Legislator Case Law & Legislation
Rev-956/2025-2 AI generated

Rev-956/2025-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number Rev-956/2025-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda i rješenje

Legislator summary

AI generated

Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KT, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa],

Legislator headnote

AI generated

Rev-956/2025-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KT, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa],

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text



REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-956/2025-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike

Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KT, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa],

[adresa], kojeg

zastupa punomoćnik Tomislav Miličević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Miličević i Šupuković d.o.o. u Zagrebu,

protiv tuženika Croatia osiguranje d.d.,

OIB 26187994862, Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića

33, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Rijeci

poslovni broj Gž-1234/2022-3 od

21. siječnja 2025. kojom je

preinačena presuda Općinskog

građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 2119/2017-42 od 13. svibnja 2022., u sjednici vijeća

održanoj 30. rujna 2025.,

p r e s u d i o j e :

I. Prihvaća se tužiteljeva

revizija, preinačuje presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1234/2022-3 od

21. siječnja 2025. u dijelu pod

točkom I. izreke u kojem nije prihvaćen tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška preko iznosa od

1.145,26 eur do iznosa od 3.350,56 eur i u dijelu u kojem nije prihvaćen tužiteljev zahtjev za isplatu

zateznih kamata za naknadu parničnog troška tekućih od 13. svibnja 2022. do 21. siječnja 2025. i sudi:

1. Odbija se tuženikova

žalba kao neosnovana i potvrđuje odluka o parničnom trošku sadržana u točki I. izreke presude Općinskog građanskog suda u

Zagrebu poslovni broj

Pn-2119/2017-42 od 13. svibnja

2022. za iznos preko 1.145,26 eur do iznosa od 3.350,56 eur (za iznos od 2.205,30 eur).

2. Odbija se tuženikova

žalba kao neosnovana i potvrđuje odluka o zakonskim zateznim kamatama, na odluku o parničnom trošku sadržana

u točki I. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2119/2017-42 od

13. svibnja 2022. za iznos

parničnog troška od 3.350,56 eur, tekućim od 13. svibnja 2022. pa do isplate.

II. Tužiteljeva revizija se

odbija u dijelu u kojem je drugostupanjskom presudom u točki I. preinačena presuda Općinskog građanskog suda u

Zagrebu poslovni broj

Pn-2119/2017-42 od 13. svibnja

2022. i odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 9,72 eur sa

pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

r i j e š i o j e:

I. Tužiteljeva revizija, u

dijelu u kojem je podnesena zbog povrede temeljnih ljudskih prava, se odbacuje.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak

revizijskog postupka u iznosu od 375,00 eur u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda

prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju štetu u iznosu od 43.590,00 kn sa pripadajućom

zakonskom zateznom kamatom te trošak postupka u iznosu od 25.318,00 kn (3.360,28 eur) sa pripadajućom

zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13.

svibnja 2022. pa do isplate (točka I. izreke) te je odbijen tužiteljev zahtjev za isplatom iznosa

od 118.170,00 kn i zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice za razdoblje od

30. prosinca 2016. do

12. svibnja 2022. (točka II. izreke).

2. Presudom suda drugog stupnja

preinačena je prvostupanjska presuda te je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.510,52 eur (26.450,00 kn) sa pripadajućom

zakonskom zateznom kamatom od 2. siječnja

2017. pa do isplate i nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.145,26 eur (8.628,96 kn)

sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. siječnja 2025. pa do isplate (točka I. podtočka 1. izreke),

odbijen je tužbeni zahtjev za iznos od 17.958,72 eur (135.310,00 kn) sa pripadajućom zakonskom zateznom

kamatom od 30. prosinca 2016. i

zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos glavne tražbine od 30. prosinca 2016. do 2. siječnja 2017. (točka I. podtočka

2. izreke) te je odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak žalbenog postupka (točka II. izreke).

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike

Hrvatske poslovni broj

Revd-2016/25-2 od 20. svibnja

2025. dopušteno je tužitelju podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci

poslovni broj Gž-1234/2022-3 od

21. siječnja 2025. u dijelu u kojem

nije prihvaćen tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška preko iznosa od 1.145,26 eur i u dijelu u

kojem nije prihvaćen tužiteljev zahtjev za isplatu zateznih kamata na parnični trošak tekućih od 13. svibnja 2022. do 21. siječnja 2025. u odnosu na pravna

pitanja:

''1. Da li iznos

nespornog dijela naknade štete koji je isplaćen tijekom postupka (nakon podnošenja tužbe, a ne u mirnom

postupku) predstavlja uspjeh tužitelja u cjelokupnom postupku, te da li se taj isti iznos mora

uračunati u postotak uspjeha tužitelja u cjelokupnom postupku ?

