Rev-2930/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2930/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Augusta Husinca, Gordane Gasparini i Vladimira Drakulića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L.K. iz S., . .. , zastupane po punomoćniku D.B., odvjetniku u S., protiv tuženih J.M. iz Z., ... , E.B. iz B., otok H., oboje zastupani po punomoćniku A.S., odvjetniku u S. i Lj.B. iz R., ... , radi poništenja oporuke, rješavajući reviziju tužene J.M. protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Splitu od 22. svibnja 1992. br. Gž-916/92, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Omišu od 16. siječnja 1992. br. P-227/88, u sjednici održanoj dana 15. lipnja 1993.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužene odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja koju je sud drugog stupnja potvrdio suđeno je:

"I Usvaja se tužbeni zahtjev, koji glasi:

"Utvrđuje se, da je ništava oporuka sad pok. ostviteljice L.M., koju je ista sačinila dana 18. ožujka 1985. godine".

II Dužni su tuženi pod 1/ i 2/ na ime troškova ovog postupka naknaditi tužiteljici iznos od 37.840.- din., u roku od 15 dana."

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja tužena J.M. izjavila je reviziju zbog bitne povrede Zakona o parničnom postupku (ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Revidentica predlaže da se presude sudova nižeg stupnju ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Državni odvjetnik nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Suprotno revizijskim navodima iz spisa i obrazloženja presude suda drugog stupnja vidi se da je sud drugog stupnja odlučujući o žalbi revidentice protiv presude suda prvog stupnja ocijenio sve odlučne žalbene navode i zato se u reviziji neosnovano tvrdi da je u postupku kod suda drugog stupnja učinjena bitna povreda iz st. 1. čl. 354. u vezi st. 1. čl. 375. ZPP.

Iako se u reviziji navodi da se revizija ulaže i zbog bitne povrede iz točl. 13. st. 2. čl. 354. ZPP ne obrazlaže se kako je ta povreda učinjena.

Odlučujući o reviziji ovaj sud nije našao da bi u postupku bila učinjena bitna povreda iz toč. 10. st. 2. čl. 354. ZPP pa se prema tome revizijski razlog bitne povrede ZPP nije ostvario.

Na temelju mišljenja liječnika vještaka dr. P.B. i dr. M.M., čija mišljenja sudovi nižeg stupnja nisu imali razloga neprihvatiti utvrđeno je da oporučiteljica na dan sačinjenja oporuke (18. ožujka 1985.) nije bla sposobna za rasuđivanje.

Da toga dana oporučiteljica nije bila sposobna za rasuđivanje oba vještaka su potpuno suglasna.

Oba vještaka su izričito naveli da oporučiteljica zbog svog zdravstvenog stanja "nije bila u mogućnosti da shvati svoja djela i upravlja svojim postupcima, konkretno da shvati pravni značaj sačinjenja oporuke" (list 34 i list 66).

Na tako utvrđeno činjenično stanje materijalno je pravo pravilno primjenjeno kada je usvojen tužbeni zahtjev kojim se utvrđuje da je oporuka sada pok. ostaviteljice L.M. od 18. ožujka 1985. ništava.

Sadržajem svoje revizija kojim osporava mišljenje vještaka revidentica prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja a to u reviziji prema odredbi st. 3. čl. 385. ZPP nije dopušteno. Iz izloženog slijedi da se nije ostvario ni jedan revizijski razlog i zato je revizija temeljem odredbe čl. 393. ZPP odbijena.

U Zagrebu, 15. lipnja 1993.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.