I Kž-473/1999-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-473/1999-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ante Potrebice, kao predsjednika vijeća, te Ane Garačić i Marijana Svedrovića, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Ahmeda Kapetanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. P. O. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 218. st. 2. KZ, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zadru od 13. travnja 1999. godine, br. K-32/98., u sjednici vijeća održanoj 21. svibnja 2002. godine, u nazočnosti Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Mladena Pantlika,

p r e s u d i o j e i r i j e š i o j e:

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se presuda suda prvog stupnja u odnosu na opt. L.G. i opt. M.P. i kazneno djelo iz čl. 217. st. 2. u svezi čl. 216. st. 1. KZ i predmet u tome dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kaznenim sankcijama u odnosu na opt. P.O. i kazneno djelo iz čl. 218. st. 1. KZ, te se u tome dijelu potvrđuje presuda suda prvog stupnja, dok je u odnosu na opt. L.G. i opt. M.P. žalba zbog odluke o kaznenoj sankciji postala bespredmetna.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Zadru oglasio je krivim opt. P.O., zbog kaznenog djela razbojništva iz čl. 218. st. 1. KZ, činjenično opisanog pod toč. 1. izreke te presude, te mu je po čl. 67. KZ primijenjena uvjetna osuda, a po čl. 218. st. 1. uz primjenu čl. 57. st. 2. toč. b) KZ izrečena kazna zatvora od šest mjeseci koja se neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od jedne godine ne počini novo kazneno djelo, opt. L.G. i opt. M.P. zbog kaznenog djela iz čl. 217. st. 1. toč. 2. u svezi čl. 216. st. 1. KZ, činjenično opisanog pod toč. 2. izreke te presude, pa im je na temelju čl. 67. KZ primijenio uvjetnu osudu, te po čl. 217. st. 1. toč. 2. uz primjenu čl. 57. st. 2. toč. b) KZ utvrdio kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca svakom, s tim da se tako utvrđena kazna neće izvršiti ukoliko optuženici u roku od jedne godine ne počine novo kazneno djelo.

Prema čl. 122. st. 4. ZKP obvezani su na naknadu troškova kaznenog postupka.

Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o uvjetnoj osudi, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a podredno da se presuda preinači u odluci o kazni i optuženicima izreknu primjerene kazne zatvora.

Opt. P.O. putem svoga branitelja J.P., odvjetnika iz Z., podnio je odgovor na žalbu državnog odvjetnika, s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana.

Zamjenik državnog odvjetnika Republike Hrvatske u svom pisanom očitovanju od 25. kolovoza 1999. godine, br. DO-KŽ-1135/99. navodi da smatra žalbu Županijskog državnog odvjetnika osnovanom pa predlaže da se žalba usvoji u pravcu žalbenog prijedloga.

Žalba državnog odvjetnika djelomične je osnovana i to zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na opt. L.G. i opt. M.P. dok je zbog odluke o uvjetnoj osudi neosnovana, a dijelom i bespredmetna.

Županijsko državno odvjetništvo u Zadru podiglo je optužnicu protiv opt. P.O., opt. L.G. i opt. M.P. kojom im stavlja na teret da su oštećenima naredili da im predaju četiri svinje, pa kada sa A.G. tome protivio i rekao da svinje ne diraju jer su njegove, optuženik P.O. koji je držao u ruci automatsku pušku kazao oštećeniku da će dobiti metak u čelo i da će ih doći ubiti po noći ako bilo što prijave policiji, nakon toga su se oštećenici udaljili, a oni u prikolicu koju je vukao osobni automobil ukrcali četiri svinje i uputili se prema O., dakle, da čl. 218. st. 2. u svezi st. 1. KZ. su počinili kazneno djelo razbojništva u sastavu grupe iz

Nije u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da se radi o pravnoj kvalifikaciji po čl. 218. st. 2. KZ, niti sud prvog stupnja kada u ponašanju opt. L.G. i opt. M.P. utvrđuje postojanje elemenata kaznenog djela teške krađe ostvarene na drzak način i čl. 218. st. 1. toč. 2. KZ za koje kazneno djelo ovu dvojcu optuženika oglašava krivim.

