Rev-1873/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1873/1996-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, Ivana Mikšića, Tome Gložinića i Vladimira Drakulića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. I. zastupane po punomoćniku K. S. djelatniku iz SSSH K. iz K., protiv tuženika K. poduzeće poljoprivrede, prehrambene industrije, prometa i usluga d.d. K., zastupanog po punomoćniku B. B. zaposleniku tuženika, radi poništenja rješenja, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 21. ožujka 1996. godine br. Gž-573/96-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Križevcima od 20. prosinca 1995. godine br. P-645/95- 7, u sjednici održanoj dana 30. listopada 1996. godine,

r i j e š i o j e:

Revizija se prihvaća, nižestupanjske presude - presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 21. ožujka 1996. godine br. Gž-573/96-2 i presuda Općinskog suda u Križevcima od 20. prosinca 1995. godine br. P-645/95-7 se ukidaju i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"Poništava se rješenje broj 358/95 od 7. srpnja 1995. godine i drugostupanjska odluka tužene broj 790-12/95 od 18. kolovoza 1995. godine te se nalaže tuženiku da tužiteljicu vrati na rad na poslove i radne zadatke na kojima je radila prije otkazivanja radnog odnosa na koje je bila trajno raspoređena, prizna joj pripadajući koeficijent i najnižu osnovnu plaću važeću u poduzeću te prizna sva druga prava po Zakonu i Kolektivnom ugovoru te Sporazumu na razini poduzeća K. dd K. kao da je trajno radila sve to od dana utvrđenja tužiteljice kao trajnim viškom, tj. 7. srpnja 1995. godine i otkazivanja radnog odnosa 15. listopada 1995. godine pa do povratka, sve to u roku 8 dana pod prijetnjom izvršenja, kao i naknaditi joj prouzročeni parnični trošak u iznosu od 50,00 kn u istom roku za izvršenje."

eno je:

Presudom suda drugog stupnja suđ

"Žalba tužene se djelomično odbija, a djelomično uvažava, pa se presuda suda prvog stupnja:

- potvrđuje u dijelu kojim su poništena rješenja tužene broj 358/95 od 7. srpnja 1995. godine i odluka broj 790-12/95 od 18. kolovoza 1995. godine i naloženo tuženoj K. Poduzeće poljoprivrede, prehrambene industrije, prometa i usluga d.d. K. iz K. da vrati tužiteljicu I.B. iz M. kbr. ... na rad na poslove i radne zadatke koje je obavljala prije otkazivanja radnog odnosa, a na koje je bila trajno raspoređena u roku od 8 dana,

- ukida u dijelu kojim je naloženo tuženoj K. Poduzeće poljoprivrede, prehrambene industrije, prometa i usluga d.d. K. iz K. da prizna tužiteljici I.B. iz M. kbr. ... pripadajući koeficijent i najnižu osnovnu plaću važeću u poduzeću, te prizna sva druga prava po zakonu i kolektivnom ugovoru, te sporazumu na razini poduzeća, kao da je trajno radila sve to do dana utvrđenja tužiteljice trajnim viškom, tj. do 7. srpnja 1995. godine i otkazivanja radnog odnosa 15. listopada 1995. godine pa do povratka, sve to u roku od 8 dana, kao i odluka o parničnom trošku i u tom ukinutom dijelu predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje."

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tuženik a zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da revizijski sud reviziju prihvati i pobijane presude preinači tako da tužbeni zahtjev odbije.

U odgovoru na reviziju tužiteljica predlaže da revizija bude odbijena kao neosnovana.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji se nije izjasnio. Revizija je osnovana.

Predmet revizijskog ispitivanja predstavlja drugostupanjska presuda kojom je pravomoćno odlučeno o dijelu tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica zahtijeva poništenje kao nezakonitih odluka (rješenja) tuženika o trajnom prestanku potrebe za njezinim radom, s posljedicom prestanka radnog odnosa uz obvezu tuženika vratiti tužiteljicu na rad. Ispitujući pravilnost i zakonitost u nazočnoj parnici pobijanih odluka tuženika nižestupanjski sudovi su odluke ocijenili nezakonitim jer da je povrijeđen zakon u postupku izrade i donošenja programa rješavanja viška radnika kojim je utvrđeno da je trajno prestala potreba za radom 158 zaposlenika tuženika, a među njima i tužiteljice, donesen na nezakoniti način budući da tuženik nije u skladu s odredbama iz čl. 24. st. 2. i 3. Zakona o radnim odnosima - ZORO ("Narodne novine", br. 25/92) omogućio sindikatu ili predstavnicima zaposlenika u izradbi programa, te da tuženik nije postupio u skladu s odredbama iz čl. 26. ZORO kojima je propisana obveza organizacije, odnosno poslodavca, o razlozima trajnog prestanka potrebe za radom i o programu rješavanja viška radnika obavijestiti zaposlenike i zavod za zapošljavanje, a osim toga da program ima nedostatke i u svom sadržaju jer da ne sadrži sve elemente koje bi trebao imati prema odredbama iz čl. 25. ZORO a poglavito da ne sadrži ocjenu kriterija navedenih u st. 3. istog članka.

Svoju prosudbu o nezakonitosti pobijanih odluka sudovi temelje na zaključivanju da su navedeni nedostaci i propusti prilikom donošenja programa rješavanja viška radnika mogli utjecati, a i da su utjecali, na zakonitost donesenog programa, a time i na zakonitost pobijanih odluka tuženika.

Međutim, sudovi pritom ne navode razloge zbog kojih bi formalni nedostaci donesenog programa imali za posljedicu postojanje materijalno-pravne nezakonitosti pobijanih odluka, a što predstavlja nedostatak zbog kojeg se pobijana drugostupanjska presuda, a jednako i prvostupanjska presuda ne može ispitati, pa je time ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP.

Suprotno pravnoj prosudbi nižestupanjskih sudova okolnost što u programu nisu obrazloženi kriteriji koji se prilikom utvrđivanja za kojim zaposlenicima je trajno prestala potreba, sukladno odredbi iz čl. 25. st. 3. ZORO, uzimaju u obzir, sama za sebe ne može predstavljati valjanu osnovu za zaključak da tuženik rečene kriterije nije poštivao.

Za ocjenu pravilne primjene rečene materijalno-pravne odredbe iz čl. 25. st. 3. ZORO od odlučnog značaja je utvrdili da li je uz pravilnu primjenu u njoj navedenih kriterija: uspješnost u radu, posebna znanja i sposobnosti, stručna sprema, dužina radnog staža i socijalni status radnika, tužiteljica trebala imati prednost u odnosu na zaposlenike koji su nakon donošenja programa rješavanja viška radnika zadržani na radu na radnom mjestu na koje bi i ona mogla biti raspoređena, a o čemu se i tužiteljica sama treba određeno izjasniti. Kako navedeno činjenično pitanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava nižestupanjski sudovi nisu raspravili i ocijenili, to je zbog pogrešne primjene materijalnog prava i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

Slijedom izloženog a na temelju odredaba iz čl. 394. st. 1. i 394. st. 2. ZPP revizija je prihvaćena, nižestupanjske presude su ukinute i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

U Zagrebu, 30. listopada 1996.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin v.r.