82. KZ-a) Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, smatra da je prvostupanjski sud osnovano i ispravo opt. I. K. izrekao sigurnosnu mjeru obvezno liječenje od ovisnosti i oduzeo mu imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom, upravo iz razloga koji su navedeni u pobijanoj prvostupanjskoj presudi.

Isto tako, prvostupanjski sud je ispravno, na temelju čl. 173. st. 7. KZ-a, oduzeo od opt. I. K. opojnu drogu heroin.

S obzirom na izloženo, ne postoje razlozi zbog kojih državni odvjetnik i optuženik pobijaju prvostupanjsku presudu. Kako ne postoje ni povrede zakona iz čl. 379. st. 1. ZKP-a, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 387. ZKP-a presuđeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 25. srpnja 2006. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Anamarija Pavičić, v.r.

Milan Gudelj, v.r.