Croatian Supreme Court partially allowed appeals, overturning conviction for one defendant and amending sentences for others.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia partially accepted appeals against a first-instance judgment convicting multiple defendants for drug trafficking. While the court found the first-instance verdict regarding one defendant's conviction to be flawed due to procedural errors and factual inaccuracies, it upheld the conviction for another but deemed the original sentencing too harsh. Consequently, the court overturned the first verdict for the convicted defendant, remanded the case for retrial, and simultaneously amended the legal characterization and reduced the prison terms for the remaining defendants based on mitigating circumstances.
Legislator headnote
AI generatedČl. 388. st. 1. i 4. ZKP; čl. 390. st. 1. i čl. 387. ZKP: The Supreme Court may overturn a first-instance judgment due to significant procedural violations or incorrect factual findings, remanding the case for retrial, while simultaneously exercising its power to decide on the merits of specific charges and sentences in the same proceeding.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 987/03-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te Josipa Budinskog i Dražena Tripala, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Ivana Protkovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. F. B. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 218. st. 2. KZ i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika F. B., D. K. , Đ. M., D. V. i O. R., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 26. lipnja 2003. godine broj K- 13/03, u sjednici održanoj dana 22. studenog 2006. godine saslušavši zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Dragu Marincela,
presudio i riješio je:
I/ Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se presuda suda prvog stupnja u odnosu na optuženika F. B. i kazneno djelo iz čl. 217. st. 2. toč. 1. u svezi čl. 216. st. 1. KZ i u svezi čl. 37. st. 1. KZ; te optuženike D. K. , Đ. M. i D. V. i kazneno djelo iz čl. 217. st. 2. toč. 1. KZ, u svezi čl. 216. st. 1. KZ, za koja su proglašeni krivima u točki 1. izreke, te se predmet vraća u tom dijelu sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Uslijed gornje odluke žalbe optuženika F. B., D. K. , Đ. M. i D. V. su u odnosu na kazneno djelo iz točke 1. bespredmetne.
II/ Djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženog D. K. ukida se prvostupanjska presuda i za kazneno djelo iz čl. 173. st. 5. KZ, za koje je ovaj optuženik proglašen krivim u točki 3. izreke, te se predmet i u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
III/ Uslijed odluke pod I/, prihvaćanjem žalbe optuženika O. R., te djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženika D. K. , a povodom tih žalbi i po službenoj dužnosti, preinačuje se presuda suda prvog stupnja u pravnoj oznaci djela i odluci o kaznama, te se izriče da su optuženici D. K. i O. R. djelom opisanim pod točkom 2. izreke te presude, počinili kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ ("Narodne novine" broj
I Kž 987/03-3
110/97) u svezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 129/00 od 22. prosinca 2000. godine), pa se na temelju istih zakonskih propisa uz primjenu čl. 57. st. 1. i 2. toč. d/ KZ osuđuju na kazne zatvora
i to optuženik D. K.1 na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci,
a optuženi O. R. na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.
Na temelju čl. 63. st. 1. KZ optuženom D. K.1 se u izrečenu kaznu uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 20. veljače 2003. godine do 26. lipnja 2003. godine.
IV/ U ostalom dijelu odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana, te se u pobijanom, a neukinutom i nepreinačenom dijelu potvrđuje presuda suda prvog stupnja.
Obrazloženje
Pobijanom presudom Županijski sud u Bjelovaru proglasio je krivima da su na način i pod okolnostima opisanima u točki 1. izreke presude počinili: F. B. kazneno djelo iz čl. 217. st. 2. toč. 1. u svezi čl. 216. st. 1. i u svezi čl. 37. st. 1. KZ, optuženi D. K.1 , Đ. M. i D. V. kaznena djela iz čl. 217. st. 2. toč. 1. KZ u svezi čl. 216. st. 1. KZ, optuženi D. K.1 i optuženi O. R. na način i pod okolnostima u točki 2. izreke počinili kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ, te D. K.1 djelom pod točkom 3. izreke kazneno djelo iz čl. 173. st. 5. KZ.
