I Kž-839/2010-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 839/10-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te Dražena Tripala i Žarka Dundovića, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Ivana Protkovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. F. B. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona, u svezi čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 16. rujna 2010. godine broj K-22/10, u sjednici održanoj 6. listopada 2010. godine

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba opt. F. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Zadru na temelju čl. 331. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06, u nastavku: ZKP) pod točkom I. izreke izdvojeni su iz spisa kao nezakoniti dokazi zapisnik o pretrazi stana i drugih prostorija PU zadarske, PP Biograd na Moru od 14. studenog 2009. (list 8 i 9 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta PP Biograd na Moru od 14. studenog 2009. broj … (list 198), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta PP Biograd na Moru od 14. studenog 2009. broj … (list 199) i zapisnik o utvrđivanju prisutnosti THC-a u izuzetom materijalu PU zadarske, Odjela kriminalističke policije od 29. studenog 2009. (list 206).

Ujedno pod točkom II. odbijen je kao neosnovan prijedlog opt. F. B. po branitelju F. B. , odvjetniku iz Z., da se iz spisa kao nezakoniti dokazi izdvoje:

1. sve tonske snimke (tonski zapisi) koji su sačinjeni pri obavljanju posebnih izvida na temelju naloga istražnog suca Županijskog suda u Zadru od 30. prosinca 2008. broj Kir- 737/09 od 13. siječnja 2010., od 21. siječnja 2010. i 16. veljače 2010.

2. svi transkripti razgovora odnosno ispisi sažetaka razgovora (list 47-107 spisa),

3. potvrde o privremenom oduzimanju predmeta PU zadarske, Odjela kriminalističke policije ser. br. …, …, …, …, …, … i …, sve od 16. travnja 2010. (list 8-14 spisa),

I Kž 839/10-4

4. potvrde o privremenom oduzimanju predmeta PU zadarske, Odjela kriminalističke policije broj …, … i … od 10. veljače 2010. (list 15-17),

5. zapisnik o toksikološkom vještačenju Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ Zagreb od 31. ožujka 2010. (list 18-20),

6. zapisnik o pretrazi stana i drugih prostorija PU zadarske, Odjela kriminalističke policije od 16. travnja 2010. (list 21-24),

7. zapisnik o pretrazi prijevoznog sredstva PU zadarske, Odjela kriminalističke policije od 16. travnja 2010. (list 25 i 26),

8. izvješća Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Odjela posebnih kriminalističkih poslova od 19. veljače 2009. (list 42-46),

9. nalaz laboratorijskih pretraga za opt. F. B.1 (list 125),

10. nalaz i mišljenje vještaka psihijatrijske struke dr. E. Ž. od 17. lipnja 2010. (list 160-165),

11. nalaz i mišljenje vještaka za audio-vizualna djela Z. T. od 24. lipnja 2010. (list 173-179),

12. dopuna nalaza istog vještaka od 25. kolovoza 2010. (list 225 i 226 spisa), kao i svi eventualni drugi posredni dokazi.

Protiv tog rješenja u odnosu na točku II. izreke žalbu je podnio opt. F. B.1 po branitelju F. B.2 , odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se iz spisa izdvoje kao nezakoniti dokazi sve isprave navedene u točki II. izreke pobijanog rješenja.

Prije održavanja sjednice vijeća, spis je sukladno odredbi čl. 373. st. 1. ZKP dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

Žalba nije osnovana.

Suprotno žalbenim navodima, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ocjenjuje da je prvostupanjski sud u pobijanom rješenju ispravno postupio kada je u točki II. izreke odbio prijedlog za izdvajanje iz spisa svih isprava navedenih u toj točki.

Naime, nevaljani su dokazi za koje se saznalo iz prikupljenih obavijesnih podataka u posebnim izvidima poduzetim bez naloga istražnog suca i protivno uvjetima koje određuje čl. 180. ZKP, te protivno rokovima i ostalim uvjetima iz čl. 182. st. 2. ZKP.

Zakon uvjetuje poduzimanje posebnih izvida kaznenih djela postojanjem osnova sumnje da je počinjeno kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti. Osnovi sumnje, kao vjerojatnost na polaznoj razini jesu pretpostavka o kaznenom djelu, za koje se progoni po službenoj dužnosti, a koja počiva na određenim okolnostima.

Nalozima istražnog suca od 30. prosinca 2009., 13. siječnja 2010., 21. siječnja 2010. i 16. veljače 2010. u žalbi se prigovara da ne sadrže dostatno obrazloženje o postojanju osnova sumnje o učinu kaznenog djela optuženika, kao i da ne sadrže razloge zbog kojih istražni sudac smatra da se izvidi kaznenih djela nisu mogli provesti na drugi način ili bi bili skopčani s nerazmjernim teškoćama.

