Rev-2340/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2340/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te mr. sc. Lucije Čimić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. L. iz M. L., kojega zastupa punomoćnica V. C., odvjetnica u M. L., protiv tuženice T. D. iz M. L., koju zastupa punomoćnik D. S.-R., odvjetnik u R., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv dijela presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-363/09-2 od 22. veljače 2012., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Malom Lošinju broj P-273/07-19 od 30. lipnja 2008., a koja je ispravljena rješenjem istog suda broj P-273/07- 20 od 22. srpnja 2008., u sjednici vijeća od 15. prosinca 2015.

r i j e š i o j e:

Revizija tuženice odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom tuženici naloženo je tužitelju isplatiti 104.331,60 kn s pripadajućom zateznom kamatom i troškom postupka u iznosu od 8.258,35 kn. Ujedno je odbijen tužbeni zahtjev u daljnjem iznosu od 125.672,64 kn. Drugostupanjskom presudom djelomično je odbijena žalba tuženice i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je tuženici naložena isplata iznosa od 76.210,00 kn i i parničnog troška u iznosu od 6.008,06 kn. Ujedno je prvostupanjska presuda djelomično preinačena i odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 28.1¸21,60 kn te za naknadu troška postupka u daljnjem iznosu od 2.250,29 kn.

Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je njezina žalba odbijena i potvrđena prvostupanjska presuda tuženica je podnijela je reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11- dalje: ZPP). Predlaže da ovaj sud preinači nižestupanjske presude odbijanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti, a podredno da ih ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima ne može reviziju podnijeti prema odredbi stavka 1. istog članka, stranka može podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

Revidentica u reviziji kao pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni navodi:

"Da li je nasljednik ovlašten naplatiti uslugu, koju je izvršio njegov prednik u odvjetničkoj djelatnosti, posebice u dijelu istaknute naplate PDV-a, a sve imajući uvidu da je izrekom presude dosuđen bruto iznos, uključujući i PDV, kao pripadajući iznos koji bi u cijelosti imao pripasti tužitelju.

Da li se u parničnom postupku, koji proizađe iz prethodno pokrenutog ovršnog postupka na temelje vjerodostojne isprave, isključivo ima raspravljati o valjanosti računa sa svim njegovim sastavnim dijelovima ili se pri tome može u tijeku parničnog postupka raspravljati svekolika pitanja pa tako i glede radnji koje su, kao i u ovom slučaju, mogle poslužiti kao osnova za naplatu odvjetničkih troškova. Jer, u konkretnom slučaju nije dokazano, prema stanovištu prvostupanjske pa tako i drugostupanjske presude, da bi tuženica bila u obvezi u postotku snositi obvezu naknade odvjetničkih troškova, glede čega je bila provođena parnica.

Da li izreka presude treba glasiti održava li se ili ne na snazi postojeće rješenje o ovrsi, a u smislu analogne primjene odredbe 451 stavak 3 ZPP-a, ili ista može glasiti na nalaganje, što je u ovom predmetu bio slučaj."

Obrazlažući važnost navedenih pitanja revidentica navodi da su pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

U reviziji nema određeno naznačenih podataka iz kojih bi se moglo zaključiti da bi u istoj ili sličnoj pravnoj stvari postojale različite (konkretne) odluke nižestupanjskih sudova, a niti da bi pobijana drugostupanjska odluka, u odnosu na postavljena pitanja, bila nepodudarna s nekom revizijskom odlukom.

Da bi podnositelj revizije ispunio pretpostavke dopuštenosti revizije iz čl. 382. st. 3. ZPP, dakle, da je uz postavljena pitanja određeno izložio i razloge zbog kojih smatra da su postavljena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, u reviziji nije dovoljno navesti da je pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Naprotiv, ako su u izvanrednoj reviziji izloženi razlozi u kojima revident iznosi samo svoje prosudbe o potrebi za odgovorima na određena pravna pitanja, a zapravo tako samo izražava neslaganje s pobijanom drugostupanjskom odlukom, kao što je to u ovom slučaju, tada valja zaključiti da to nisu razlozi iz čl. 382. st. 3. ZPP koji bi u cilju ujednačavanja sudske prakse opravdavali intervenciju revizijskog suda.

Prema tome, podnesena revizija ne sadrži razloge iz čl. 382. st. 3. ZPP koji moraju biti određeno izloženi, stoga ne ispunjava zakonom propisane pretpostavke za dopuštenost izvanredne revizije, koji prema odredbi iz čl. 382. st. 2. i 3. ZPP moraju biti kumulativno ispunjene.

Budući da je slijedom navedenog podnesena revizija nedopuštena, valjalo je na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP, riješiti kao u izreci.

Zagreb, 15. prosinca 2015.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.