Optuženi F. B. je za djelo pod točkom 1. po čl. 217. st. 1. KZ u svezi čl. 37. st. 1. KZ osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, optuženiku D. K.1 za djelo pod točkom 1. po čl. 217. st. 1. KZ utvrđena je kazna zatvora u trajanju od dvije godine, za djelo pod točkom 2. po čl. 173. st. 2. KZ utvrđena je kazna zatvora u trajanju od jedne godine, i za djelo pod točkom 3. po čl. 173. st. 5. KZ utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca, pa je uz primjenu čl. 60. st. 1. i 2. toč. c/ KZ osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine.
Optuženik Đ. M. za djelo pod točkom 1. izreke po čl. 217. st. 1. KZ osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.
Optuženi D. V. za djelo pod točkom 1. izreke po čl. 217. st. 1. KZ osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci.
Optuženi O. R. za djelo pod točkom 2. izreke po čl. 173. st. 2. KZ uz primjenu čl. 57. st. 1. i 2. toč. b/ KZ osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci.
Po čl. 63. KZ optuženiku F. B., D. K.1 , Đ. M. i optuženiku D. V. u izrečene kazne uračunato je vrijeme provedeno u pritvoru od 20. veljače 2003. godine do 26. lipnja 2003. godine.
Temeljem čl. 173. st. 7. KZ od optuženika D. K.1 oduzeto je 0,1 grama marihuane, te od optuženika O. R. oduzeto je 20,2 grama marihuane.
I Kž 987/03-3
Temeljem čl. 132. st. 2. ZKP oštećeni B. Z. je s imovinskopravnim zahtjevom upućen na parnicu.
Temeljem čl. 122. st. 1. ZKP optuženici su dužni sudu solidarno naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 510,40 kn, te s naslova paušala svaki po 500,00 kn. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik i svi optuženici.
Državni odvjetnik prvostupanjsku presudu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, odluke o kazni, sigurnosnoj mjeri i oduzimanju imovinske koristi. Predlaže da se pobijana presuda ukine u pogledu djela pod točkom 1. njene izreke i spis vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Podredno, da se preinači u pravnoj oznaci djela iz točke 1. njene izreke tako da optuženike F. B., D. K.1 , Đ. M. i D. V. proglasi krivim zbog kaznenog djela razbojništva iz čl. 218. st. 2. KZ, te da se zbog tog djela optuženici osude na strože kazne; da se optuženom Đ. M. izrekne sigurnosna mjera protjerivanja stranca iz zemlje; da se tim optuženicima oduzme imovinska korist ostvarena kaznenim djelom iz točke 1. izreke pobijane presude, a optuženiku D. K.1 i imovinska korist koju je ostvario u točki 2. izreke presude.
Optuženik F. B. po svojoj braniteljici prvostupanjsku presudu pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i njega oslobodi od krivnje, ili da mu se izrekne blaža kaznena sankcija.
Optuženik D. K.1 po branitelju prvostupanjsku presudu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom da se ublaže pojedinačno izrečene kazne, a za djelo pod točkom 3. izreke presude da se ista ukine ili oslobodi ga optužbe.
Optuženi Đ. M. po braniteljici prvostupanjsku presudu pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede kaznenog zakona i zbog odluke o kazni i predlaže da se pobijana presuda preinači u pravnoj oznaci djela i optuženika osudi za kazneno djelo iz čl. 216. st. 1. KZ uz blažu kaznu izricanjem uvjetne osude.
Optuženi D. V. po braniteljici prvostupanjsku presudu pobija zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se ista preinači i da mu se izrekne blaža kaznena sankcija, odnosno zatvorska kazna u kraćem trajanju.
Optuženi O. R. po branitelju prvostupanjsku presudu pobija zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se presuda preinači u odluci o kazni i izrekne mu se blaža kazna.
Odgovori na žalbe nisu podneseni.
