Rev-3285/2014-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3285/2014-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća u pravnoj stvari Š. d.o.o. iz O. zastupanog po punomoćniku B. K., odvjetniku u O., protiv tuženika G. A. d.o.o. iz Z. zastupanog po punomoćniku G. S., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku posl. broj Gž-2324/2013-2 od 5. lipnja 2014. kojom je dijelom potvrđena, a dijelom ukinuta presuda Općinskog suda u Osijeku posl. broj P-27/2006-18 od 29. siječnja 2013., u sjednici održanoj 16. listopada 2018.

r i j e š i o j e:

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Osijeku posl. broj Gž-2324/2013-2 od 5. lipnja 2014. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku posl. broj P-27/2006- 18 od 29. siječnja 2013. pod st. II. izreke i presuda Općinskog suda u Osijeku posl. broj P- 27/2006-18 od 29. siječnja 2013. u dijelu pod st. II. izreke te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem.

II. Revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku posl. broj Gž- 2324/2013-2 od 5. lipnja 2014. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku posl. broj P-27/2006-18 od 29. siječnja 2013. pod st. I. izreke, odbacuje se kao nedopuštena.

III. Odluka o naknadi troška revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I/ Tuženik G. A. d. o. o. Z., dužan je tužitelju Š. d. o. o. iz Osijeka, temeljem ugovora o zakupu isplatiti ukupni iznos od 128.539,90 kn (stotinudvadesetosamtisućapetstotinatridesetdevetkunaidevedesetlipa) s kamatama koje teku

- na iznos od 38.314,78 kn od 5. siječnja 2004. godine pa do 31. prosinca 2007. godine sa zakonskom zateznom kamatom, a od 1. siječnja 2008. pa do isplate po eskontnoj stopi HNB-a uvećanoj za pet postotnih poena,

- na iznos od 35.842,86 kn od 5. veljače 2004. godine pa do 31. prosinca 2007. godine sa zakonskom zateznom kamatom, a od 1. siječnja 2008. pa do isplate po eskontnoj stopi HNB-a uvećanoj za pet postotnih poena,

- na iznos od 38.314,78 kn od 5. ožujka 2004. godine pa do 31. prosinca 2007. godine sa zakonskom zateznom kamatom, a od 1. siječnja 2008. pa do isplate po eskontnoj stopi HNB-a uvećanoj za pet postotnih poena, i

- na iznos od 16.067,49 kn od 5. travnja 2004. godine pa do 31. prosinca 2007. godine sa zakonskom zateznom kamatom, a od 1. siječnja 2008. pa do isplate po eskontnoj stopi HNB-a uvećanoj za pet postotnih poena.

II/ Tuženik G. A. d. o. o. Z., dužan je tužitelju Š. d. o. o. iz O., temeljem ugovora o savjetovanju (čl. 6. ) isplatiti ukupna iznos od 260.015,21 kn (dvijestotinešezdesettisućapetnaestkunaidvadesetjednulipu) s kamatama koje teku

- na iznos od 14.368,04 kn od 1. studenoga 2002. godine pa do 31. prosinca 2007. godine sa zakonskom zateznom kamatom, a od 1. siječnja 2008. pa do isplate po eskontnoj stopi HNB-a uvećanoj za pet postotnih poena,

- na iznos od 13.904,56 kn od 1. prosinca 2002. godine pa do 31. prosinca 2007. godine sa zakonskom zateznom kamatom, a od 1. siječnja 2008. pa do isplate po eskontnoj stopi HNB-a uvećanoj za pet postotnih poena,

- na iznos 14.368,04 kn od 1. siječnja 2003. godine pa do 31. prosinca 2007. godine sa zakonskom zateznom kamatom, a od 1. siječnja 2008. pa do isplate po eskontnoj stopi HNB-a uvećanoj za pet postotnih poena,

- na iznos od 14.368,04 kn od 1. veljače 2003. godine pa do 31. prosinca 2007. godine sa zakonskom zateznom kamatom, a od 1. siječnja 2008. pa do isplate po eskontnoj stopi HNB-a uvećanoj za pet postotnih poena,

- na iznos od 12.977,59 kn od 1. ožujka 2003. godine pa do 31. prosinca 2007. godine sa zakonskom zateznom kamatom, a od 1. siječnja 2008. pa do isplate po eskontnoj stopi HNB-a uvećanoj za pet postotnih poena,

- na iznos od 14.368,04 kn od 1. travnja 2003. godine pa do 31. prosinca 2007. godine sa zakonskom zateznom kamatom, a od 1. siječnja 2008. pa do isplate po eskontnoj stopi HNB-a uvećanoj za pet postotnih poena,

- na iznos od 13.904,56 kn od 1. svibnja 2003. godine pa do 31. prosinca 2007. godine sa zakonskom zateznom kamatom, a od 1. siječnja 2008. pa do isplate po eskontnoj stopi HNB-a uvećanoj za pet postotnih poena,

