II Kž-640/1998-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž-640/1998-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Milana Petranovića i Ane Garačić, kao članova vijeća i više savjetnice Ileane Vinja, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Z. M. i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ i dr., odlučujući o žalbi opt. V. D. podnesene protiv rješenja Županijskog suda u Puli od 11. prosinca 1998. br. K-42/98, o produljenju pritvora nakon donošenja nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 4. siječnja 1999.,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba opt. V.D. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 104. st. 3. u vezi čl. 107. st. 2. ZKP/97, između ostalog, produljen je pritvor protiv opt. V.D. temeljem zakonskog osnova iz čl. 102. st. 2. toč. 3. ZKP, nakon donošenja nepravomoćne presude kojom mu je zbog kaznenog djela zlouporabe droge iz čl. 173. st. 2. KZ izrečena kazna zatvora u trajanju od godine dana.

Protiv tog rješenja žali se optuženik po svom branitelju, s prijedlogom da se pritvor protiv njega ukine.

Žalba nije osnovana.

Suprotno tvrdnji žalbe, sud prvog stupnja je pravilno zaključio da sada, nakon donošenja nepravomoćne presude, postoji zakonski osnov za pritvor iz čl. 102. st. 2. toč. 3. ZKP.

Naime, s obzirom na značaj i težinu inkriminiranog kaznenog djela zlouporabe opojne droge, time što je optuženik u tri navrata prodao ukupno 20 paketića za jednokratnu upotrebu naročito opasne droge heroina, a radi se o osobi kod koje je, prema mišljenju liječnika psihijatra, utvrđen bazični poremećaj osobnosti tipa granične strukture (borderline), te fizička i psihička ovisnost o uživanju opojne droge, to i ovaj Vrhovni sud, kao sud drugog stupnja, smatra da postoje takove osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi optuženik na slobodi, poglavito u cilju zadovoljenja vlastitih narkomanskih potreba, mogao ponovno učiniti istovrsno ili slično kazneno djelo.

Pri tome, želja optuženika da se podvrgne liječenju na slobodi, iako pozitivna, nije dovoljna da otkloni opasnost od ponavljanja kaznenog djela, s obzirom da raniji pokušaji izlječenja nisu dali rezultata. Isto tako, s obzirom da je optuženik nezaposlen i bez stalnih izvora prihoda, izjava njegove majke o materijalnom zbrinjavanju optuženika nije dovoljna garancija da on na slobodi neće ponovno učiniti istovrsno ili slično kazneno djelo, posebno kada se uzme u obzir da su narkomanskim ovisnicima materijalne potrebe objektivno bitno uvećane.

Kako se navodima žalbe, dakle, osnovanost pobijanog rješenja ne dovodi s uspjehom u sumnju, trebalo je, na temelju čl. 398. st. 3. ZKP, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 4. siječnja 1999.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ileana Vinja v.r.

Senka Klarić-Baranović v.r.