Gž-6552/2008-1 · Županijski sud u Splitu

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-6552/08.

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

I

RJEŠENJE

Županijski sud u Splitu, kao sud dugog stupnja, u vijeću sastavljanom od sudaca ovog suda Dragice Samardžić, kao predsjednice vijeća, te Luke Grgata i Ankice Matić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. F. iz S., zastupan po pun. Ž. P. odvj. u S., protiv tuženika S.D.P. zastupana po pun. S. B. D. odvj. u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu br. IIP-449/07, od 11. veljače 2008. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 27. kolovoza 2009. godine

p r e s u d i o j e:

Uvažava se žalba tuženika kao osnovana, preinačava prvostupanjska presuda i tužbeni zahtjev tužitelja odbija a koji glasi:

„I. Dužan je tuženik S.D.P. u roku od 15. dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 360.650,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. 03. 2002. godine pa do isplate.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 126.758,00 kuna.“

r i j e š i o j e:

Dužan je tužitelj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 126.148,00 kuna.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom prvostupanjskog suda naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju iznos od 360.650,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama počev od 15. ožujka 2002.godine pa do isplate (toč. I.), te da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 126.148,00 kuna (toč. II).

Žali se tuženik pobijajući presudu iz svih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08.i 123/08 – dalje: ZPP) s prijedlogom da drugostupanjski sud žalbu uvaži, pobijanu presudu preinači shodno navodima žalbe ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i donošenje nove odluke.

Tužitelj je na žalbu podnio odgovor predlažući da ovaj sud istu odbije kao neosnovanu.

Žalba tuženika je osnovana.

Predmet ovog spora je tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na tuženika da mu isplati navedeni iznos koja obveza, kako to tvrdi tužitelj, proizlazi iz zaključenog ugovora o prodaji nekretnine i to vile zv. „V. F.“ u S., koju je tuženik prodao bolnici S. iz S. za 3.000.000,00 DEM time da se dogovorena cijena ima isplatiti 1.000.000,00 DEM tuženiku a 2.000.000,00 DEM „sljednicima pok. V. F., od koje cijene tužitelju, kao slijedniku pok. V. F., valja isplatiti 360.000,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

Među strankama nije sporno da je tuženik zaključio ugovor o kupoprodaji V. F. u S. sa bolnicom S., koja kuća je nekada bila vlasništvo tužiteljeva prednika pok. V. F. Nije sporno da tuženik još nije u potpunosti isplatio svu ugovorenu cijenu slijednicima pok. V. F.

Sporno je medu strankama je li tuženik dužan izvršiti isplatu.

Prvostupanjski sud je nakon provedenog postupka donio presudu pod br. IIP-321/02 od 25. svibnja 2005. godine kojom je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na tada označene tuženike pod 1. S.D.P. i 2. bolnice S. iz S. tako da su solidarno dužni tužitelju isplatiti iznos od 360.650,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom.

Međutim, na žalbu tada označenih tuženika ovaj drugostupanjski sud je rješenjem br. Gž- 4787/05 od 14.prosinca 2006. godine ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

U nastavku postupka, na ročištu od 11. lipnja 2007. godine, prvostupanjski sud donosi rješenje kojim se u odnosu na tuženika pod 2. S. razdvaja postupak, jer je protiv istog otvoren stečaj, te se postupak u odnosu na istog prekida.

Podneskom od 29. lipnja 2007. godine tužitelj uređuje tužbeni zahtjev tako da od tuženika S.D.P. potražuje da mu isplati iznos od 360.650,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 15. ožujka 2002. godine pa do isplate, te da mu naknadi trošak postupka.

Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja te nalaže tuženiku da tužitelju isplati iznos od 360.650,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom, držeći da je upravo tuženik taj koji navedeni iznos treba isplatiti tužitelju.

Takvo stajalište prvostupanjskog suda ovaj drugostupanjski sud ne prihvaća.

Naime, u nastavku postupka prvostupanjski sud je, između ostalog, izvršio uvid u presudu Općinskog suda u Splitu br. IIP-402/99 od 25. ožujka 2005. godine, u kojoj je kao tužiteljica navedena V. F.-I. (sestra tužitelja D. F.), a kao tuženici pod 1. Klinika S., S. i pod 2. S.D.P. (list spisa 84 A).Tom presudom naloženo je tuženiku pod 1. da tužiteljici isplati iznos od 113.456,00 EUR-a protuvrijednost u kunama, dok je u odnosu na tuženika pod 2. odbijen tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 113.456,00 EUR-a protuvrijednost u kunama. Ovaj drugostupanjski sud presudom br. Gž-3510/05 od 18. siječnja 2007. godine potvrđuje prvostupanjsku presudu glede odluke kojom je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika pod 2. S.D.P. (list 84 B spisa) uz obrazloženje da ugovorom o prodaji nekretnine „V. F.“ drugotuženik (S.D.P.) nije preuzeo nikakvu obvezu da će išta platiti nasljednicima pok. V. F. već je stipulirao (ugovorio) u njihovu korist obvezu prvotuženika da isplatu kupovnine izvrši u njihovo ime i za njihov račun odvjetnici Đ. M.-B., koju je onda ona trebala distribuirati nasljednicima prema kriterijima koji su u sporazumu nasljednika od 30.listopada 1998.godine bili utvrđeni. Naime tim sporazumom nasljednici (D. F. i V. F.-I.) prihvaćaju ono što je ugovoreno citiranim ugovorom o prodaji nekretnine u njihovu korist, ali oni opozivaju punomoć odvjetnici pa je time odvjetnica onemogućena u realizaciji isplate.

Dakle, kod odlučivanja u predmetu Gž-3510/05 ovaj drugostupanjski sud je zauzeo stajalište da tuženik S.D.P. nije ugovorom o prodaji nekretnine, a niti bilo kojim drugim ugovorom odnosno sporazumom, preuzeo obvezu prema tužiteljici V. F.-I. da joj išta neposredno ili posredno isplati.

Kako se radi o gotovo istoj pravnoj i činjeničnoj osnovi i kod zahtjeva V. F.-I. i u ovom postupku kod zahtjeva D. F., to je valjalo zauzeti stajalište da tuženik S.D.P. prema tužitelju D. F., nije ugovorom o prodaji nekretnine, a niti kojim drugim ugovorom odnosno sporazumom, preuzeo obvezu prema tužitelju da mu išta neposredno ili posredno isplati.

Dakle, prvostupanjski sud je iz činjenica što ih je utvrdio izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica i na tim činjenicama utemeljio presudu, pa je valjalo temeljem čl. 373. st. toč. 2. ZPP žalbu tuženika uvažiti, preinačiti prvostupanjsku presudu i tužbeni zahtjev odbiti.

Temeljem čl. 154. st. 1. ZPP naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi trošak postupka jer tužitelj u ovoj parnici u odnosu na tuženika nije uspio. Visina troška pravilno je popisana od strane tuženika i to podneskom od 10. svinja 2005. godine za razdoblje do presude IIP-321/02 u iznosu od 81.923,00 kuna, za daljnje razdoblje do 25. siječnja 2008. godine do ove pobijane presude iznos od 36.600,00 kuna, te trošak žalbe na ovu pobijanu presudu u iznosu od 6.100,00 kuna, što ukupno iznosi 126.148,00 kuna.

U Splitu 27. kolovoza 2009.

Predsjednik vijeća:

Dragica Samardžić, v. r.