Rev-1328/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1328/13-2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja S. L. iz S., zastupan po punomoćnicima V. L. i Ž. V., odvjetnicima iz S., protiv I-tuženika E. H. d.o.o. Z., zastupan po punomoćniku V. A., odvjetnici iz Z. i II-tuženika S. L. iz Z., zastupane po punomoćniku Z. I., odvjetniku iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji I-tuženika protiv presude Županijskog suda u Šibeniku, broj Gž-1263/10 od 11. ožujka 2013. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, broj P-2024/07 od 4. prosinca 2008., u sjednici vijeća održanoj 10. ožujka 2015.,

r i j e š i o j e:

Revizija I-tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom potvrđena prvostupanjska presuda kojom je naloženo I- tuženiku da tužitelju isplati novčanu naknadu u iznosu od 30.000,00 kn.

Protiv drugostupanjske presude I-tuženik je podnio reviziju na temelju čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 - dalje: ZPP), zbog rješavanja pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, s prijedlogom da se ukinu drugostupanjska i prvostupanjska presuda.

Tužitelj nije odgovorio na reviziju.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbama čl. 382. st. 2. ZPP-a, koji se Zakon ovdje primjenjuje na temelju odredaba čl. 53. st. 4. i čl. 36. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 57/11), kada je predmetom pobijanja po reviziji odluka koju stranke (zbog vrijednosti predmeta spora, kao u slučaju iz ove parnice) ne mogu pobijati prema odredbi st. 1. tog članka - kojom je uređen institut redovne revizije, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke (dalje: izvanrednu reviziju) ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelskoj ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi o njemu mogli imati različita shvaćanja, npr. zbog mogućnosti različitoga tumačenja određenih zakonskih odredaba,

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 4) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske ili Europskoga suda za ljudska prava - trebalo preispitati sudsku praksu.

Prema odredbi st. 3. tog članka, u takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je reviziju podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Predmet spora u revizijskom stadiju je tužbeni zahtjev na obvezivanje tuženika isplatiti tužitelju na ime naknade štete 30.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

U izloženom sadržaju revizija I-tuženika sadrži pitanje u svezi primjene odredbe čl. 22. st. 2. Zakona o medijima ("Narodne novine", broj 54/04 - u daljnjem tekstu ZM): da li je ispravak sporne informacije iz čl. 22. st. 2. ZM, kao procesna pretpostavka dopustivosti tužbe radi naknade neimovinske štete, ispravak u smislu Glave VI. ZM, objavljivanje kojeg se u skladu sa čl. 40. st. 2. ZM može zahtijevati u roku od 30 dana od objave informacije, ili se pak radi o dva različita pravna instituta ispravka sporne informacije.

I-tuženik se pri tom poziva na odluku ovog revizijskog suda, broj Rev-548/10 od 4. svibnja 2010., ističući da je u toj odluci zauzeto pravno shvaćanje da se ispravak podnijet glavnom uredniku smatra ispravkom iz čl. 22. st. 2. ZM i da pojam obraćanja nakladniku treba tumačiti u kontekstu čl. 40. - 45. ZM kojim se cjelovito regulira materija ispravka informacije.

Međutim, pravno shvaćanje zauzeto u odluci ovog suda broj Rev-548/10 od 4. svibnja 2010., ne odnosi se na ovu vrstu spora niti na konkretno postavljeno pitanje.

Budući da u odluci na koju se poziva I-tuženik nije riječ o istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji kao u ovom predmetu, u reviziji nedostaju razlozi zbog kojih I-tuženik smatra da je pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

S obzirom na navedeno, proizlazi da revizija I-tuženika ne udovoljava pretpostavkama propisanim odredbama čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a za dopuštenost izvanredne revizije.

Stoga je na temelju čl. 392. b) st. 1. ZPP-a reviziju I-tuženika valjalo odbaciti.

Zagreb, 10. ožujka 2015.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.