I Kr-205/2000-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr-205/00-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Senke Klarić-Baranović i Zlate Lipnjak-Bosanac, kao članova vijeća i sudske savjetnice – tajnice u vijeću Sanje Katušić- Jergović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. S. S. zbog kaznenog djela iz čl. 236. KZ i dr., odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne dostavljenog s prijedlogom Općinskog suda u Novoj Gradiški od 28. kolovoza 2000. godine, br. K-95/98 (K-54/99), u sjednici održanoj dana 08. ožujka 2001. godine,

r i j e š i o j e :

Odbija se zahtjev os. S.S. za izvanredno ublažavanje kazne.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Novoj Gradiški od 22. veljače 2000. godine, broj:

K-95/98 i K-54/99, S.S. je izrečena zbog KD prikrivanja iz čl. 236. KZ, te dva KD krivotvorenja isprave iz čl. 311. st. 2. KZ jedinstvena kazna zatvora u trajanju od sedamnaest mjeseci, te je primijenjena uvjetna osuda i određen rok provjeravanja od pet godina. Ta presuda preinačena je u odluci o kazni presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 15. lipnja 2000. godine broj: Kž-61/00 na način da je S.S. osuđen na bezuvjetnu jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci.

Osuđenik je po branitelju A.B., odvjetniku iz N.G., podnio zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne u kojem navodi da je u trenutku objave prvostupanjske presude optuženik bio neosuđivan, jer da tada nije postojala niti jedna pravomoćna odluka suda o tomu da je počinio ikakvo kazneno djelo. Nadalje, ističe da je kaznena djela počinio pred dulje vrijeme, a da je sada našao redoviti posao kojim uzdržava sebe i svoju obitelj, pa predlaže da mu se kazna izvanredno ublaži.

Dostavljajući spis sa zahtjevom osuđenika Općinski sud u Novoj Gradiški predložio je da se zahtjev odbije, a negativno mišljenje izrazili su Općinski državni odvjetnik u Novoj Gradiški i državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Zahtjev nije osnovan.

Prema odredbi čl. 414. ZKP, ublažavanje pravomoćno izrečene kazne dopušteno je kad se nakon pravomoćnosti presude pojave okolnosti kojih nije bilo kad se izricala presuda ili sud za njih nije znao iako su postojale, a one bi očito dovele do blaže osude.

Osuđenik u zahtjevu prvenstveno osporava da se mogao tretirati kao ranije osuđivana osoba u trenutku donošenja prvostupanjske presude, a to nisu nove okolnosti u smislu odredbe čl. 414. ZKP, pa ne predstavljaju temelj za izvanredno ublažavanje kazne. Ostale okolnosti navedene u zahtjevu tiču se njegovog zapošljavanja, te sve i da jesu nove okolnosti, kojih nije bilo kada se izricala presuda, odnosno sve da sudu nisu bile poznate, međutim, nisu takovog značenja da bi očito dovele do blaže osude.

Slijedom izloženog, činjenica da osuđenik radi ne bi očito dovela do još blaže osude sve da je postojala, odnosno sudovima bila poznata u vrijeme donošenja pravomoćne presude, imajući u vidu vrstu, težinu i brojnost kaznenih djela koja je počinio.

Stoga nisu ispunjeni uvjeti za izvanredno ublažavanje kazne predviđeni u čl. 414. ZKP, pa je valjalo, temeljem čl. 416. st. 6. ZKP, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 08. ožujka 2001. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Sanja Katušić-Jergović, v.r.

Katica Jelić, v.r.