2. Da li se zatezne kamate

na iznos glavnice troškova postupka priznaju počev od donošenja prvostupanjske odluke kao odluke kojom je

naloženo plaćanje troškova postupka u smislu čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku, ili od donošenja drugostupanjske odluke o

troškovima postupka ?''.

4. Tužitelj je podnio

reviziju na temelju odredbe čl. 382.

Zakona o parničnom postupku („Narodne

novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni

tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) protiv odluke o parničnom

trošku sadržane u drugostupanjskoj presudi u dijelu u kojem je dopuštena revizija u odnosu na dopuštena

pravna pitanja. Traži trošak revizijskog postupka.

Tužitelj je reviziju

podnio i zbog povrede temeljnih ljudskih prava, a u kojem dijelu mu revizija nije dopuštena, pa u tom dijelu

revizijski razlozi nisu niti razmatrani, to stoga što revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu

u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je revizija dopuštena (čl. 391. st. 3. ZPP). Zbog

navedenog u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava revizije je odbačena na temelju odredbe čl. 391. st. 1. ZPP i odlučeno kao u točki I. izreke

ovog rješenja.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je djelomično

osnovana, a djelomično nedopuštena.

7. Predmet spora je naknada

imovinske štete na vozilu tužitelja, na kojem je nastala totalna šteta u štetnom događaju

od 30. prosinca 2016.

8. Tužitelj je potraživao

naknadu štete u iznosu od 300.000,00 kn (39.816,84 eur), a tuženik mu je u tijeku postupka (nakon odgovora na tužbu)

isplatio nesporni iznos od 138.240,00 kn. Konačno postavljeni tužiteljev zahtjev je

iznosio 161.760,00 kn (21.469,24 eur).

9. Dopuštenom revizijom

problematizira se je li kod obračunavanja pripadajućih parničnih troškova, prilikom izračuna ukupnog uspjeha

tužitelja u sporu, bilo

potrebno uzeti u obzir iznos koji je tijekom postupka tuženik tužitelju nesporno isplatio. To stoga,

što je tužiteljev uspjeh u postupku utvrđen s obzirom na konačno postavljen tužbeni zahtjev (koji je tužitelj umanjio za

nesporno plaćeni iznos tijekom postupka).

10. Također se problematizira

tijek zakonskih zateznih kamata na dosuđeni parnični trošak kada je sud drugog stupnja preinačio odluku o

parničnom trošku na način da je tužitelju dosudio parnični trošak u nižem iznosu od onoga koji je

dosudio prvostupanjski sud, a zakonske zatezne kamate na parnični trošak dosudio mu je od donošenja

drugostupanjske presude.

11. U odnosu na prvo

postavljeno pravno pitanje.

12. Pobijana odluka u

suprotnosti je sa ustaljenom praksom revizijskog suda izraženom u odlukama Rev-1325/13-2 od 15 rujna 2015. i Rev-226/21-2 od 24. kolovoza 2022. u kojima je

navedeno: "Naime, kod činjenice što je tuženik tijekom postupka učinio nespornim dio utuženog iznosa

štete, te ga isplatio tijekom postupka, nakon čega je tužitelj za taj isplaćeni iznos povukao tužbu, a zahtjev

ograničio na preostali sporni dio zahtjeva u odnosu na koji je postupak nastavljen, time ukupni uspjeh tužitelja u sporu nije

doveden u pitanje, a time niti tužiteljevo pravo na naknadu mu parničnih troškova u skladu s njegovim

ukupnim uspjehom, sve u smislu odredbe čl.

154. st. 2. u svezi s

odredbom čl. 158. st. 1. ZPP."

13. Suprotno tumačenju

uspjeha tužitelja u

sporu bilo bi protivno ustaljenoj sudskoj praksi (na koju ukazuje revizija) ali i nerazumno jer bi sadržajno

"sankcioniralo tužitelja u pravu na parnični trošak samo zbog toga što je tuženik tijekom postupka

dio tužbenog zahtjeva priznao".

