Rev-120/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-120/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vlatke Potočnjak Radej, kao predsjednice vijeća, te Marijana Ramušćaka, Petra Milasa, Gordane Gasparini i Vjere Delić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. D. iz B., Njemačka, kojeg zastupa B. T., odvjetnik iz Z., protiv tuženika V. S. iz O., kojeg zastupa Z. M., odvjetnica iz V., radi raskida kupoprodajnog ugovora, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Karlovcu od 26. kolovoza 1998. broj Gž- 50/98, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Ogulinu od 02. srpnja 1997. broj P- 249/94, u sjednici održanoj dana 06. studenog 2002.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-50/98 od 26. kolovoza 1998. odbija se.

Obrazloženje

Pravomoćnom drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Karlovcu broj Gž- 50/98 od 26. kolovoza 1998. odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda Općinskog suda u Ogulinu broj P-249/94 od 02. srpnja 1997., kojom je odbijen tužbeni zahtjev za raskid kupoprodajnog ugovora sklopljenog između L.R. kao prodavatelja i V.S. kao kupca, kojim kupoprodajnim ugovorom je L.R. prodao, a V.S. kupio k.č. br. 1532/3, kuća, dvorište i garaža, površine 51 čhv; upisane u z.k. ul. br. 3975 K.O. O., što je tuženik V.S. dužan priznati tužitelju, a u protivnom će njegovo priznanje zamijeniti ova presuda.

Protiv te pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se prvostupanjska i drugostupanjska presuda ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženik nije odgovorio na reviziju, niti se o reviziji izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija nije osnovana.

Osporena presuda ispitana je u granicama iz čl. 386. ZPP i utvrđeno je da je ista donesena u postupku u kojem nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. i uz pravilnu primjenu materijalnog prava.

U ovom sporu tužitelj traži raskid kupoprodajnog ugovora zaključenog između trećih, tvrdeći da je stvarni kupac nekretnina koje su predmet toga ugovora njegova pokojna majka i da, slijedom toga, predmetne nekretnine ulaze u ostavinu njegove pokojne majke.

Takav tužbeni zahtjev sudovi su osnovano odbili, jer raskid ugovora mogu tražiti samo ugovorne stranke, u odnosu na koje ugovor stvara prava i obveze (čl. 148. st. 1. ZOO), a tužitelj to nije. Tužitelju, dakle, nedostaje građanskopravna legitimacija za istaknuti tužbeni zahtjev.

Neosnovano se u reviziji ističe da tužitelju pripada pravo tražiti raskid spornog ugovora kao univerzalnom pravnom sljedniku njegove pokojne majke, budući je ona kao primatelj doživotnog uživanja stranka toga ugovora.

Pokojna majka tužitelja bila je stranka ugovora o doživotnom uživanju nekretnina, koje su predmet kupoprodajnog ugovora čiji se raskid traži, a ne i stranka ugovora o kupoprodaji tih nekretnina, pa istoj nije pripadalo pravo tražiti raskid ugovora o kupoprodaji nekretnina. Ona je samo bila ovlaštena tražiti raskid ugovora o doživotnom uživanju nekretnina, koji je formalno bio dio kupoprodajnog ugovora. Dakle, u odnosu na sporni kupoprodajni ugovor, pokojna majka tužitelja i tužitelj, kao njezin univerzalni pravni sljednik, su treće osobe koje nisu ovlaštene tražiti raskid tog ugovora.

Ocjenjujući iz ovih razloga da je revizija neosnovana, istu je, na temelju odredbe iz čl. 393. ZPP, valjalo odbiti.

U Zagrebu, 06. studenog 2002. godine

Predsjednik vijeća:

Vlatka Potočnjak-Radej, v.r.