Prije održavanja sjednice vijeća, temeljem čl. 373. st. 1. ZKP, spis je dostavljen na dužno razgledanje državnom odvjetniku Republike Hrvatske. Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske pismenim podneskom predlaže da se prihvati žalba državnog odvjetnika iz razloga navedenih u žalbi, a žalbe svih optuženika odbiju kao neosnovane, kod
I Kž 987/03-3
kojeg prijedloga je ostao i nazočni zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Drago Marincel.
Žalba državnog odvjetnika u pogledu pobijanja prvostupanjske presude pod točkom 1. izreke je osnovana, dok je u pogledu oduzimanja imovinske koristi od optuženika D. K.1 u odnosu na kazneno djelo iz točke 2. izreke, neosnovana.
Uslijed prihvaćanja žalbe državnog odvjetnika, žalbe optuženika F. B., D. K.1 , Đ. M. i D. V. su u odnosu na djelo pod točkom 1. izreke bespredmetne.
Žalba optuženog D. K.1 u odnosu na djelo pod točkom 3. izreke presude je osnovana, dok je u odnosu na točku 2. izreke djelomično osnovana, a optuženika O. R. osnovana.
U odnosu na djelo iz točke 1.
i žalbu državnog odvjetnika
U pravu je državni odvjetnik u navodima žalbe kada tvrdi da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP u odnosu na optuženike F. B., D. K.1 , Đ. M. i D. V. u dijelu u kojem su oni proglašeni krivima za kazneno djelo iz čl. 217. st. 2. toč. 1. KZ, a optuženi F. B. i u svezi čl. 37. st. 1. KZ, opisanog u točki 1. izreke pobijane presude.
S pravom žalitelj upire da postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika. Isto tako s pravom ukazuje da su razlozi pobijane presude međusobno kontradiktorni, a izreka presude je proturječna obrazloženju.
Naime, optuženi F. B., D. K.1 , Đ. M. i D. V. oglašeni su krivima da su po prethodnom dogovoru da na lak način dođu do velike svote novca i vrijednih stvari došli do kuće B. Z., te nakon što je Đ. M. otključao ulazna vrata kuće ušli unutra, nakon čega su iznijeli metalnu blagajnu s novcem i zlatnim nakitom u vrijednosti od 320.000,00 kn.
U obrazloženju pobijane presude u odnosu na to djelo sud prvog stupnja ističe da se u kasi nalazio novac, zlatni nakit i drugi osobni predmeti, sve u vrijednosti od oko 300.000,00 kn (str. 13 presude), što da proizlazi prvenstveno iz zapisnika o očevidu od 05.04.2002. (list 121), fotodokumentacije i iskaza ispitanih svjedoka.
Navedeni razlozi iz obrazloženja presude o odlučnoj činjenici o vrijednosti otuđenih stvari su u znatnoj suprotnosti sa činjenicom navedenom u izreci presude, gdje se tvrdi da je vrijednost otuđenih predmeta 320.000,00 kn.
Na opisani način došlo je do bitne proturječnosti između činjeničnog opisa kaznenog djela iz izreke prvostupanjske presude, te razloga njezinog obrazloženja, tako da nije razumljivo kolika je u stvari bila vrijednost otuđenih predmeta i novca i temeljem čega je utvrđen iznos od 320.000,00 kn, naveden u izreci.
U obrazloženju presude se dalje tvrdi da po tvrdnji oštećenika i njegovoj procjeni vrijednost sadržaja tog sefa je bila oko 300.000,00-320.000,00 kn, te da je iznos od
I Kž 987/03-3 300.000,00 kn postavio kao imovinskopravni zahtjev (str. 14 presude). Ovakve tvrdnje u obrazloženju presude su u suprotnosti sa sadržajem iskaza svjedoka B. Z. i to kako na glavnoj raspravi, od 23. lipnja 2003. godine (list 312), tako i u istrazi od 13. ožujka 2003. godine (list 225 spisa). Iz sadržaja tih zapisnika proizlazi da je svjedok dosljedan u tvrdnji da je vrijednost iz sefa otuđenih predmeta i novca bila 320.000,00 kn, a u kojem iznosu, dosljedno u tijeku postupka i postavlja imovinskopravni zahtjev. U zapisniku o očevidu nije navedena vrijednost predmeta koji su bili predmet otuđenja.
