Rev-194/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 194/1993-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Radomire Felicijan- Maoduš kao predsjednika vijeća, te Đorđa Bijegovića, Borisa Guttmanna, Stanislava Plazonića i Ilije Čuljata kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja h.S. iz D. koga zastupa punomoćnik dr. Z.D. advokat iz B. protiv tuženika H.Z. iz D. koga zastupa punomoćnik Ž.H. odvjetnik iz K. radi isplate rješavajući reviziju tužielja izjavljenu protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Bjelovaru od dana 24. rujna 1992. godine pod poslovnim brojem Gž-1702/92 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Križevcima od dana 15. srpnja 1992. godine po poslovnim brojem P-316/92 u sjednici održanoj dana 11. studenog 1993. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja izjavljena protiv pravomočne presude Okružnog suda u Bjelovaru od dana 24. rujna 1992. godine pod poslobnim brojem Gž-1702/92, odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Pravomoćnom presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je odbijen zahtjev tužitelja kojim traži da sud obveže tuženika da mu isplati iznos od 19.600 HRD sa kamatom od dana tužbe pa do dana isplate.

Protiv ove pravomoćne presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjen materijalnog prava uz prijedlog da se ukine presuda suda drugog stupnja i da se predmet vrati istom sudu na ponovni postupak.

U smislu odredbi iz čl. 390 Zakona o parničnom postupku ("NN", br. 53/91, 91/92, u daljnjem tekstu: ZPP) sud prvog stupnja je reviziju tužitelja dostavio tuženiku i nadležnom Državnom odvjetniku.

Tuženik nije odgovorio na reviziju tužitelja, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o istoj nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 10 ZPP na koju povredu ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP) a nema ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 13. ZPP na koju određeno ukazuje revident iz razloga što je presuda koja se revizijom pobija jasna, razumljiva, moguće ju je ispitati jer sadržai razloge o svim činjenicama koje su bitne za presuđenje, a koji su jasni i međusobno povezani.

Istinito navodi revident da je sud drugog stupnja već jednom ukinuo presudu suda prvog stupnja. Međutim suprotno od tvrdnje revidenta u ponovljenom postupku sud prvog stupnja postupio je prema odredbi iz čl. 377. ZPP: sud je, budući se radi o novčanom potraživanju sudio valjano suglasno zakonu - sudio je sudac pojedinac uz suglasnost sa strankama(čl. 43. st. 2. ZPP), a prilikom sastavljanja svoje odluke sud je ocjenio sve izvedene dokaze pojedinačno i u međusobnoj povezanosti (čl. 8. ZPP).

Revizijom se kao izvanrednim pravnim lijekom ne mogu pobijati činjenična utvrđenja sudova nižeg stupnja (čl. 385. st. 3. ZPP). Iz tog razloga ovaj revizijski sud nije ispitivao revizijske navode u onom dijelu u kojem se pobijaju činjenična utvrđenja sudova nižeg stupnja.

Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava nije ostvaren.

U valjano provedenom parničnom postupku (čl. 7. i 8. ZPP) prvi sud je utvrdio a drugi prihvatio i određeno ustvrdio da "tužitelj nije dokazao da bi tuženiku na njegov zahtjev kupio određeni kazetofon", "da nije dokazao da je tuženiku predao sporni kazetofon te da se isti nalazi kod tuženika", te da u pogledu blatobrana za traktor sud "u skladu noveliranog čl. 221./a ZPP nalazi da tužitelj nije dokazao činjenice na kojima temelji svoj tužbeni zahtjev u odnosu na novčano potraživanje za prodana dva rabljena blatobrana za traktor u visini od 7.500 HRD."

S obzirom na ta utvrđenja sudovi su valjano primjenili materijalno pravo kada su odbili zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 19.600 HRD koji se odnosi na cijenu za kazetofon marke Grundig i za dva rabljena blatobrana za traktor.

Iz izloženog dakle proizlazi da razlozi zbog kojih je revizija izjavljena nisu ostvareni, a kako nisu ostvareni ni razlozi na koje ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, to je temeljem odredbi iz čl. 393. ZPP reviziju tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 11. studenoga 1993. godine

Predsjednik vijeća:

Radomira Felicijan-Maoduš, v.r.