Gzp-248/2008-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 248/08-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Đuri Sessi, u pravnoj stvari predlagatelja D. M. iz Z., …, zastupanog po punomoćnici J. O. J., odvjetnici u Z., …, protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 8. veljače 2008., dana 30. travnja 2009.,

r i j e š i o j e:

I. Predlagatelju D. M. iz Z., …, određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 11.000,00 kn (jedanaesttisućakuna).

II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz stavka I. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagatelj je 8. veljače 2008. podnio Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, temeljem odredbe članka 27. stavka 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 150/05, 16/07 i 113/08 – dalje: ZS), zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke i dugog trajanja postupka vođenog kod Općinskog suda u Samoboru pod poslovnim brojem P- 1060/05 (prije pod poslovnim brojem P-302/00).

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS-a stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja iz zahtjeva, preslike spisa Općinskog suda u Samoboru poslovni broj P-1060/05 (prije pod poslovnim brojem P-302/00), očitovanja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 17. travnja 2008. i telefonske provjere ovoga suda kod nadležnih sudova, utvrdio slijedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 41/01. - pročišćeni tekst, 55/01.):

- ovdje predlagatelj je kao tužitelj podnio tužbu 5. travnja 2000. Općinskom sudu u Samoboru, protiv tuženika A. A. d.o.o., radi naknade štete, koja je tužba zaprimljena pod poslovnim brojem P-302/00;

- na ročištu održanom 9. svibnja 2000. sud je odredio rok od 8 dana tuženiku radi dostave pisanog očitovanja na tužbu, a na ročištu održanom 23. svibnja 2000. sud je raspravljao o meritumu spora i naložio tuženiku da dostavi u spis radni nalog koji je predao tužitelju za obavljanje poslova na kojima je nastradao prema navodima tužbe;

- sud je udovoljio prijedlogu tužitelja iz njegovog podneska i odgodio ročište od 19. rujna 2000. zbog pokušaja okončanja spora sklapanjem nagodbe, kao što je zbog istog razloga, a na prijedlog stranaka, odgodio i ročišta od 9. studenoga 2000. i 16. siječnja 2001;

- na ročištu održanom 6. ožujka 2001. sud je raspravljao o meritumu spora i ponovno je odredio tuženiku rok od 15 dana za dostavu već tražene dokumentacije;

- na ročištu održanom 19. travnja 2001. sud je saslušao svjedoka R. Č., a ročište od 14. lipnja 2001. je zbog nedolaska zakonskog zastupnika i direktora tuženika te pozvanog svjedoka, odgođeno;

- sud je raspravljao o meritumu spora na ročištu održanom 2. listopada 2001. na koje je pristupio tužitelj osobno uz punomoćnika, dok ponovno nije pristupio uredno pozvan tuženik niti direktor i zakonski zastupnik tuženika kao niti pozvani svjedok;

- podneskom od 12. listopada 2001. tužitelj je obavijestio sud o točnoj adresi direktora tuženika, a na ročištu održanom 13. studenog 2001. saslušani su tužitelj, kao i direktor i zakonski zastupnik tuženika te je sud odredio rok od 15 dana tuženiku za dostavu pismenog dokaza o zaduženju zaštitne opreme od strane tužitelja kao i Pravilnik o zaštiti na radu, dok je tužitelju odredio rok od osam dana za uplatu predujma za dostavu poziva svjedoku putem sudskog dostavljača, po čemu je postupljeno;

- u podnesku od 10. prosinca 2001. tužitelj se očitovao na dotadašnji tijek postupka, a na ročištu održanom 16. siječnja 2002. sud je zbog nedolaska uredno pozvanog tužitelja, a na prijedlog tuženika, rješenjem utvrdio da je nastupilo mirovanje postupka (članak 216. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. i 84/08. dalje: ZPP);

- podneskom od 18. travnja 2002. tužitelj je predložio nastavak postupka, nakon čega je na ročištu održanom 11. lipnja 2002. sud raspravljao o meritumu spora;

