Gž Ovr-168/2019-3 · Županijski sud u Splitu

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Ovr-168/2019-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sucu ovog suda mr.sc. Dražanu Penjaku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Republike Hrvatske, Ministarstvo, Porezne uprave, Područni ured R., OIB: …, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, protiv ovršenika S. d.o.o. R., OIB: …, zastupanog po punomoćniku A. I., odvjetniku u R., radi izravne naplate, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Ovr-4677/2018 od 9. studenog 2018., 11. ožujka 2019.,

r i j e š i o j e

I. Djelomično se uvažava žalba ovršenika, te se rješenje Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Ovr-4677/2018 od 9. studenog 2018.:

a) preinačava pod točkom I. izreke i rješava:

Odbacuje se prijedlog ovršenika od 23. listopada 2018. za donošenje rješenja kojim se proglašava nedopuštenim pljenidba novčanih sredstava s računa ovršenika, temeljem rješenja o osiguranju Ministarstva, Porezne uprave, Područnog ureda R., Klasa: UP/I-415-07/18-/1/2, Urbroj: 513-07-08-18-6 od 5. lipnja 2018., izvan žalbenog razloga propisanog odredbom članka 50. stavka 1. točkaka 7. i 9. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17; dalje: OZ), kao nedopušten.

b) potvrđuje pod točkom II. izreke.

II. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadom troškova drugostupanjskog postupka.

Obrazloženje

Pobijanim prvostupanjskim odbijen je prijedlog ovršenika od 23. listopada 2018. za donošenje rješenja kojim se proglašava nedopuštenim pljenidba novčanih sredstava s računa ovršenika, temeljem rješenja o osiguranju Ministarstva, Porezne uprave, Područnog ureda R., Klasa: UP/I-415-07/18-/1/2, Urbroj: 513-07-08-18-6 od 5. lipnja 2018., osim iz žalbenog razloga propisanog odredbom članka 50. stavka 1. točaka 7. i 9. Ovršnog zakona (točka I. izreke). Odbijen je zahtjev ovršenika za naknadom troška postupka kao neosnovan (točka II. izreke).

Isto tako, odbijen je zahtjev protustranke za naknadom troška sastava očitovanja na prijedlog za proglašenje pljenidbe zaplijenjenih sredstava nedopuštenim (točka III. izreke). Nadalje, zaključkom je upućen ovršenik da u roku od 15 dana od dostave tog zaključka pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja radi proglašenja predmetne pljenidbe novčanih sredstava nedopuštenim iz razloga propisanih u članku 50. stavka 1. točke 7. i 9., u vezi s člankom 210. Ovršnog zakona.

Protiv navedenog rješenja pod točkama I. i II. izreke žali se ovršenik, pozivajući se na sve žalbene razloge predviđene odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) u svezi s odredbom iz članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 - Odluka USRH, 73/17, dalje: OZ), predlažući preinaku pobijanog rješenja.

Žalba je djelomično osnovana.

Iz stanja spisa, u bitnom, proizlazi:

- kako je ovršnik u svom prijedlogu zaprimljenom 23. listopada 2018. naveo da je ovrhovoditelj dostavio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu – zapljenu novčanih sredstava po svim računima ovršenika u iznosu 469.223,48 kn, a temeljem nepravomoćnog rješenja o osiguranju naplate Ministarstva, Porezne uprave, Područnog ureda R., Klasa: UP/I- 415-07/18-/1/2, Urbroj: 513-07-08-18-6 od 5. lipnja 2018.(dalje: Rješenje o osiguranju);

- kako je na Rješenju o osiguranju otisnuta klauzula izvršnosti od 11. lipnja 2018.;

- kako je Rješenje o osiguranju doneseno u upravnom postupku pozivom na odredbe članka 171. stavka 2. i 4. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" 115/16, dalje: OPZ), te 337. OZ-a.

- kako se točkom I. Rješenja o osiguranju protivniku osiguranja, ovdje ovršeniku zabranjuje raspolaganje svim novčanim sredstvima koja ima i koja će tek pristići, po njegovim računima i oročenim novčanim sredstvima u svim bankama, u iznosu od 469.223, 48 kn, a do izvršnosti rješenja Klasa: UP/I-415-07/18-01/2, Urbroj: 513-07-08-18-3 od 21. svibnja 2018. (dalje: Rješenje). Istim rješenjem, nalaže se zapljena novčanih sredstava, zabrana isplate, te je riješeno da Republika Hrvatska, Ministarstva, Porezna uprava, Područni ured R. stječe založno pravo na način naveden u Rješenju o osiguranju, te je također riješeno da mjera osiguranja naplate traje najduže do proteka 15 dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu prema Rješenju, odnosno od proteka 15 dana nakon što rješenje kojim je izvršena obveza u postupku nadzora postane izvršno (sve kako je navedeno u Rješenju o osiguranju, listovi 12-14 spisa).

