Rev-942/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 942/1991-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr Hrvoja Momčinovića kao predsjednika vijeća, te Vesne Milošević, Miroslave Vekić, Ivice Crnića i Jakoba Miletića, kao članova vijeća, u građansko-pravnoj stvari tužitelja B. Z. iz Nj., zastupane po punomoćniku mr. M. R., odvjetniku iz L., protiv tuženika B. M. iz Nj., koga zastupa punomoćnik dr. M. J., odvjetnik iz P., radi utvrđenja vlasništva zajednički stečene imovine, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Puli od 11. siječnja 1991.br. Gž-29/91, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli od 22. svibnja 1990. br. P- 937/87, u sjednici održanoj dana 25. rujna 1991. godine

r i j e š i o j e :

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Okružnog suda potvrđena je presuda Općinskog suda koja glasi:

"Utvrđuje se da je nekretnina kč.br. 735/60 pašnjak u naravi, gradilište od 502 m[2] , upisane u zk. ul. 2058 k.o. F., kao i kuća izgrađena na tom zemljištu, zajednička bračna tečevina tužiteljice B. Z. i tuženoga B. M., i to tužiteljice u 1/3 suvlasničkog dijela, a tuženoga u 2/3 suvlasničkog dijela, pa je tuženi dužan priznati tužiteljici B. Z. 1/3 suvlasničkog dijela na predmetnom zemljištu i zgradi i izdati joj tabularnu ispravu za predmetno zemljište, temeljem koje će se ona moći uknjižiti kao suvlasnik u 1/3 dijela na predmetnom zemljištu, jer će u suprotnom takovu ispravu zamijeniti ova presuda u roku od 15 dana".

Protiv ove pravomoćne presude Okružnog suda reviziju je izjavio tuženik, koju je u smislu odredbe iz čl. 390. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) prvostepeni sud dostavio tužiteljici i nadležnom javnom tužiocu.

Tužiteljica je u odgovoru na reviziju tuženika osporila revizijske navode uz prijedlog da revizija bude odbijena kao neosnovana, dok se Javni tužioc Hrvatske o reviziji tuženika nije izjasnio.

Revizija nije dopuštena.

Dana 27. studenog 1982. godine stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopuni Zakona o parničnom postupku ("Sl. list SFRJ"br. 69/82). Članom 2. tog zakona izmijenjen je čl. 382. st. 2. i 3. ZPP na način da je za dopuštenost revizije propisan novčani iznos preko 50.000 (5 sadašnjih) dinara umjesto preko dotadašnjih 5.000 (0,50 sadašnjih) dinara.

Istovremeno je odredbom iz čl. 11. st. 3. cit. Zakona propisano (argumentum a contrario) da je u slučaju kada je o predmetima koji su u toku, kao što je i konkretni, drugostepena presuda donijeta nakon stupanja na snagu ovog Zakona o izmjenama i dopuni ZPP, za dopustivost revizije odlučan ovaj novi zakon.

Sve te odredbe primjenjuju se temeljem odredbe čl.

57. st. 3. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Sl. list SFRJ" br. 27/90).

Prema odredbi iz čl. 40. st. 2. ZPP kada se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčani iznos mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio, a u konkretnom slučaju to je iznos od 60.000 (6 sadašnjih) dinara.

Kako je u ovom predmetu drugostepena odluka donesena dana 11. siječnja 1991. godine, a vrijednost pobijanog dijela (dosuđena 1/3 suvlasničkog dijela od tražene)

1/2) za koji dio tuženik pravomoćnu presudu drugostepenog suda pobija revizijom, ne prelazi iznos od 50.000 dinara (5 sadašnjih) valjalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja (čl. 392. ZPP).

U Zagrebu, 25. rujna 1991. godine

Predsjednik vijeća:

mr. Hrvoje Momčinović, v.r.