Svoj trojici optuženika stavlja se na teret kazneno djelo razbojništva počinjenog u sastavu grupe, međutim, prema odredbi čl. 89. st. 22. KZ grupa ljudi u smislu ovoga Zakona je udruživanje od najmanje tri osobe, koje su povezane radi trajno ili povremenog činjenja kaznenih djela, pri čemu svaka od tih osoba daje svoj udio u počinjenju kaznenog djela, pa kako se optuženicima uopće ne stavlja na teret prethodni dogovor za počinjenje više takvih djela ne može se raditi o kaznenom djelu razbojništva iz čl. 218. st. 2. KZ, već jedino o kaznom djelu razbojništva iz čl. 218. st. 1. Kaznenog zakona kako je prvostupanjski sud ispravno utvrdio za I-optuženika P.O., pa je u tome dijelu žalba državnog odvjetnika neosnovana.

Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja državni odvjetnik naglašava da prvostupanjski sud nije mogao samo opt. P.O. proglasiti krivim za kazneno djelo razbojništva, jer da je samo on bio u maskirnoj odori s puškom u ruci i samo on zaprijetio oštećenicima "da će dobiti metak u čelo i da će ih doći pobiti po noći" ako događaj prijave policiji, a ostala dvojica optuženika nisu počinili kazneno djelo razbojništva jer da oštećenima nisu uputili nikakve prijetnje.

Opravdano državni odvjetnik prigovara ovakvim zaključcima suda prvog stupnja, kod činjenice da su sva trojica optuženika išli zajedno, ideja je bila zajednička (kako to proizlazi iz obrane opt. L.G. – str. 4/VI pobijane presude), po dolasku optuženik P.O. je prijetio oštećeniku i njegovoj supruzi koji su se nakon nekog vremena uplašili i pobjegli, a njih trojica su natovarili svinje u prikolicu i odvezli, na koji način je činjenično stanje pogrešno utvrđeno, odnosno zaključci koje je sud izveo iz utvrđenog činjeničnog stanja za sada nisu prihvatljivi.

Ranije naprijed istaknuto žalbu državnog odvjetnika u odnosu na kazneno djelo pod toč. 2. izreke pobijane presude i opt. L.G. i opt. M.P.a valjalo je prihvatiti.

Kako je žalba državnog odvjetnika u odnosu na opt. L.G. i opt. M.P. prihvaćena žalba državnog odvjetnika za te optuženike zbog odluke o kazni postala je bez predmetna.

U ponovljenom postupku sud prvog stupnja provest će sve do sada provedene dokaze, a po dovršenju dokaznog postupka brižljivom ocjenom iskaza optuženika zajedno i pojedinačno u njihovoj ukupnosti, utvrditi pravno relevantno činjenično stanje, na kojem će temeljiti novu na zakonu osnovanu odluku.

Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni pa smatra da je opt. P.O. za kazneno djelo za koje je oglašen krivim izrečena preblaga kaznena sankcija, odnosno, da nije bilo opravdanja za izricanje uvjetne osude. Pri tome naglašava da je sud pri izboru vrste kaznene sankcije trebao voditi računa da se nakon akcija "Oluja" bila učestala kaznena djela protiv imovine na štetu osoba srpske nacionalnosti, te da kaznena djela dovode u pitanje ugled Republike Hrvatske pred Međunarodnom zajednicom. Smatra ne prihvatljivim stajalište suda da optuženici "nisu ispoljili grubu kriminalnu djelatnost" kada je utvrđeno da su počinili kazneno djelo razbojništva koje je samo po sebi teško kazneno djelo.

U protivnom shvaćanju izloženom u žalbi državnog odvjetnika prema kojem je izrečena kaznena sankcija opt. P.O. preblaga, ovaj Vrhovni sud prihvaća razloge kojima se rukovodio sud prvog stupnja pri odmjeravanju kaznene sankcije optuženiku za počinjeno kazneno djelo. Opravdano je ovom optuženiku sud cijenio kao olakšavajuće da je otac jednog malodobnog djeteta, njegovo učešće u Domovinskom ratu, odlikovanje spomenicom Domovinskog rata, dosadašnju ne osuđivanost, te činjenicu da nikakva šteta nije nastupila jer su otuđene svinje oštećenicima nakon kratkog vremena vraćene, a sami oštećenici optuženiku opraštaju i ne traže njegov kazneni progon, pa će se primjenom uvjetne osude i izricanjem kazne zatvora u trajanju od šest mjeseci sa rokom kušnje od jedne godine i po mišljenju ovog Vrhovnog suda, kao suda drugog stupnja, ostvariti svrha kažnjavanja koja se očekuje.

S obzirom na izneseno, trebalo je na temelju čl. 387. i čl. 388. st. 4. ZKP presuditi i riješiti kao u izreci ove presude i rješenja.

U Zagrebu, 21. svibnja 2002.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ahmed Kapetanović, v.r.

Ante Potrebica, v.r.