- kako je na Rješenju naznačeno da nije steklo svojstvo izvršnosti;

Odredbom članka 171. stavka 2. i 4. OPZ-a koja regulira mjere osiguranja pljenidbom radi osiguranja naplate, propisano je da se mjere osiguranja naplate sastoje u zabrani raspolaganja novčanim sredstvima na računima poreznog obveznika, u popisu pokretnina, tražbina i drugih imovinskih prava, zabrani raspolaganja tražbinama poreznog obveznika, oduzimanjem pokretnina i predbilježbi založnog prava na nekretnini, te da semjere osiguranja naplate iz stavka 2. ovoga članka mogu poduzeti radi naplate neutvrđenog iznosa porezne obveze ako poduzetnik ne vodi poslovne knjige ili ne dostavlja porezne prijave.

Nadalje odredbom članka 337. stavka 1. OZ-a propisano je da u rješenju kojim se određuje prethodna mjera moraju, uz ostalo, biti naznačeni iznos tražbine koja se osigurava, s kamatama i troškovima, mjera osiguranja i vrijeme za koje se ona određuje. Stavkom 2. istog članka propisano je da vrijeme za koje se prethodna mjera određuje može trajati najduže do proteka petnaest dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu.

Dakle, Rješenje o osiguranju potječe iz postupka osiguranja prethodnim mjerama, te dostava navedenog rješenja Financijskoj agenciji predstavlja provedbu prethodne mjere, a ne postupak izravne naplate u smislu odredbe članka 209. OZ-a.

U navedenim okolnostima, ovršenik nije ni mogao koristiti pravna sredstva u postupku izravne naplate u smislu odredbe članka 210. stavka 1. i 2. OZ-a kojima je propisano da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. ovoga zakona, prema odredbi članka 209. stavka 5. ovog zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

Iako je odredbom članka 209. stavka 1. OZ-a, među ostalim, propisano da ovrhovoditelj može izravno zatražiti izravnu naplatu od Agencije na temelju ovršne odluke upravnog tijela koje imaju potvrdu ovršnosti, u konkretnom slučaju, odluka upravnog tijela je prethodna mjera, te je put pravne zaštite u navedenim okolnostima provedbe prethodnih mjera propisan odredbama članka 338., 339., i 339a OZ-a, koje reguliraju mogućnosti ukidanja prethodne mjere, obustave u slučaju da predlagatelj ne traži ovrhu, te obustave u slučaju da je predlagatelj ishodio ovrhu.

Isto tako, pravni put zaštite reguliran je i odredbama članka 171. stavka 5., 6., i 7. OPZ-a, pri čemu, treba naglasiti, kako je odredbom potonje navedenog stavka 7. propisano da će, kada nastupe uvjeti za ovrhu radi naplate osigurane tražbine, porezno tijelo istim rješenjem obustaviti postupak osiguranja, odrediti ovrhu te naložiti Financijskoj agenciji prijenos sredstava zaplijenjenih po rješenju o osiguranju radi namirenja tražbine iz rješenja o ovrsi.

Također je potrebno naglasiti, kako se, rješenjem o osiguranju ne nalaže prijenos novčanih sredstava.

Sukladno navedenom, prijedlog u smislu odredbe članka 210. stavka 1. i 2. OZ-a nije dopušten, pri čemu treba naglasiti da je sud točkom I. izreke odlučio izvan razloga izvan žalbenog razloga propisanog odredbom članka 50. stavkom 1. točkom 7. i 9. OZ-a, pa ovaj sud nije u mogućnosti odlučivati o navedenim razlozima o kojima je odlučeno zaključkom.

Obzirom na utvrđeno činjenično stanje, te obzirom da je odluka kojom se prijedlog odbacuje, za stranku povoljnija od odluke kojom se prijedlog meritorno odbija, to je ovaj sud pri donošenju odluke postupio u skladu s odredbom članka 374.ZPP-a (institut zabrane reformatio in peius).

Stoga je, na temelju odredbe članka 380. stavka 1. točke 3. ZPP-a u vezi članka 21. stavka 1. OZ-a, riješeno kao pod točkom Ia izreke.

Nadalje, a obzirom da ovršenik nije uspio u postupku, to je odluka pod točkom Ib, i II. izreke donesena u skladu s odredbama članaka 154. stavka 1., te 166. stavka 2. ZPP-a u vezi s odredbom članka 21. stavka 1. OZ-a.

U Splitu 11. ožujka 2019.

Sudac:

mr.sc. Dražan Penjak, v. r.