I Kž-807/1996-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 807/1996-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Milana Petranovića, Ante Potrebice, Senke Klarić-Baranović i Ane Garačić, kao članova vijeća i više savjetnice Ileane Vinja, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. Z. C. zbog krivičnog djela iz čl. 34. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 25. listopada 1996. godine br. K-55/96, u sjednici održanoj 6. ožujka 1997. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Tomislava Dujmića,

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba optuženika Z.C. te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom oglašen je krivim opt. Z.C. zbog krivičnog djela ubojstva iz čl. 34. st. 1. KZRH, pobliže činjenično opisanog u izreci te presude, te je po istom zakonskom propisu osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam godina, u koju mu je po čl. 45. st. 1. OKZRH uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 24. lipnja 1996. godine pa dalje.

Ujedno mu je po čl. 60. st. 1. i 2. OKZRH izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja alkoholičara.

Po čl. 90. st. 1. ZKP optuženik je obvezan da nadoknadi troškove krivičnog postupka u iznosu od 9.580,69 kn te s naslova paušala iznos od 500,00 kn.

Protiv te presude optuženik je podnio žalbu zbog bitnih povreda odredaba krivičnog postupka i zbog odluke o kazni, kao i odluke o troškovima krivičnog postupka (osim u dijelu koji se odnosi na paušalnu svotu).

Na temelju čl. 360. st. 2. ZKP državni odvjetnik Republike Hrvatske je predložio, da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi presuda suda prvog stupnja.

Žalba nije osnovana.

Između utvrđenja suda prvog stupnja i navoda u žalbi optuženika nije sporno, da je optuženik na način i uz okolnosti opisane u izreci pobijane presude usmrtio sad pok. I.M. već je sporno, je li optuženik time ostvario sva bitna obilježaja krivičnog djela ubojstva, kako je to utvrdio sud prvog stupnja, ili je postupao u granicama nužne obrane, odnosno u njezinu prekoračenju, ili je pak počinio krivično djelo ubojstva na mah, kako to smatra žalitelj.

Budući da se u obrazloženju presude nigdje ne navodi zbog čega sud nije prihvatio te pravne kvalifikacije, već samo obrazlaže zašto su prihvaćeni navodi optužnice, smatra žalitelj, da su time počinjene bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZKP, a osim toga da u obrazloženju presude postoji proturječnost o odlučnim činjenicama i sadržaju isprava i iskaza datih u tijeku postupka.

Međutim, ovaj Vrhovni sud, kao sud drugog stupnja nalazi, da su tvrdnje žalitelja o opstojnosti navedenih bitnih povreda odredaba krivičnog postupka u izloženom pravcu neosnovani, i da takovi žalbeni navodi, koji se obrazlažu u okviru ove žalbene osnove i s njome isprepliću, zapravo predstavljaju prigovore na činjenično stanje utvrđeno po sudu prvog stupnja, te se odnose na žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Naime, sud prvog stupnja dao je u svemu jasne, valjane i logične razloge upravo o svim odlučnim činjenicama koje se odnose na krivično djelo iz izreke pobijane presude. To je i dužnost suda. Kada dakle, sud navede razloge zašto nalazi utvrđenim da je počinitelj djela ostvario sva bitna obilježja upravo onog i onakovog krivičnog djela za kakvo ga i oglasio krivim, onda je time isključio i pretpostavku o postojanju nekog drugog krivičnog djela, onda i ne treba davati razloge o tome zašto se u djelatnostima počinitelja ne stječu obilježja nekih drugih ili drugačijih krivičnih djela, onda je sud odgovorio na pitanje koje je to krivično djelo počinitelj učinio.

Sud je na temelju čl. 347. st. 6. ZKP dužan u obrazloženju presude "iznijeti razloge za svaku točku presude" a kod presude kojom se optuženik oglašava krivim te su "točke presude" određene u čl. 341. ZKP, pa kada presudu obrazloži sud, kao u ovom slučaju, sukladno odredbi čl. 347. st. 7. ZKP, onda otpada potreba za bilo kakovim drugim razlozima, negativno određenim.

Uostalom, sud prvog stupnja je obrazložio iz kojih razloga ne prihvaća, da je optuženik bio u situaciji nužne obrane, pa prema tomu ne može onda biti govora niti o njezinom prekoračenju a te razloge kao ispravne, prihvaća i ovaj sud.

Isto tako, utvrđeno činjenično stanje ne daje osnova, da se učin optuženika pravno označi kao krivično djelo ubojstva na mah.