- na iznos od 14.368,04 kn od 1. lipnja 2003. godine pa do 31. prosinca 2007. godine sa zakonskom zateznom kamatom, a od 1. siječnja 2008. pa do isplate po eskontnoj stopi HNB-a uvećanoj za pet postotnih poena,

- na iznos od 13.904,56 kn od 1. srpnja 2003. godine pa do 31. prosinca 2007. godine sa zakonskom zateznom kamatom, a od 1. siječnja 2008. pa do isplate po eskontnoj stopi HNB-a uvećanoj za pet postotnih poena,

- na iznos od 14.368,04 kn od 1. kolovoza 2003. godine pa do 31. prosinca 2007. godine sa zakonskom zateznom kamatom, a od 1. siječnja 2008. pa do isplate po eskontnoj stopi HNB-a uvećanoj za pet postotnih poena,

- na iznos od 14.368,04 kn od 1. rujna 2003. godine pa do 31. prosinca 2007. godine sa zakonskom zateznom kamatom, a od 1. siječnja 2008. pa do isplate po eskontnoj stopi HNB-a uvećanoj za pet postotnih poena,

- na iznos od 13.904,56 kn od 1. listopada 2003. godine pa do 31. prosinca 2007. godine sa zakonskom zateznom kamatom, a od 1. siječnja 2008. pa do isplate po eskontnoj stopi HNB-a uvećanoj za pet postotnih poena,

- na iznos od 14.368,04 kn od 1. studenoga 2003. godine pa do 31. prosinca 2007. godine sa zakonskom zateznom kamatom, a od 1. siječnja 2008. pa do isplate po eskontnoj stopi HNB-a uvećanoj za pet postotnih poena,

- na iznos od 13.904,56 kn od 1. prosinca 2003. godine pa do 31. prosinca 2007. godine sa zakonskom zateznom kamatom, a od 1. siječnja 2008. pa do isplate po eskontnoj stopi HNB-a uvećanoj za pet postotnih poena,

- na iznos od 14.368,04 kn od 1. siječnja 2004. godine pa do 31. prosinca 2007. godine sa zakonskom zateznom kamatom, a od 1. siječnja 2008. pa do isplate po eskontnoj stopi

HNB-a uvećanoj za pet postotnih poena,

- na iznos od 14.368,04 kn od 1. veljače 2004. godine pa do 31. prosinca 2007. godine sa zakonskom zateznom kamatom, a od 1. siječnja 2008. pa do isplate po eskontnoj stopi HNB-a uvećanoj za pet postotnih poena,

- na iznos od 13.441,07 kn od 1. ožujka 2004. godine pa do 31. prosinca 2007. godine sa zakonskom zateznom kamatom, a od 1. siječnja 2008. pa do isplate po eskontnoj stopi HNB-a uvećanoj za pet postotnih poena,

- na iznos od 14.368,04 kn od 1. travnja 2004. godine pa do 31. prosinca 2007. godine sa zakonskom zateznom kamatom, a od 1. siječnja 2008. pa do isplate po eskontnoj stopi HNB-a uvećanoj za pet postotnih poena,

- na iznos od 6.025,31 kn od 1. svibnja 2004. godine pa do 31. prosinca 2007. godine sa zakonskom zateznom kamatom, a od 1. siječnja 2008. pa do isplate po eskontnoj stopi HNB-a uvećanoj za pet postotnih poena.

III/ Tuženik G. A. d. o. o. Z., dužan je tužitelju Š. d. o. o. iz O., na ime podjele dobiti poslovanja isplatiti iznose od

- 538.879,56 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. siječnja 2001. godine pa do 31. prosinca 2007. godine, a od 1. siječnja 2008. godine pa do isplate po eskontnoj stopi HNB-a uvećanoj za pet postotnih poena,

- 2.768.763,95 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. siječnja 2002. godine pa do 31. prosinca 2007. godine, a od 1. siječnja 2008. godine pa do isplate po eskontnoj stopi HNB-a uvećanoj za pet postotnih poena,

- 898.132,60 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. siječnja 2001. godine pa do 31. prosinca 2007. godine, a od 1. siječnja 2008. godine pa do isplate po eskontnoj stopi HNB-a uvećanoj za pet postotnih poena.

IV/ U preostalom dijelu, tužbeni zahtjev tužitelja se odbija.

V/ Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 694.594,00 kn, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

"Žalba tužitelja se odbija kao neosnovana, a žalba tuženika se djelomično odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava kao osnovana, te se presuda Općinskog suda u Osijeku od 29. siječnja 2013. broj:P-27/06-18

a) potvrđuje u odbijajućem dijelu ( t. IV izreke ), te usvajajućem dijelu ( t. I i t. II izreke),

b) ukida u usvajajućem dijelu ( t. III izreke), te u odluci o parničnom trošku ( t. V izreke), te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

c) o troškovima žalbe, odlučit će se u konačnoj odluci."

Protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem je potvrđena prvostupanjska presuda pod st. I. i st. II. reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) podnio tuženik iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava.

