II Kž-107/2001-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž-107/01-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja kao predsjednika vijeća, te Ante Potrebice i Josipa Budinskog, kao članova vijeća i tajnice u vijeću - sudske savjetnice Snježane Mrkoci, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. S. K. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ i dr., odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 9. veljače 2001. godine br. Kv-29/01 (K-27/01), o produljenju pritvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 19. veljače 2001. godine,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba opt. S. K. kao neosnovana.

Obrazloženje

Uvodno citiranim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, na temelju čl. 107. st. 2. ZKP, produljen je pritvor protiv opt. S. K. po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP, u tijeku postupka nakon podignute optužnice kojom se tereti za učin kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ i dr.

Protiv odluke iz pobijanog rješenja žali se optuženik po svom branitelju, s prijedlogom da se isto preinači i pritvor protiv njega ukine.

Žalba nije osnovana.

Suprotno tvrdnjama podnesene žalbe, ovaj Vrhovni sud smatra da pravilno sud prvog stupnja ocjenjuje da na strani ovog optuženika kao i njegovih djela i dalje opstoje razlozi za primjenu mjere pritvora po osnovu iz čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP.

Naime, optuženiku se pravomoćnom optužnicom stavlja na teret učin tri kaznena djela zlouporabe opojnih droga te jedno kazneno djelo teške krađe. Kada se ima u vidu da se optuženik tereti da je učin ovih kaznenih djela ostvarivao kontinuirano kroz dulje vremensko razdoblje, u korelaciji s činjenicom da je nezaposlen, to je evidentno da je svoje ponašanje usmjerio na činjenje kaznenih djela, obzirom na svaku odsutnost pozitivne životne orijentacije unatoč životnoj dobi od 23 godine.

Stoga i prema ocjeni ovog Vrhovnog suda, s pravom sud prvog stupnja drži da su to sve osobite okolnosti koje ukazuju na bojazan da bi optuženik boravkom na slobodi mogao nastaviti s vršenjem istih ili istovrsnih kaznenih djela, pa se i daljnja primjena mjere pritvora po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP u konkretnom slučaju ukazuje kao opravdana i na zakonu utemeljena.

Slijedom izloženog, a kako se navodima podnesene žalbe prednja utvrđenja ne dovode s uspjehom u sumnju, trebalo je na temelju čl. 398. st. 3. ZKP riješiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 19. veljače 2001. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Snježana Mrkoci, v.r.

Milan Gudelj, v.r.