III Kr-6/2007-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 6/07-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ante Potrebice kao predsjednika vijeća, te Lidije Grubić Radaković i mr. sc. Branka Brkića kao članova vijeća i sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. I. C. zbog kaznenog djela iz čl. 224 st. 4 KZ, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Varaždinu od 4. listopada 2004. broj K-39/00 i presuda Županijskog suda u Varaždinu od 15. studenog 2006. broj Kž-383/06, u sjednici održanoj dana 9. prosinca 2008 godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se zahtjev osuđenika I. C. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Varaždinu od 4. listopada 2006 godine br. K-39/00 preinačenom u odluci o kazni presudom Županijskog suda u Varaždinu od 15. studenog 2006 godine br. Kž-383/06, I. C. proglašen je krivim zbog dva kaznena djela iz čl. 224 st. 1 i 4 KZ, te je po čl. 60 KZ osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca.

Osuđenik I. C. podnio je putem braniteljice N. L. odvjetnice iz V. zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude iz razloga u čl. 427 st. 1 t. 1 i 2 ZKP (zahtjevu se pogrešno navodi čl. 427 t. 3 ZKP), s tvrdnjom da je povrijeđen kazneni zakon iz osnove čl. 368 t. 1, 3 i 5 ZKP, a iz obrazloženja osnove iz čl. 427 t. 2 ZKP proizlazi tvrdnja da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijane presude ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovo suđenje.

III Kr 6/07-3

U pisanom očitovanju Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske predložio je da se zahtjev osuđenika odbije kao neosnovan.

Zahtjev nije osnovan.

Nije osnovana tvrdnja podnositelja zahtjeva da je do odluke suda drugog stupnja nastupila zastara kaznenog progona po svim računima dospjelima na naplatu u razdoblju od 19.10. do 12. 11.1996 godine, te da je imovinsko pravni zahtjev trebalo umanjiti za taj iznos, te također da je trebalo umanjiti iznos imovinske koristi u dosuđenom imovinsko pravnom zahtjevu ošt. A. P. za vrijednost obavljenih građevinskih radova, zbog čega je po navodu podnositelja zahtjeva, sud prekoračio ovlast koju ima po zakonu.

Djelom pod t. 2 izreke presude za koje je osuđenik pravomoćnom presudom proglašen krivim, navodi se da je osuđenik u vremenskom razdoblju od 4. listopada 1996 godine do 12. svibnja 1997 godine u namjeri da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist lažno prikazivao činjenice, kupujući razni građevni materijal na temelju kupoprodajnog ugovora, narudžbenica i izjava i na taj način doveo u zabludu oštećenika da će uredno plaćati kupljenu robu koju ustvari nije imao namjeru platiti i na taj način je oštetio oštećenika za znatnu imovinsku korist.Prema tome, računi koji su dospjeli na naplatu prije ovog perioda, a koje navodi podnositelj zahtjeva nisu u izravnoj vezi s djelom za koje je osuđenik proglašen krivim, pa stoga u odnosu na njih nije mogla nastupiti apsolutna zastara kaznenog postupka, kako se to neosnovano navodi u zahtjevu za izvanredno ispitivanje pravomoćne presude. Kako je sjednica drugostupanjskog vijeća Županijskog suda u Varaždinu održana dana 15. studenog 2006 godine, kada je donesena u ovom dijelu i drugostupanjska presuda, a u konkretnom slučaju radi se o tzv. trajnom djelu u kojem je oblik krivnje i radnja izvršenja dovršena dana 12. svibnja 1997 godine, to bi sukladno odredbi čl. 19 st. 1 alineja 4 i čl. 20 st. 6 KZ za kazneno djelo iz čl. 224 st. 1 i 4 KZ apsolutna zastara kaznenog progona nastupila navedenog dana.

Nadalje, u zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude sadrži i osnovu iz čl. 427 t. 3 ZKP, s tvrdnjom da je ostvarena bitna povreda odredba kaznenog postupka u žalbenom postupku, jer drugostupanjski sud nije odgovorio na sve žalbene navode po odredbi čl. 391 st. 1 ZKP. Međutim, iz obrazloženja zahtjeva proizlazi da osuđenik prigovara ocjeni provedenih dokaza i smatra da su odlučne činjenice koje čine obilježje kaznenog djela za koja je osuđenik proglašen krivim, po sudu prvog i drugog stupnja pogrešno utvrđene, dakle da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno. Naime, podnositelj zahtjeva prvenstveno prigovara ocjeni suda i zaključcima utemeljenim na nalazu knjigovodstvenog vještaka i pritom daje svoju analizu i zaključke koji po njegovom mišljenju proizlaze iz takvog nalaza i na taj način polemizira s navodima presudi sa zaključcima suda u odnosu na odlučne činjenice. Prigovor podnositelja zahtjeva stoga ne upućuje na nedostatak ocjene žalbenih navoda u drugostupanjskoj presudi, već naprotiv na pogrešno utvrđeno činjenično stanje po drugostupanjskom sudu, pa kako odredba čl. 427 ZKP predviđa točno određene uvjete za podnošenje zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, to se zahtjev ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

III Kr 6/07-3

Stoga je valjalo zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude odbiti kao neosnovan, pa je u skladu s odredbama čl. 429 i čl. 421 ZKP riješeno kao u izreci.

U Zagrebu, 9. prosinca 2008 godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Martina Slunjski, v.r.

Ante Potrebica, v.r.