I Kž-598/1991-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 598/1991-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda tnr. Horvatinovic Ružice kao predsjednika vijeća, te Svedrović Marijana i Primorac Vladimira kao članova vijeća i stručnog suradnika Papeš Branke kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. Č. A. i dr. zbog krivičnog djela iz čl. 132. st. 1. KZH, odlučujući o žalbama opt. Č. A. i opt. E. Ž. podnesenih protiv presude Okružnog suda u Šibeniku od 5. lipnja 1991. K-9/91, u sjednici održanoj 6. veljače 1992., u prisutnosti zamjenika javnog tužitelja Republike Hrvatske Papac Balde,

p r e s u d i o j e :

Odbijaju se žalbe opt. Č. A. i opt. E. Ž. kao neosnovane i potvrdjuje prvostepena presuda.

O b r a z l o ž e n j e

Okružni sud u Šibeniku pobijanom presudom od 5. lipnja 1991. godine, br. K 9/91; oglasio je krivima opt. Č. A. i opt. E. Ž., zbog krivičnog djela iz čl. 132. st. 1. Krivičnog zakona Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: KZH), pobliže opisanog u izreci pobijane presude, i po čl. 132. st.

1. KZH, osudio ih na kazne zatvora, i to: opt. Č. A., u trajanju od 4 (četiri) godine, a opt. E. Ž., u trajanju od 3 (tri) godine. Po čl. 50. st. 1. Krivičnog zakona SFRJ preuzetog na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Krivičnog zakona SFRJ ("Narodne novine" br. 53/91) kao zakona Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: KZJ) optuženicima je u kazne uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 21. veljače 1991. godine do 5. lipnja 1991. godine. Po čl. 84. i čl. 85. KZJ optuženicima je oduzet novac, i to: opt. Č. A., u iznosu od 7.138,00 dinara, a opt. E. Ž. u iznosu od 6.655,00 dinara - s time, da se novac ima vratiti oštećenoj radnoj organizaciji INA T. - Z..

Protiv te presude podnijeli su žalbe: opt. Č. A., po braniteljima B. B. i B., odvjetnicima iz Š., zbog pogrešno utvrdjenog činjeničnog stanja i odluke o kazni i predlaže da drugostepeni sud pobijanu presudu preinači u odluci o kazni i

I Kž 598/1991-3

optuženika "blaže kazni"; opt. E. Ž., po branitelju mr. P. Š., odvjetniku iz Z., zbog odluke o kazni, i predlaže da drugostepeni sud pobijanu presudu preinači u odluci o kazni i optuženika "blaže kazni".

Javni tužitelj Republike Hrvatske postupajući po odredbi čl. 370. st. 2. Zakona o krivičnom postupku koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o krivičnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91) kao zakona Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: ZKP), stavio je prijedlog da se žalbe obojice optuženika odbiju kao neosnovane i potvrdi prvostepena presuda.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Iako su opt. Č. A. i opt. E. Ž., u skladu s odredbom iz čl. 371. st. 1. ZKP, zahtijevali da zajedno sa svojim braniteljima budu obaviješteni o sjednici vijeća, sjednica vijeća održana je u odsutnosti optuženika i njihovih branitelja B. B. i B. te mr. P. Š., a na temelju odredbe čl.

20. Uredbe o primjeni Zakona o krivičnom postupku u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti, neovisnosti ili jedinstvenosti Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 73/91), a prema kojoj se u postupku o žalbi ne primjenjuju odredbe ZKP-a o obavezi obavješćivanja stranaka o sjednici vijeća (čl. 371. st. 1., 2. i 4. ZKP).

Žalbe nisu osnovane.

Na žalbu opt. Č. A.

Prije svega, iako žalitelj u žalbi ističe da se žali i zbog pogrešno utvrdjenog činjeničnog stanja iz obrazloženja žalbe proizlazi da se on žali samo zbog odluke o kazni (naime žalitelj u žalbi ističe samo one činjenice koje prvostepeni sud nije cijenio ili nije dovoljno cijenio u postupku odmjeravanja kazne optuženiku).

Nije u pravu žalitelj kada u žalbi ističe da je prvostepeni sud njega osudio na prestrogu kaznu.

Prema optuženiku prvostepeni sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio alkoholiziranost optuženika temporae criminis, nije vodio računa da je on odluku o izvršenju krivičnog djela donio "na prečac" (dakle, gotovo bez motiva), osudjivanost optuženika je precijenjena (jer je on tretiran samo kao maloljetnik), priznanje djela nije dovoljno cijenjeno, a osim toga, okolnost da je optuženik djelo izvršio u uniformi, još ne znači da je "postupao kao službena osoba" (pa mu ta okolnost nije mogla biti cijenjena kao otegotna okolnost).

Suprotno navodima optuženika, prvostepeni sud je prilikom odmjeravanja kazne vodio računa o svim okolnostima iz čl. 41. KZJ, tako da će se i prema mišljenju ovog drugostepenog suda kaznom zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine ostvariti sve svrhe kažnjavanja iz čl. 33. KZJ - kako to ističe prvostepeni sud. Od svih navedenih okolnosti u žalbi prvostepeni sud je o istima vodio računa, a i drugostepeni sud je mišljenja da okolnost što je optuženik policajac, te okolnost što je prilikom izvršenja krivičnog djela upotrijebio službeno oružje - treba cijeniti otegotno (to je sasvim nešto drugo nego okolnost da je optuženik postupao kao službena osoba - što nije, i tu okolnost mu

I Kž 598/1991-3

prvostepeni sud nije cijenio kao otegotnu okolnost).

Zbog iznesenog i drugostepeni sud je mišljenja da će se kaznom zatvora na koju je opt. Č. A. osudjen ostvariti svi preventivni ciljevi kažnjavanja predvidjeni u zakonu.

Na žalbu opt. E. Ž.

Nije u pravu žalitelj kad u žalbi ističe da je njega prvostepeni sud osudio na prestrogu kaznu.

Prema žalitelju, prvostepeni sud je pravilno utvrdio sve olakotne okolnosti ali ih nije u potrebnoj mjeri vrednovao. Priznanje optuženika, odsudstvo štete (novac je vraćen), te posebno okolnost da je opt. E. Ž. krivično djelo izvršio pod utjecajem opt. Č. A. - su takve okolnosti, koje su trebale motivirati prvostepeni sud da opt. E. Ž. osudi na znatno blažu kaznu.

Suprotno navodima žalitelja prvostepeni sud je prilikom odmjeravanja kazne opt. E. Ž. u dovoljnoj mjeri cijenio sve navedene olakotne okolnosti (konačno, otegotne nije ni našao), tako da će se i prema mišljenju ovog drugostepenog suda, kaznom zatvora u trajanju od 3 (tri) godine ostvariti sve svrhe kažnjavanja iz čl. 33. KZJ - kako to ističe i prvostepeni sud.

Kako razlozi žalbi nisu ostvareni a kako ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 376. st. 1. t. 1. i 2. ZKP, nisu nadjene ni bitne povrede odredaba krivičnog postupka niti povrede krivičnog zakona na štetu optuženika odlučeno je kao u izreci (čl. 384. ZKP).

U Zagrebu, 6. veljače 1992.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Papeš Branka v.r.

Mr. Horvatinović Ružica v.r.