Legislator Case Law & Legislation
Gr 1-166/2003-2 AI generated

Supreme Court rules Commercial Court has jurisdiction over internal corporate disputes between manager and employee, not District Court.

Case Number Gr 1-166/2003-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Allowed / Granted

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia ruled that the Commercial Court in Zadar, not the District Court, holds jurisdiction over the dispute. The District Court claimed jurisdiction based on the Law on Companies, while the Commercial Court argued the plaintiff was merely an employee, not a member of the company's management. The court determined the dispute concerned internal rights between a manager and an employee under a specific corporate agreement, not a labor dispute, thus establishing Commercial Court jurisdiction.

Legislator headnote

AI generated

čl. 40. st. 1. Zakona o trgovačkim društvima; čl. 16. st. 1. toč. 2. h) Zakona o sudovima: Disputes regarding internal rights and obligations between a company's manager and its employees, arising from a corporate agreement rather than a labor law contract, fall under the jurisdiction of the Commercial Court.

Keywords

AI generated
Commercial Court jurisdiction Corporate internal disputes Manager employee relationship Labor dispute distinction Sukob nadležnosti

Cited Legislation

AI generated
čl. 40. st. 1. Zakona o trgovačkim društvima
čl. 16. st. 1. toč. 2. h) Zakona o sudovima
čl. 23. st. 2. ZPP
Sukladno izloženom, temeljem čl. 23. st. 2. ZPP riješeno je kao u izreci.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gr1-166/03-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Jasne Brežanski, kao predsjednice vijeća, te Ivana Mikšića i mr. sc. Olge Jelčić, kao članova vijeća u pravnoj stvari tužitelja O. P. iz Z., koga zastupa punomoćnica D. B., odvjetnica u Z., protiv tuženika B. d.d. Z., koga zastupa punomoćnik F. K., odvjetnik u Z., radi utvrđenja, rješavajući sukob nadležnosti između Općinskog suda u Zadru koji se oglasio stvarno nenadležnim rješenjem od 11. lipnja 2002. godine, broj P-70/02 i Trgovačkog suda u Zadru koji je taj sukob izazvao dopisom od 5. veljače 2003. godine br. P-351/02-3, u sjednici održanoj 18. veljače 2003. godine,

r i j e š i o j e:

Za postupanje u ovoj pravnoj stvari nadležan je Trgovački sud u Zadru.

Obrazloženje

Općinski sud u Zadru rješenjem od 11. lipnja 2002., br. P-70/02 oglasio se stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari i predmet je po pravomoćnosti ustupio Trgovačkom sudu u Splitu, kao stvarno nadležnom sudu. Svoju odluku Općinski sud u Zadru temelji na odredbi čl. 40. st. 1. Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine 111/93, 34/99, 121/99, 52/00; dalje ZTD) prema kojoj je trgovački sud nadležan za rješavanje sporova između članova trgovačkog društva međusobno, koji se tiču položaja članova u društvu, prava i obveza članova društava koja proizlaze iz njihovog položaja u društvu, kao i za rješavanje sporova između predsjednika i članova uprave ili nadzornog odbora društva i društva ili njegovih članova koji nastanu u svezi s njegovim radom u društvu ili za društvo. Trgovački sud u Zadru naprotiv smatra da u ovoj pravnoj stvari postoji nadležnost Općinskog suda u Zadru, jer tužitelj nije član društva, niti član uprave ili nadzornog odbora društva, već samo zaposlenik kod tuženika, zbog čega da je za postupanje u ovoj pravnoj stvari nadležan temeljem čl. 16. st. 1. toč. 2. h) Zakona o sudovima ( Narodne novine 3/94, 100/96, 131/97, 129/00, 67/01: dalje ZS), općinski sud.

Za postupanje je nadležan Trgovački sud u Zadru.

Tužbenim zahtjevom je zatraženo da se utvrdi da nije raskinut ugovor o međusobnim pravima i obvezama uprave i podmenađera od 1. lipnja 1998. godine sklopljen između tužitelja i tuženika, te da je ništava i ne proizvodi pravne učinke odluka o raskidu navedenog ugovora od 8. studenog 2001. godine. Ugovor o međusobnim pravima i obvezama uprave i podmenađera od 1. lipnja 1998. sklopljen je na rok od četiri godine i predviđeno je da ga svaka stranka ima pravo raskinuti (članak 19. i 20. ugovora) Predsjednik uprave tuženika odluku o raskidu ugovora od 8. 11. 2001. godine donio je upravo temeljem čl. 20. tog ugovora.

Dosljedno navedenom, proizlazi da stranke nisu sklopile ugovor o radu temeljem odredbi Zakona o radu (Narodne novine 38/95, 54/95, 65/95, 17/01), niti je ugovor o međusobnim pravima i obvezama uprave i podmenađera prestao temeljim odredbi tog zakona, zbog čega se ne radi o radnom sporu već o sporu iz čl. 40. st. 1 ZTD, za čije je rješavanje temeljem te zakonske odredbe nadležan trgovački sud.

Sukladno izloženom, temeljem čl. 23. st. 2. ZPP riješeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 18. veljače 2003.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Jasna Brežanski, v. r.