Stoga u navedenom postoji znatna proturječnost između obrazloženja pobijane presude i citiranih zapisnika o sadržaju iskaza svjedoka B. Z., kao i zapisnika o očevidu. I samo obrazloženje presude je kontradiktorno. U obrazloženju se tvrdi da, iako je sud prihvatio iskaz oštećenika u dijelu u kojem navodi da je po njegovoj procjeni vrijednost otuđenih stvari bila oko 300.000,00 kn, podaci prikupljeni u kaznenom postupku ne daju pouzdanu osnovu ni za potpuno ni za djelomično presuđenje (str. 27 presude) u odnosu na postavljeni imovinskopravni zahtjev. Dalje se tvrdi da bi za utvrđivanje stvarne vrijednosti tih predmeta bilo potrebno svakako provoditi niz drugih dokaza, čime bi se kazneni postupak odugovlačio, pa je oštećeni upućen na građansku parnicu. U navedenom dijelu obrazloženja proizlazi kontradikcija, jer sud prije svega vjeruje oštećeniku da je vrijednost stvari bila 300.000,00 kn, a nakon toga tvrdi da u kaznenom postupku nisu prikupljeni pouzdani podaci za potpuno ili za djelomično presuđenje. Nadalje, to je također u suprotnosti s izrekom presude, gdje se tvrdi da je vrijednost otuđenih stvari, kako je već navedeno, bila 320.000,00 kn. Stoga je taj dio obrazloženja sam sebi proturječan, pa i nerazumljiv. Posebno je u znatnoj mjeri proturječan s izrekom presude, kojom su optuženici oglašeni krivima za otuđenje stvari u vrijednosti od 320.000,00 kn. Ovo tim više što su optuženici oglašeni krivima zbog kvalificiranog kaznenog djela iz čl. 217. st. 2. KZ zbog posebne kvalifikatorne okolnosti otuđenja stvari velike vrijednosti. Kada prvostupanjski sud proglašava optuženike krivima zbog kaznenog djela iz čl. 217. st. 2. toč. 1. KZ i pritom u izreci utvrđuje da je vrijednost otuđenih stvari bila 320.000,00 kn, dok istovremeno oštećenika bez posebno valjanog i prihvatljivog razloga upućuje na parnicu s imovinskopravnim zahtjevom, onda je time počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP. Ovo radi toga što je odluka o upućivanju na parnicu proturječna odluci prvostupanjskog suda o visini vrijednosti otuđenih predmeta, tako da je izreka nerazumljiva.
Na opisane načine prvostupanjski sud je ostvario više vidova bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, radi kojih je prvostupanjsku presudu prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika u točki 1. u odnosu na navedene optuženike valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Uslijed takve odluke žalbe optuženika su postale bespredmetne.
Nadalje, bez obzira što je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti zbog naprijed navedene bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s pravom se u žalbi državnog odvjetnika ukazuje da je, uslijed toga, i činjenično stanje, za sada, ostalo pogrešno utvrđeno. Naime, sud prvog stupnja nije s dovoljno pažnje i kritičnosti cijenio kako obrane optuženika, svaku za sebe, i u međusobnom odnosu, tako niti iskaze svjedoka, mldb. M. Z. u svezi s ostalim, personalnim dokazima, kao i materijalnim tragovima nađenim na mjestu događaja prilikom očevida.
I Kž 987/03-3
U ponovljenom suđenju u odnosu na ovaj ukidni dio presude, sud prvog stupnja će u skladu s odredbama iz čl. 393. st. 3. i čl. 351. st. 2. ZKP, detaljno ispitati optuženike na sve okolnosti inkriminirane djelatnosti u točki 1. optužnice, te ponovno izvesti sve već izvedene, a po potrebi i druge dokaze, raspravit će sva sporna pitanja na koja mu je naprijed ukazano, te će kritičkom analizom i svestranom ocjenom tih dokaza i obrana optuženika, kako pojedinačno, tako i u njihovom međusobnom odnosu, potpuno i pravilno utvrditi činjenično stanje, na koje će pravilno primijeniti kazneni zakon, te donijeti novu odluku koju će valjano i obrazložiti.
