Pž-8930/2013-3 · Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

92. Pž-8930/13-3

R J E Š E N J E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Mladenu Šimundiću, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja A. P. d.o.o., K., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. H., odvjetnik u K., protiv protivnika osiguranja I. d.o.o., K., OIB: ..., radi osiguranja novčane tražbine prethodnom mjerom, odlučujući o žalbi predlagatelja osiguranja protiv rješenja Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj R1-18/13 od 6. kolovoza 2013., 22. studenoga 2013.

r i j e š i o j e

Odbija se žalba predlagatelja osiguranja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj R1-18/13 od 6. kolovoza 2013.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud odbio je predlagatelja osiguranja s prijedlogom za osiguranje novčane tražbine određivanjem prethodne mjere.

Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je predlagatelj osiguranja podnio sudu prijedlog za osiguranje prethodnom mjerom, u kojem navodi da je presudom Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj Povrv-749/12 od 25. rujna 2012. u cijelosti održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika N. B. iz K. poslovni broj Ovrv-241/11 od 16. rujna 2011. kojim je protivniku osiguranja naloženo da predlagatelju osiguranja isplati iznos od 42.923,62 kn zajedno s kamatama te troškovima ovršnog i parničnog postupka, a na koju se presudu protivnik osiguranja žalio 24. listopada 2012.

Po mišljenju prvostupanjskog suda, predlagatelj osiguranja nije dokazao ni učinio vjerojatnim postojanje opasnosti da bi se bez tog osiguranja onemogućilo ili znatno otežalo ostvarenje tražbine pa je riješio kao u izreci.

Protiv navedenog rješenja, žalbu je podnio predlagatelj osiguranja iz svih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom navodi kako je učinio vjerojatnim postojanje objektivne opasnosti iz čl. 332. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12; dalje: Ovršni zakon) budući da se protivnik osiguranja prezadužio te da se protiv njega vodi više parnica i ovrha radi namirenja znatnih tražbina, a da su sudski predmeti sami po sebi činjenice i dokazi koji čine vjerojatnom opasnost da bi se bez predloženog rješenja o osiguranju onemogućilo ili znatno otežalo ostvarenje predmetne tražbine predlagatelja osiguranja. Predlaže da sud prihvati žalbu i žalbeni prijedlog predlagatelja osiguranja.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba predlagatelja osiguranja nije osnovana.

Ispitavši pobijano rješenje u skladu s odredbom iz čl. 365. st. 1. i 2. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku (preuzetog kao propis Republike Hrvatske u „Narodnim novinama“ broj 53/91, izmjene u „Narodnim novinama“ broj 91/92, 112/99, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 25/13; dalje: ZPP), u vezi s odredbom čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona, u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je ono pravilno i zakonito.

Na temelju odredbe čl. 332. st. 1. Ovršnog zakona, sud određuje prethodnu mjeru radi osiguranja novčane tražbine na temelju: 1. odluke suda ili upravnog tijela koja nije postala ovršna, 2. nagodbe zaključene pred sudom ili upravnim tijelom, ako tražbina koja je u njoj utvrđena još uvijek nije dospjela, te 3. javnobilježničke odluke ili javnobilježničke isprave, ako tražbina koja je u njoj utvrđena još uvijek nije dospjela.

Sud će na temelju navedenih isprava odrediti prethodnu mjeru ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnom opasnost da bi se bez tog osiguranja onemogućilo ili znatno otežalo ostvarenje tražbine (čl. 332. st. 2. Ovršnog zakona).

S obzirom na to da je presudom Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj Povrv-749/12 od 25. rujna 2012. u cijelosti održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika N. B. iz K., poslovni broj Ovrv-241/11 od 16. rujna 2011. kojim je protivniku osiguranja naloženo da predlagatelju osiguranja isplati iznos od 42.923,62 kn zajedno s kamatama te troškovima ovršnog i parničnog postupka, te uzimajući u obzir činjenicu da predmetna presuda nije postala ovršna (s obzirom na to da je protiv nje podnesena žalba) ispunjen je prvi razlog za određivanje prethodne mjere iz čl. 332. st. 1. t. 1. Ovršnog zakona.

Što se tiče postojanja druge pretpostavke (čl. 332. st. 2. Ovršnog zakona) ističe se kako je druga pretpostavka za osiguranje prethodnom mjerom postojanje objektivne opasnosti, čije postojanje predlagatelj osiguranja treba učiniti samo vjerojatnim, a ne i izvjesnim. O postojanju takve opasnosti ocjenu donosi sud, na temelju dokaza i okolnosti koje predlagatelj mora priložiti ili navesti još u prijedlogu za osiguranje. Teret dokaza o postojanju takve opasnosti je na predlagatelju osiguranja.

Žalbeni navodi predlagatelja osiguranja kako nije trebao dokazati, odnosno učiniti izvjesnim postojanje opasnosti da bi se bez tog osiguranja onemogućilo ili znatno otežalo ostvarenje njegove tražbine, nego samo učiniti vjerojatnim, su osnovani. Međutim, u predmetnom slučaju, prema ocjeni ovog suda predlagatelj osiguranja nije učinio ni vjerojatnim postojanje opasnosti da bi se bez tog osiguranja onemogućilo ili znatno otežalo ostvarenje njegove tražbine.

Predlagatelj osiguranja u prijedlogu samo paušalno navodi da se protivnik osiguranja prezadužio te da njegovi drugi vjerovnici protiv njega već vode više parnica i ovrha radi namirenja svojih znatnih tražbina, smatrajući da bi bez određivanja prethodne mjere predmetna vozila otuđio ili opteretio samo da izbjegne ispunjenje predmetne obveze. Međutim, činjenice da se protiv protivnika osiguranja vodi više parničnih i ovršnih postupaka same po sebi nisu dovoljne da bi se moglo zaključiti o postojanju opasnosti da bi bez predložene mjere bilo onemogućeno ili znatno otežano ostvarenje predlagateljeve tražbine. Ta bi opasnost postojala, primjerice, da je predlagatelj osiguranja učinio vjerojatnim da je račun protivnika osiguranja dugotrajno blokiran. Prema ocjeni ovog suda predlagateljevi navodi preopćeniti su i nedovoljni da se sa stupnjem vjerojatnosti utvrdi postojanje objektivne opasnosti.

Stoga u konkretnom slučaju nisu ispunjene obje zakonske pretpostavke iz čl. 332. Ovršnog zakona za određivanje prethodne mjere iz čega proizlazi kako je prvostupanjski sud pravilno i zakonito postupio kada je pobijanim rješenjem odbio prijedlog za određivanje prethodne mjere.

Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona, odbiti žalbu predlagatelja osiguranja kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.

S obzirom na to da je predmetni postupak radi osiguranja novčane tražbine određivanjem prethodne mjere pokrenut prije stupanja na snagu odredbi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku iz 2013. („Narodne novine“ broj 25/13) te da određivanje prethodne mjere nije predloženo u okviru parničnog postupka već kao posebna prethodna mjera prema Ovršnom zakonu, u ovom se postupku ne primjenjuju odredbe čl. 501.a ZPP-a.

U Zagrebu 22. studenoga 2013.

SUDAC

MLADEN ŠIMUNDIĆ, v.r.