- na ročištu održanom 10. listopada 2002. sud je saslušao svjedoka T. G., a tuženik je predao u spis i suprotnoj strani Pravilnik o zaštiti na radu te je sud odredio rok od petnaest dana tužitelju radi dostave pismenog očitovanja na zaprimljenu dokumentaciju (po čemu je tužitelj naknadno postupio), a isti rok je odredio tuženiku radi dostave radnog naloga za tužitelja za dan 16. lipnja 1998., dokaza da je tužitelj obavio obuku zaštite na radu i dokaza o zaduženju zaštitne opreme od strane tužitelja;

- sud je na ročištu održanom 12. studenoga 2002. ponovno odredio rok od petnaest dana tuženiku da postupi po raspravnom rješenju od 10. listopada 2002. te je rješenjem određeno provođenje medicinskog vještačenja po liječnicima vještacima prim. dr. J. R. i dr. I. K.;

- 27. siječnja 2003. u spis je zaprimljen nalaz i mišljenje imenovanih vještaka, a tužitelj je podneskom od 17. veljače 2003. preinačio tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva;

- na ročištu održanom 11. ožujka 2003. sud je odredio tuženiku rok od 8 dana radi dostave police osiguranja na koju se pozvao na današnjem ročištu kao i da dostavi daljnje dokazne prijedloge;

- ročište od 6. svibnja 2003. odgođeno je zbog spriječenosti suca, a tuženik je na ročištu održanom 11. rujna 2003. predao uz podnesak traženu dokumentaciju;

- na ročištu održanom 6. studenog 2003. sud je saslušao svjedoke J. S. i J. T., a tuženiku je odredio rok od 15 dana radi dostave dokaza o zaduženju zaštitnom opremom od strane tužitelja te ponovio isto traženje rješenjima od 8. prosinca 2003. i od 14. siječnja 2004;

- nakon raspravljanja o meritumu spora na ročištu održanom 12. svibnja 2004. sud je zaključio glavnu raspravu, a na ročištu od 27. svibnja 2004. je donesena i objavljena presuda poslovni broj P-302/00 kojom je djelomično prihvaćen i djelomično odbijen tužbeni zahtjev;

- protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj 9. rujna 2004. te je cijeli spis dostavljen Županijskom sudu u Velikoj Gorici radi donošenja odluke o podnesenoj žalbi;

- rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-2699/04-2 od 31. kolovoza 2005. ukinuta je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu i predmet je u tom ukinutom dijelu vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje;

- sud je održao ročište 18. siječnja 2006. te dopisom zatražio od O. Z. d.d. dostavu podatka o vrsti police osiguranja radi utvrđenja na temelju čega je tužitelj primio iznos od 84.564,80 kn, po čemu je postupljeno;

- na ročištu održanom 13. travnja 2006. sud je saslušao tužitelja, nakon čega je glavna rasprava zaključena, a na ročištu od 28. travnja 2006. sud je donio i objavio presudu poslovni broj P-1060/05 kojom je djelomično prihvaćen i djelomično odbijen tužbeni zahtjev;

- tuženik je protiv navedene presude podnio žalbu 3. srpnja 2006., a odgovor na žalbu tuženika je podnio tužitelj 8. rujna 2006;

- uz dopis poslovni broj Gž-3841/06-2 od 19. prosinca 2007. Županijski sud u Velikoj Gorici vratio je spis prvostupanjskom sudu radi otklanjanja pogreške u pisanju;

- postupajući po uputi drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je rješenjem od 3. siječnja 2008. ispravio pogrešku u pisanju te je ponovno cijeli spis dostavljen Županijskom sudu u Velikoj Gorici 18. ožujka 2008. radi donošenja odluke o već prije podnesenoj žalbi;

- presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-477/08-3 od 2. travnja 2008. potvrđena je presuda Općinskog suda u Samoboru poslovni broj P-1060/05 od 28. travnja 2006;

- navedenu drugostupanjsku presudu je ovdje predlagatelj kao tužitelj zaprimio 13. lipnja 2008. po punomoćnici J. O. J., odvjetnici u Z..