U odnosu na djelo iz točke 3. izreke
i žalbu optuženog D. K.1
U pravu je optuženik D. K.1 kada u žalbi ističe da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio činjenično stanje u odnosu na točku 3. osuđujućeg dijela pobijane presude, kojom je taj optuženik oglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 5. KZ.
U toj točki pobijane presude optuženik D. K.1 proglašen je krivim da je tijekom siječnja 2003. godine do 19. veljače 2003. godine davao u više navrata opojnu drogu marihuanu D. K.2 , u namjeri da je ona puši, što je ona i učinila.
Takvo zaključivanje suda prvog stupnja za sada, nije prihvatljivo. Ovo s obzirom na obranu optuženog D. K.1 , koju je dao na glavnoj raspravi i iskaz svjedokinje D. K. , na koje se poziva sud prvog stupnja, iako isti ozbiljno dovode u sumnju pravilnost i pouzdanost utvrđenja odlučne činjenice davanja opojne droge marihuane na uživanje navedenoj svjedokinji.
Naime, prema obrani optuženog D. K.1 na glavnoj raspravi, proizlazi da on poriče da bi svojoj djevojci davao na uživanje opojnu drogu marihuanu. U istražnom postupku on je tvrdio da je dijelom marihuanu koju je kupio za sebe i svoju djevojku uživao on, njegova djevojka i drugi. Za takvo svoje različito iskazivanje on je dao i donekle logično obrazloženje i treba ga sagledavati u svezi s iskazom svjedoka D. K.2 . Naime, ta je svjedokinja u tijeku cijelog postupka dosljedno i izričito negirala, da bi joj optuženik D. K.1 dao opojnu drogu marihuanu na uživanje, pa i onda kada joj je predočena obrana optuženika iz istrage. Ona jest uživala marihuanu, ali onu koju je nabavila od drugih osoba. Stoga same tvrdnje optuženika u istrazi da je opojnu drogu, koju je on nabavio, konzumirao, on i njegova djevojka, kraj njegovog logičnog obrazloženja zašto je tako rekao u istrazi, uz negiranje takvih tvrdnji od strane navedene svjedokinje u tijeku cijelog postupka, a u nedostatku drugih dokaza, dovodi u ozbiljnu sumnju pravilnost utvrđenja odlučne činjenice u odnosu na djelo iz čl. 173. st. 5. KZ, za koje je taj optuženik pod točkom 3. izreke pobijane presude oglašen krivim.
Slijedom svega izloženog, zbog osnovanosti žalbe optuženog D. K.1 zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, valjalo je pobijanu presudu i u pogledu djela pod točkom 3. izreke ukinuti i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i u odnosu na to kazneno djelo.
U ponovnom postupku sud prvog stupnja će ponovno saslušati optuženika D. K.1 u odnosu na točku 3. optužnice, te svjedokinju D. K.2 , po potrebi će provesti i druge dokaze, te
I Kž 987/03-3
će ih temeljito i pažljivo analizirati, kako svaki za sebe, tako i u međusobnoj povezanosti, i nakon toga ocijeniti je li optuženi D. K.1 drogu marihuanu dao na uživanje svjedokinji ili ne, te ovisno o tome donijeti novu odluku, koju će valjano obrazložiti.
U odnosu na djelo iz točke 2.
i žalbe optuženika D. K.1 i O. R.
te žalbe državnog odvjetnika
Vrhovni sud kao sud drugog stupnja je pobijanu presudu ispitivao povodom žalbi optuženog D. K.1 i O. R. i po službenoj dužnosti u smislu čl. 379. st. 1. toč. 2. ZKP, te utvrdio da je na štetu optuženog D. K.1 i optuženog O. R. u pogledu djela pod točkom 2. izreke pobijane presude povrijeđen kazneni zakon, budući da je učin djela tih optuženika trebalo pravno označiti kao kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ ("Narodne novine" broj 110/97) i u svezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 129/00), te im po tom propisu izreći kaznenu sankciju. Naime, na počinitelja kaznenog djela se primjenjuje zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela, a u konkretnom slučaju je bio na snazi i Zakon o izmjenama i dopunama KZ, koji u nedostatku pročišćenog teksta s Kaznenim zakonom predstavlja cjeloviti zakon, pa je oba propisa trebalo primijeniti. Bez primjene čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ, čl. 173. st. 2. KZ za počinitelja predstavlja strože kazneno djelo, jer propisuje strožu kaznu.