I Kž 839/10-4

Suprotno žalbenim navodima, nalog istražnog suca od 30. prosinca 2009. prema opt. F. B.1 , po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sadrži dostatno obrazloženje osnova sumnje o učinu kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, jer je na temelju rezultata operativnih radnji, kao općih izvidnih mjera djelatnika Odjela kriminalističke policije PU zadarske došlo do saznanja da se optuženik bavi nabavom većih količina opojne droge heroin i marihuane, koju dijelom prosljeđuje dilerima s otoka P. i U., a dijelom donosi u Z., gdje istu preprodaje dilerima iz B.. Taj nalog osim toga sadrži i razloge zbog kojih istražni sudac smatra da se s obzirom na skrovit način dogovaranja optuženika s ostalim učesnicima preko mobilnih telefona, s obzirom da se radi o djelatnosti koja se zbog svoje zakonske nedozvoljenosti i kažnjivosti vrši u najvećoj tajnosti, bez očevidaca, ne bi mogla vršiti na drugi način. Dokazi za takvu djelatnost se u nedostatku samoinicijativnog prijavljivanja i priznanja sudionika mogu pribaviti jedino mjerama posebnih izvida, kako je to učinjeno u ovom predmetu. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi koji osporavaju tu drugu pretpostavku iz čl. 180. st. 1. ZKP, potrebnu za izdavanje spornih naloga, budući se na drugi način nisu mogli pribaviti relevantni dokazi za inkriminiranu djelatnost optuženika.

Osim toga, ocjena o tome da se izvidi kaznenih djela nisu mogli provesti na drugi način, odnosno da bi to bilo skopčano s nerazmjernim teškoćama, smisleno proizlazi iz činjenice da je istražni sudac takav nalog za provođenje odnosno proširenje posebnih izvidnih mjera izdao, jer bi u protivnom izjavio neslaganje, kako tu mogućnost predviđa odredba čl. 182. st. 2. ZKP.

Osim toga, valja istaknuti da potreba obrazlaganja pisanog naloga istražnog suca za provođenje posebnih izvidnih mjera, kojima se privremeno ograničavaju ustavna prava građana, propisana u čl. 182. st. 1. ZKP, je povreda tog zakonskog propisa, ali sve i kada bi obrazloženje naloga u potpunosti izostalo, što se u konkretnom predmetu nije dogodilo, ne dovodi do nezakonitosti dokaza koji su iz njega proizašli, jer tako slijedi iz izričite odredbe čl. 182. st. 6. ZKP.

Nalozi istražnog suca za proširenje posebnih mjera izvida nadzora i tehničkog snimanja telefonskih razgovora od 13. siječnja 2010., 21. siječnja 2010. i 16. veljače 2010. godine prema optuženiku, koje su prethodno bile određene i obrazložene nalogom istražnog suca od 30. prosinca 2009., nadovezuju se na taj nalog, kojim su takve mjere određene, to nalog za proširenje i nije trebalo ponovno obrazlagati postojanjem osnova sumnje o učinu kaznenog djela, budući se nisu izmijenile okolnosti, već naprotiv ukazale su se i nove okolnosti koje su iziskivale neophodnost proširenja takvih mjera, kako bi se došlo do osoba od kojih optuženik nabavlja i kojima prodaje drogu, te kako bi se osigurali predmeti i tragovi kaznenog djela relevantni za utvrđenje važnih činjenica o počinjenju kaznenog djela, a što se ne bi moglo pribaviti općim izvidnim mjerama.

Pri svemu navedenom valja istaknuti da osnovi sumnje, u smislu čl. 180. st. 1. ZKP, podrazumijevaju najnižu kvalitetu pretpostavke o počinjenju kaznenog djela koje se zakonom traži za poduzimanje pojedinih procesnih radnji u postupku, a što je u pobijanom rješenju ispravno i dostatno obrazloženo.

Suprotno navodima žalitelja, ovaj sud smatra da sadržaj spornih naloga nije u suštinskoj suprotnosti niti s odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, na koju se poziva žalitelj, a iz svih prethodno obrazloženih razloga.

I Kž 839/10-4

Slijedom iznesenog, budući da je sud drugog stupnja, ispitujući pobijano rješenje i po službenog dužnosti, sukladno odredbi čl. 398. st. 4. ZKP našao da je za donošenje tog rješenja prvostupanjski sud bio stvarno nadležan, da je rješenje donijelo ovlašteno tijelo, da na štetu optuženika nije povrijeđen kazneni zakon, te da ne postoji ni povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, to je na temelju čl. 398. st. 3. ZKP valjalo žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu, kako je to odlučeno u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 6. listopada 2010. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivan Protković, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.