Pravno relevantno razdoblje razmatranja u postupku pružanja zaštite za suđenje u razumnom roku smatra se, u pravilu, razdoblje koje protekne od podnošenja tužbe sudu do donošenja odluke povodom zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, osim kada predmet u odnosu na čije trajanje se traži zaštita nije pravomoćno dovršen prije dana odlučivanja o zahtjevu predlagatelja.

Za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja u konkretnom slučaju, obzirom da je tijekom ovog postupka pravomoćno meritorno odlučeno o pravima predlagatelja, pravno relevantno razdoblje je razdoblje od 5. travnja 2000. (kada je predlagatelj kao tužitelj podnio tužbu) do 13. lipnja 2008., kada je predlagatelj po punomoćnici primio drugostupanjsku odluku, što ukupno iznosi 8 (osam) godina, 2 (dva) mjeseca i 8 (osam) dana.

Prema ocjeni ovog suda, iako je prvostupanjski sud provodio ročišta i poduzimao brojne radnje u postupku (održavao ročišta, saslušavao stranke i svjedoke, odredio provođenje medicinskog vještačenja koje je provedeno, pribavljao dokumentaciju i podatke potrebne za presuđenje) njegovo postupanje se ne može ocijeniti učinkovitim u dovoljnoj mjeri. Sud se nije dostatno rukovodio načelom koncentracije glavne rasprave (članak 311. stavak 2. ZPP-a) i ekonomičnosti postupka (članak 10. stavak 1. ZPP-a). Tim više što je u konkretnom slučaju una o prirodi spora i potrebi njegovog hitnog rješavanja (članak 434. sud bio dužan voditi rač

stavak 1. ZPP-a). Nadalje, zbog potrebe ispravljanja pogreške u pisanju prvostupanjske presude drugostupanjski sud je u tijeku drugog žalbenog stadija vratio cijeli spis prvostupanjskom sudu. Iako je prvostupanjski sud postupio po uputi drugostupanjskog suda i ispravio presudu, ta okolnost je produljila trajanje žalbenog stadija.

Predmet nije činjenično i pravno složen, ali je od osobitog značaja za predlagatelja, jer je tužba podnesena radi naknade štete koju je tužitelj pretrpio kao radnik tuženika 16. lipnja 1998., kada je prilikom izrade nastrešnice pao s visine od 4 metra i zadobio ozljede.

Predlagatelj je kao tužitelj, u izvjesnoj mjeri doprinio trajanju postupka svojim ponašanjem i to traženjem odgode ročišta od 19. rujna 2000., 9. studenoga 2000. i od 16. siječnja 2001. radi pokušaja okončanja spora sklapanjem nagodbe koja nije uspjela, kao i nedolaskom na ročište od 16. siječnja 2002. zbog čega je nastupilo mirovanje postupka. Slijedom svega navedenog, uslijed navedenog trajanja sudskog postupka, koje je u pretežitom dijelu posljedica neučinkovitog i neažurnog postupanja suda, za kojeg je predviđena hitnost u postupanju, predlagatelju je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.

Visinu primjerene novčane naknade, koja pripada predlagatelju u iznosu od 11.000,00 kn (jedanaesttisućakuna), ovaj sud odmjerio je imajući na umu sve obrazložene okolnosti, kao i činjenicu da je predmetni parnični postupak pravomoćno dovršen, čime je ustavno pravo predlagatelja u jednom dijelu zaštićeno, uvažavajući pri tome socijalne i opće poznate složene i teške gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.

Stoga je temeljem odredbe članka 28. stavka 1. ZS-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 30. travnja 2009.

S U D A C

Đuro Sessa, v.r.

Pravna pouka:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti ustavna tužba.