Tužitelj u odgovoru na reviziju tuženika osporava osnovanost te revizije.

Revizija tuženika protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem je potvrđena prvostupanjska presuda pod st. II. izreke je osnovana.

Postupajući sukladno odredbi čl. 392. a. st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

I u postupku pred prvostupanjskim i u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Obje nižestupanjske presude imaju nedostatke radi kojih se ne mogu ispitati jer ne sadrže jasne i potpune razloge o svim činjenicama odlučnim za ishod spornog odnosa među strankama.

Nižestupanjski sudovi zaključuju da je tužitelj u cijelosti ispunio svoju obvezu iz Ugovora o savjetovanju od 3. travnja 2000. te da je tuženik u obvezi tužitelju isplatiti za to naknadu sukladno odredbi čl. 6. toga Ugovora. No, nižestupanjski sudovi pritom propuštaju utvrditi cjelovit sadržaj toga Ugovora (sadržaj prava i obveza stranaka). Ostalo je nejasno u čemu se sastojala obveza savjetovanja. Tek kada bi se utvrdila ta obveza (sadržaj te obveze) tek tada bi se moglo ocjenjivati da je tužitelj tu obvezu ispunio (u cijelosti ili djelomično). Ovdje je za ukazati da su stranke čl. 3. navedenog Ugovora pobliže odredile obvezu savjetovanja (a što nižestupanjski sudovi ispuštaju iz vida).

U postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP, a na koju povredu u reviziji ukazuje tuženik.

Naime, tuženik je žalbom pobijao prvostupanjsku presudu i iz razloga što prvostupanjski sud nije ocijenio prigovor zastare potraživanja tužitelja. Drugostupanjski sud odlučujući o toj žalbi ukida prvostupanjsku presudu u dijelu pod st. III. izreke i predmet vraća u tom dijelu prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje jer je prvostupanjski sud propustio ocijeniti prigovor zastare koji se odnosi na pravo tužitelja na dio stimulacije prema odredbi čl. 7. prije navedenog Ugovora. No, pritom drugostupanjski sud propušta u potpunosti ocijeniti predmetni žalbeni navod tuženika. Tako je ostao neocijenjen žalbeni navod tuženika koji se odnosi na propust prvostupanjskog suda da ocjeni prigovor zastare koji se odnosi i na pravo tužitelja na naknadu za savjetovanje sukladno odredbi čl. 6. predmetnog Ugovora.

S obzirom na izneseno valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP odlučiti kao pod st. I. izreke ovog rješenja.

U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja za isplatu naknade za savjetovanje temeljem odredbe čl. 6. Ugovora o savjetovanju od 3. travnja 2000., a u kojoj odluci će dati jasne i potpune razloge o svim činjenicama odlučnim za ishod spornog odnosa među strankama povodom tog tužbenog zahtjeva tužitelja.

Revizija tuženika protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem je potvrđena prvostupanjska presuda pod st. I. izreke, nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

1) ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn, 2) ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa,

3) ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373. a. i 373. b. toga Zakona.

Kako pobijana drugostupanjska presuda nije donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa te kako ta presuda nije donesena niti prema odredbama čl. 373. a. i čl. 373. b .ZPP, to je dopuštenost predmetne tuženika u prije navedenom tijelu ocjenjena prema vrijednosnom kriteriju te je utvrđeno da tom kriteriju nije udovoljeno.

Naime, vrijednost predmeta spora povodom tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu zakupnine (st. I. izreke prvostupanjske presude) ne prelazi 200.000,00 kn.

Navedeni tužbeni zahtjev tužitelja je samostalni tužbeni zahtjev koji proizlazi iz činjenične i pravne osnove koja je različita od osnove na kojoj tužitelj temelji tužbeni zahtjev za isplatu naknade za savjetovanje. Stoga, u konkretnom slučaju nema mjesta utvrđivanju vrijednosti predmeta spora zbrajanjem vrijednosti tužbenih zahtjeva tužitelja (čl. 37. st. 2. ZPP).

Dakle, kako povodom tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu zakupnine vrijednost predmeta spora ne prelazi 200.000,00 kn, to vezano za taj tužbeni zahtjev nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Predmetna revizija tuženika koja je podnesena u smislu odredbe čl. 382. st. 1. ZPP nema sadržaj za reviziju iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP. Ovo stoga što tuženik u reviziji nije određeno naznačio pravno pitanje zbog kojeg ju je podnio uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, a posljedično tome nije niti određeno izložio razloge zbog kojih bi smatrao da bi određeno pravno pitanje moglo biti važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

S obzirom na izneseno valjalo je odlučiti kao pod st. II. izreke ovog rješenja i to na temelju odredbe čl. 382. st. 1. i st. 2. ZPP.

Odluka o naknadi troška revizijskog postupka osniva se na čl. 166. st. 3. ZPP (st. III. izreke ovog rješenja).

Zagreb, 16. listopada 2018.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.