Stoga je povodom žalbi ovih optuženika, a po službenoj dužnosti, prvostupanjsku presudu u pogledu djela pod točkom 2. izreke valjalo preinačiti u pravnoj oznaci djela.
Žalbe optuženih O. R. i D. K.1 su osnovane u pogledu odluke o kazni u odnosu na to kazneno djelo.
Naime, razmotrivši odluku o kazni u odnosu na djelo pod točkom 2. izreke i optuženika D. K.1 , ovaj sud nalazi da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio sve olakotne okolnosti koje su od utjecaja na vrstu i mjeru kazne, podatke Centra za socijalnu skrb, da je mlađi punoljetnik, do sada neosuđivan, i da je djelo pod točkom 2. priznao. Isto tako, i optuženiku O. R. pravilno je utvrdio kao olakotno, da je mlađi punoljetnik, da nije osuđivan i da je djelo priznao u cijelosti. Sve istaknute olakotne okolnosti u odnosu na obojicu optuženika, uz činjenicu da se radilo o manjoj količini lakše opojne droge marihuana, po stajalištu ovog suda,imaju značaj posebno izraženih olakotnih okolnosti, koje opravdavaju primjenu propisa o ublažavanju kazni u mjeri da se optuženom D. K.1 izriče kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci, a O. R. kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci. Ovaj sud ocjenjuje da su tako izrečene kazne primjerene i adekvatne, kako stupnju kaznene odgovornosti svakog od optuženika i pogibeljnosti djela, tako i svrsi kažnjavanja i da će se takvim kaznama u odnosu na obojicu optuženika ostvariti sve zakonske svrhe kažnjavanja predviđene u čl. 6. i 50. KZ.
Nije osnovana žalba državnog odvjetnika zbog odluke o oduzimanju imovinske koristi u odnosu na optuženog D. K.1 , ostvarene počinjenjem kaznenog djela zlouporabe opojnih droga, za koje je proglašen krivim pod točkom 2. izreke pobijane presude.
I Kž 987/03-3
Naime, da bi se imovinska korist mogla oduzeti, potrebno je da iz izreke presude kojom je optuženik proglašen krivim proizlazi da je optuženik inkriminiranom djelatnošću pribavio imovinsku korist. U konkretnom slučaju optuženi D. K.1 i O. R. su proglašeni krivima da su ročnim vojnicima prodavali marihuanu po cijeni od 50,00-100,00 kn, ovisno o količini opojne droge. Iz činjeničnog opisa ne proizlazi broj prodaja, količina prodane droge, a niti kolika je pribavljena imovinska korist, niti je to državni odvjetnik precizirao u optužnici, pa niti sada u žalbi.
Navedeno u stvari ukazuje da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno, međutim, državni odvjetnik se u tom dijelu ne žali iz tog žalbenog osnova, a drugostupanjski sud na taj žalbeni osnov ne pazi po službenoj dužnosti.
Iz navedenih razloga nije prihvaćena žalba državnog odvjetnika zbog odluke o oduzimanju imovinske koristi.
Zbog navedenih bitnih povreda odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na točku 1. i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na točku 3. izreke pobijane presude, ovaj drugostupanjski sud je na temelju čl. 388. st. 1. i 4. ZKP pobijanu presudu ukinuo i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a u odnosu na točku 2. izreke pobijane presude primjenom odredbe iz čl. 390. st. 1. i čl. 387. ZKP, odlučio kao u točki III/ izreke ove presude.
U Zagrebu, 22. studenog 2006. godine
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Ivan Protković, v.r.
Vesna Vrbetić, v.r.