Pž-837/2010-3 · Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

64. Pž-837/10-3

R J E Š E N J E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Alice Pelicarić, predsjednice vijeća, Kamelije Parać, suca izvjestitelja, te Gorane Aralice Martinović, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. P., vl. pekare K., S., kojeg zastupa punomoćnik K. H., odvjetnik u Z. odvjetničkom uredu I. P., T. K., I. P., N. P., T. Z. i K. H. u V., protiv tuženika 1. M. d.o.o., D. V., i tuženika 2. S. Š., D. V., kojeg zastupa punomoćnik V. J., odvjetnik u V., radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o žalbi tuženika 2. S. Š. protiv presude Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-349/09-15 od 13. listopada 2009., u sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2014.

r i j e š i o j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-349/09-15 od 13. listopada 2009. i odbacuje se tužba kao nepravovremena.

II. Nalaže se tužitelju da u roku od osam dana plati tuženiku 2. S. Š., D. V., parnični trošak u iznosu od 4.937,50 kn.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika 2. S. Š., D. V., za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 787,00 kn.

Obrazloženje

Pobijanom presudom naznačenom u izreci prvostupanjski sud je odredio da je pravni posao sklopljen između tuženika 1. M. d.o.o., D. V. i tuženika 2. S. Š., D. V. na temelju kojeg je došlo do prijenosa prava vlasništva na motornom vozilu pobliže označenom u izreci presude gubi pravni učinak prema tužitelju V. P. u dijelu u kojem je potrebno za ispunjenje tužiteljeve tražbine prema tuženiku 1. M. d.o.o., D. V. u iznosu od 26.763,65 kn zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose glavnice i troškova ovršnog postupka u iznosu od 2.656,72 kn sa zateznom kamatom, da je tuženik 2. S. Š. dužan dopustiti da tužitelj svoju tražbinu namiri u ovršnom postupku nad predmetnim motornim vozilom, te su tuženici obvezani da solidarno nadoknade tužitelju parnične troškove u iznosu od 4.055,50 kn.

Tako je prvostupanjski sud odlučio jer je našao da su ispunjene pretpostavke iz čl. 66. i 67. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08; dalje: ZOO). Navedeno iz razloga što je tuženik, znajući još tijekom 2007. godine da ima dug prema tužitelju unatoč tome prodao tuženiku 2. motorno vozilo 14. siječnja 2008., te je tim naplatnim raspolaganjem nanio štetu tužitelju kao vjerovniku koji zbog toga nema dovoljno sredstava za namirenje tužiteljeve tražbine, a trećoj osobi, tuženiku 2. bilo je poznato da se tom radnjom nanosi šteta vjerovnicima tuženika 1. budući da je tuženik 2. otac direktora tuženika 1.

Protiv te presude žalbu je podnio tuženik 2. zbog bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Bitnu povredu odredaba postupka žalitelj vidi u tome što je sud poklonio vjeru isključivo tužiteljevim navodima, te u tome što nije saslušao predstavnika tuženika 1., kao i da nije provodio dokaze na okolnosti da je firma tuženika 1. u vrijeme kada je vozilo kupljeno uredno poslovala, te da tuženik 2. nije bio zaposlenik tuženika 1. i nije mogao imati nikakva saznanja o poslovanju tuženika 1. Smatra da je sud, propuštanjem izvođenja takvih dokaza pogrešno primijenio materijalno pravo i predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovan postupak uz naknadu troška sastavljanja žalbe u iznosu od 1.870,00 kn.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba je osnovana.

Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13; dalje ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, pri čemu je našao da je ona nepravilna i nezakonita jer je zahvaćena bitnom povredom odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 13. ZPP-a.

Predmet tužbenog zahtjeva je pobijanje pravnih radnji dužnika u smislu odredbe čl. 66. ZOO-a. Prema navedenoj odredbi, svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira na to kad je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika. Pritom se smatra da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine. Tužba za pobijanje može se podnijeti u roku od jedne, odnosno tri godine od dana kad je poduzeta pravna radnja koja se pobija, odnosno od dana kad je trebalo poduzeti propuštenu radnju (arg. iz čl. 71. ZOO-a). Navedeni rok za podnošenje tužbe za pobijanje pravnih radnji je procesnopravni jer propuštanjem podnošenja tužbe u zakonom propisanom roku za tužitelja nastupa prekluzija prava pobijati poduzeto raspolaganje.

Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je sud ocijenio da se u konkretnom slučaju primjenjuje rok od tri godine jer se radi o raspolaganju iz čl. 67. st. 2. ZOO-a učinjenom prema dužnikovom krvnom srodniku, odnosno ocu.

U vezi takve ocjene prvostupanjskog suda prvenstveno se ističe da iz spisa nedvojbeno ne proizlazi da su direktor tuženika 1. i tuženik 2. u krvnom srodstvu, odnosno da su u krvnom srodstvu takve kvalifikacije kakvu navodi prvostupanjski sud. Štoviše, u tijeku postupka niti jedna od stranaka se na činjenicu krvnog srodstva nije pozivala niti je isticala, slijedom čega je nejasno na temelju čega je prvostupanjski sud donio takav zaključak.

Čak i da je takav zaključak prvostupanjskog suda točan, rok za podnošenje tužbe za pobijanje pravnih radnji u konkretnom slučaju je godinu dana od dana sklapanja Ugovora o kupoprodaji motornog vozila. Naime, tuženik 1. je pravna osoba pa se ne može smatrati da se radi o krvnom srodstvu i presumiranom znanju da se poduzetim raspolaganjem nanosi šteta vjerovniku, slijedom čega je valjalo primijeniti rok od godinu dana.

Stoga, budući da je Ugovor o kupoprodaji motornog vozila sklopljen 14. siječnja 2008. što proizlazi iz samog Ugovora na listu 36. spisa, tužba podnesena 19. svibnja 2009. je nepravovremena, zbog čega ju je prvostupanjski sud trebao odbaciti primjenom odredbe čl. 282. st. 1. ZPP-a.

Propuštanjem prvostupanjskog suda počinjena je bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 13. ZPP-a zbog koje je ovaj sud, na temelju ovlaštenja iz odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a riješio kao u točki I. izreke ovog rješenja.

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tuženik 2. tražio je naknadu troška postupka u ukupnom iznosu od 5.724,50 kn i to za sastavljanje odgovora na tužbu iznos od 1.230,00 kn, za zastupanje a ročištu održanom 8. rujna 2009. iznos od 307,50 kn, za zastupanje na ročištu održanom 28. rujna 2009. iznos od 1.230,00 kn, za pristup na ročište za objavu presude iznos od 615,00 kn, za pristojbu na odgovor na tužbu u iznosu od 472,00 kn te trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.830,00 kn. Ovaj sud njegov zahtjev za naknadu troška našao je osnovanim u iznosu od 4.937,50 kn. Sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 91/04, 37/05 i 59/07) tuženiku 2. pripada pravo na naknadu troška sastavljanja odgovora na tužbu prema Tbr. 8/1 Tarife u iznosu od 1.230,00 kn s uključenim PDV-om, troška zastupanja na ročištu održanom 8. rujna 2009. prema Tbr. 9/3 Tarife u iznosu od 307,50 kn s uključenim PDV-om, troška zastupanja na ročištu održanom 28. rujna 2009. prema Tbr. 9/1 Tarife u iznosu od 1.230,00 kn s uključenim PDV-om, kao i troška za sastavljanje žalbe sukladno Tbr. 10/1 Tarife u iznosu od traženih 1.230,00 kn. Tuženiku 2. pripada, sukladno odredbama Tarife sudskih pristojbi koja čini sastavni dio Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 26/03) naknada troška sudske pristojbe na odgovor na tužbu prema Tbr. 1. t. 2. u iznosu od 300,00 kn, te za sudsku pristojbu na žalbu protiv presude prema Tbr. 3. t. 3. traženi iznos od 640,00 kn.

U preostalom dijelu do zatraženog iznosa zahtjev tuženika 2. za naknadu troška postupka nije osnovan, slijedom čega je riješeno kao u točci III. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu 19. ožujka 2014.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

ALICA PELICARIĆ, v.r.

Za točnost otpravka

ovlašteni službenik

BRANKICA CURMAN