I Kž-158/2001-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-158/01-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Milana Gudelja, mr. sc. Branka Zmajevića, Katice Jelić i Milivoja Mikora, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Snježane Mrkoci, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. J. F., zbog kaznenog djela iz čl. 90. u svezi sa čl. 33. KZ, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 19. siječnja 2001., br. K-44/99, u sjednici održanoj dana 05. studenog 2002. godine, saslušavši zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. Milojka Vučkovića

r i j e š i o j e:

Prihvaća se žalba opt. J.F., ukida se pobijana presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Pobijanom presudom proglašen je krivim opt. J.F., zbog kaznenog djela pokušaja ubojstva iz čl. 90. u svezi sa čl. 33. st. 1. KZ, opisanog u izreci te presude, te je po istom zakonskom propisu, uz primjenu propisa o ublažavanju kazne, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Ujedno je na temelju čl. 80. st. 1. KZ prema optuženiku primijenjena sigurnosna mjera oduzimanja predmeta – kuhinjskog noža uporabljenog za počinjenje kaznenog djela.

Na temelju čl. 122. st. 1. u svezi sa čl. 119. st. 2. toč. 1. – 8. ZKP, optuženik je obavezan naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 5.756,00 kn.

Protiv te presude optuženik je podnio žalbu u kojoj je uvodno istaknuo žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, bitne povrede odredaba kaznenog postupka i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda "ukine i preinači na način da se okrivljeniku izrekne blaža kazna".

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Nakon razgledanja spisa u smislu čl. 373. st. 1. i 2. ZKP, Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske je predložio, da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

Žalba je osnovana.

Iako su uvodno u žalbi optuženika, podnesenoj po branitelju, istaknute sve žalbene osnove osim zbog odluke o troškovima kaznenog postupak, iz sadržaja te žalbe nedvojbeno proizlazi da se optuženik, u stvari, žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, pa je u okviru žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja ta žalba i razmatrana i ocijenjena kao osnovana.

U razlozima pobijane presude, nakon reproduciranja dokaznog materijala, uz neprijepornu činjenicu da je optuženik zadao oštećeniku tešku tjelesnu ozljedu, prvostupanjski sud u dijelu kad obrazlaže subjektivni odnos optuženika prema dijelu, na temelju obrane optuženika, ocjene iskaza ošt. K.F. i nalaza i mišljenja medicinskog i psihijatrijskog vještaka, izvodi zaključak, izložen na stranici 4. obrazloženja pobijane presude, prema kome optuženik u stanje razdraženosti nije doveden bez svoje krivnje napadom, zlostavljanjem ili teškim vrijeđanjem od strane oštećenika, te u skladu s takvim viđenjem stvari otklanja optuženikovu obranu da je on počinio kazneno djelo teške tjelesne ozljede na mah iz čl. 100. KZ.

Optuženik navodima svoje žalbe osnovano dovodi u pitanje pravilnost ovakvog zaključka prvostupanjskog suda, ukazujući prije svega da optuženik isključivo sam vodi brigu o odgoju i uzdržavanju oštećenika koji s njim i živi, te da je oštećenik, kritične prigode, na njegov prigovor zašto nije položio maturu, njega (optuženika) odgurnuo i udario nogom u slabine, uslijed čega da mu je "pao mrak na oči", te da je dohvatio nož i ubo oštećenika.

Uz ovakvo stanje stvari, koje nije prijeporno, jer i sam oštećenik potvrđuje da je odgurnuo i udario optuženika, dok iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka proizlazi da je jačina zamaha nožem od strane optuženika bila srednjeg intenziteta, a iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka da se optuženik nalazio u stanju jake razdraženosti, odnosno da je njegov čin kumulacija negativnog afekta uslovljena ponašanjem oštećenika (list 69 spisa), ukazuje se, barem za sada, preuranjenim a time i pogrešnim pobijani zaključak prvostupanjskog suda da se postupanje optuženika u danoj situaciji ne može ocijeniti kao postupanje na mah.

Prema tome, kako je ostvaren žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, trebalo je prihvatiti žalbu optuženika, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U ponovnom suđenju prvostupanjski sud će raspraviti sporna pitanja u odnosu na subjektivni odnos optuženika prema djelu i tako otkloniti nedostatke u utvrđivanju činjeničnog stanja na koje mu je ukazano ovim rješenjem, te će nakon pravilne ocjene izvedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 351. st. 2. ZKP, utvrditi pravno relevantno činjenično stanje, na kojem će temeljiti novu i na zakonu osnovanu presudu, koju će obrazložiti u skladu s odredbom čl. 359. st. 7. ZKP.

Zbog navedenih razloga, na temelju čl. 388. st. 1. ZKP, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 05. studenog 2002.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Snježana Mrkoci, v. r.

Damir Kos, v. r.