U konkretnom slučaju namjeru optuženika treba prosuđivati njegovim psihičkim stanjem, koje je bilo uvjetovano niskim pragom tolerancije uslijed alkoholne ovisnosti i inače agresivne ličnosti optuženika, a to, bez objektivne osnove, ne može biti kriterij za zaključak o postupanju na mah.

Naime, upravo iz nalaza i mišljenja neuropsihijatrijskih vještaka dr. I.P.-Č. i dr. K.P.-Z. proizlazi, da je optuženik osoba poremećene osnovne strukture ličnosti sa naglašenim disocijalnim osobinama, i da su upravo te primarne značajke njegove ličnosti te organska oštećenja, uz stanje alkoholiziranosti prevladale u snažnom porastu afektivne tenzije i u značajnoj mjeri reduciralo njegove mogućnosti kontrole vlastitog ponašanja, što je i dovelo do toga da optuženik reagira izvršenjem djela, a ne verbalni izazov oštećenika, koji je samo doprinio inkriminiranom ponašanju optuženika.

Jaka razdraženost je pravna kategorija, između povoda za razdraženost i intenziteta razdraženosti mora postojati srazmjer, a sud može cijeniti kod toga samo stanje prosječno emocinalno stabilne osobe, što se - prema svemu naprijed iznijetom - za optuženika očito ne može reći, pa se u konkretnom slučaju ne može prihvatiti stajalište žalitelja, da bi se ovdje radilo o krivičnom djelu ubojstva na mah.

Prema tomu, a kada se ni žalbom ne pobija, da je optuženik oštećenika ubo kuhinjskim nožem dužine oštrice 15 cm u predjelu lijeve strane prsišta zadavši mu ubodnu ranu lijeve strane grudnog koša sa ozljedom srca, time da je provedenim medicinskim vještačenjem utvrđeno, da je ubodni kanal dužine 14 cm, što dovoljno govori o jačini zamaha ali i namjeri optuženika, onda je sud prvog stupnja pravilno zaključio, da je optuženik počinio upravo terećeno krivično djelo i da je za isto krivično odgovoran, pa žalba optuženika nije mogla biti uvažena.

I Kž 807/96

Nije osnovana ni žalba optuženika zbog odluke o kazni i troškovima krivičnog postupka.

Ovaj je sud naime našao, da je sud prvog stupnja pri odmjeravanju kazne optuženiku za počinjeno krivično djelo u dovoljnoj mjeri uzeo u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja koje u smislu čl. 37. st. 1. OKZRH utječu da kazna bude manja ili veća, te da kazna zatvora u trajanju od osam godina za dovršeno krivično djelo ubojstva, nikako nije prestroga kazna, već je i po ocjeni ovog suda primjerena težini djela, stupnju krivične odgovornosti optuženika, njegovoj ličnosti i svim okolnostima uz koje je djelo počinjeno. Blažom kaznom, unatoč ranijoj neosuđivanosti optuženika, po ocjeni ovog suda drugog stupnja, ne bi se ostvarile svrhe kažnjavanja iz čl. 4. st. 2. i čl. 31. OKZRH.

Iako optuženik nije pobijao presudu suda prvog stupnja zbog odluke o izrečenoj mu sigurnosnoj mjeri, ovaj sud je ispitao pobijanu presudu i u tom dijelu, te je našao da je sud prvog stupnja pravilno i u skladu sa zakonom optuženiku izrekao sigurnosnu mjeru iz čl. 60. OKZRH, i da je istu dostatno obrazložio. Konačno, suprotno tvrdnji žalitelja, pravilno je sud prvog stupnja obvezao optuženika da nadoknadi troškove krivičnog postupka, u iznosima navedenim u izreci, te je i tu odluku pravilno obrazložio. Optuženik jeste dobrog imovnog stanja, i u mogućnosti je navedene troškove naknaditi, neovisno o tomu što je prema vlastitoj izjavi, svu svoju imovinu prije inkriminiranog događaja prenio na suprugu i svoje sinove, sa kojima inače živi u zajedničkom domaćinstvu.

Slijedom svega naprijed izloženog, i kako nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi a niti su utvrđene povrede zakona iz čl. 366. st. 1. ZKP, trebalo je na temelju čl. 374. ZKP sa žalbom optuženika postupiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 6. ožujka 1997.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ileana Vinja, v.r.

Katica Jelić, v.r.