14. Prema tome, odgovor na

prvo postavljeno pravno pitanje glasi:

Iznos nespornog

dijela naknade štete koji je isplaćen tijekom postupka (nakon podnošenja tužbe, a ne u mirnom postupku)

predstavlja uspjeh tužitelja u cjelokupnom postupku i mora se uračunati u postotak

uspjeha tužitelja u

cjelokupnom postupku.

15. Zbog navedenog pogrešno

je sud drugog stupnja utvrdio omjer uspjeha tužitelja u postupku sa 58,17%, jer je s obzirom na izraženo

pravno stajalište ovog revizijskog suda tužiteljev uspjeh u sporu 77,50%, dok tuženikov uspjeh u sporu

iznosu 22,50%, a zbog čega je tužitelju na temelju odredbe čl. 154. st. 2. ZPP valjalo priznati parnični trošak u

ukupnom omjeru od 55% u odnosu na troškove zastupanja ovlaštenog punomoćnika - odvjetnika i troškove

sudskih pristojbi, dok je trošak vještačenja valjalo priznati u cijelosti (troškove vještačenja su i

nižestupanjski sudovi priznali u cijelosti).

16. Tužitelju su troškovi

zastupanja ovlaštenog punomoćnika – odvjetnika priznati zajedno s PDV-om u ukupnom iznosu od 5.000

eur, a troškovi pristojbi u ukupnom iznosu od 705,82 eur. Ovako dobiveni iznos od

5.705,82 eur valjalo je tužitelju dosuditi u omjeru od 55%, a što s obzirom na priznati

trošak vještačenja od 212,36 eur predstavlja ukupno iznos od 3.350,56 eur. S obzirom

da je tužitelju

dozvoljena revizija preko iznosa dosuđenog parničnog troška 1.145,26 eur tužitelju je valjalo

dosuditi daljnji iznos od 2.205,30 eur.

17. U odnosu na drugo

postavljeno pravno pitanje.

18. Drugostupanjska presuda

je u odnosu na tijek kamata u suprotnosti sa odlukom revizijskog suda Rev-226/21-2 od 24. kolovoza 2022. kojom revizijskom

odlukom su prilikom preinake drugostupanjske i prvostupanjske presude, tužitelju dosuđene

zatezne kamate na parnični trošak od dana donošenja prvostupanjske presude. Također

je drugostupanjska odluka u suprotnosti i sa revizijskom odlukom Rev- 1235/95-2 od 15. srpnja 1998. kojom je tužiteljici dosuđena

kamata od donošenja prvostupanjske presude.

19. Odredbom čl. 151. st. 3. ZPP je između ostalog propisano da se

parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova

postupka.

20. U prvostupanjskom

postupku su tužitelju

dosuđeni troškovi parničnog postupka, a zbog čega je prilikom preinake odluke o parničnom trošku tužitelju bilo potrebno

tužitelju dosuditi

zakonske zatezne kamate od donošenja prvostupanjske presude. Drugačija bi bila

pravna situacija da je odbijen tužbeni zahtjev te da tužitelju nisu dosuđeni parnični troškovi a onda drugostupanjski

sud preinači prvostupanjsku presudu i tužitelju dosuđuje parnični trošak. Tada

bi tužitelju parnični

trošak pripadao od donošenja drugostupanjske odluke.

21. Stoga odgovor na drugo

postavljeno pravno pitanje glasi:

U slučaju kada je

stranci u prvostupanjskom postupku dosuđen parnični trošak, koju odluku o parničnom trošku sud drugog

stupnja preinačuje na više ili na niže od onoga što je stranci bilo dosuđeno, tada toj stranci pripada

parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude.

22. Slijedom navedenog,

valjalo je na temelju odredbe čl.

391. st. 7. ZPP preinačiti pobijanu odluku i

odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

U odnosu na previsoko

zatražen trošak parničnog postupka, preko iznosa od 3.350,56 eur za iznos od 9,72 eur, revizija je odbijena

i na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP odlučeno je kao u točki II. izreke

ove presude.

23. Tužitelju su u cijelosti

dosuđeni troškovi revizijskog postupka (prijedloga za dopuštenje revizije i revizije) na temelju odredbe

čl. 154. st. 5. ZPP, jer tužitelj samo u neznatnom

dijelu nije uspio u revizijskom postupku. Tužitelju je za sastav

prijedloga za dopuštenje revizije i reviziju prema Tbr. 10.6. Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika, uvećano za

PDV priznat parnični trošak u ukupnom iznosu od 375,00 eur pa je odlučeno kao točki II. izreke ovog

rješenja.

Zagreb, 30. rujna 2025.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Jadranko Jug