Rev-2932/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2932/1999-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Vlatke Potočnjak-Radej, Marijana Ramušćaka, Petra Milasa i Gordane Gasparini, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Đ. Č. iz P., zastupanog po M. B., odvjetnici u P., protiv tuženika K. d.d. iz P., zastupanog po S. F., odvjetniku u P., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Puli od 22. veljače 1999. br. Gž-388/99, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu od 14. rujna 1998. br. P-186/95, u sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2003. godine,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tužitelja, te se ukidaju presude Županijskog suda u Puli od 22. veljače 1999. br. Gž-388/99 i Općinskog suda u Pazinu od 14. rujna 1998. br. P-186/95 i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Pazinu od 14. rujna 1998. br. P-186/95 odbijen je tužitelj s tužbenim zahtjevom za naknadu štete, te obvezan naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 11.693,70 kn.

Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Puli od 22. veljače 1999. br. Gž- 388/99 navedena presuda je potvrđena.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da revizijski sud ukine nižestupanjske presude i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka revident nalazi u nepostojanju razloga o odlučnim činjenicama, te proturječnostima i nejasnoćama razloga pobijanih presuda. Posebno ukazuje na pogrešnu interpretaciju odredbe čl. 173. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – u daljnjem tekstu: ZOO) držeći neprihvatljivim pravno stajalište nižestupanjskih sudova da tužitelj mora dokazati postojanje uzročne veze između opasne djelatnosti kakva je miniranje u kamenolomu i oštećenja na njegovoj obližnjoj kući, pa u istim razlozima nalazi i pogrešnu primjenu materijalnog prava.

Primjerak pravovremene, potpune i dopuštene revizije prvostupanjski je sud primjenom odredbe čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92 i 112/99 – u daljnjem tekstu: ZPP) dostavio protivnoj stranci na odgovor i Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske ovlaštenom na podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti.

Odgovor na reviziju nije podnijet, niti se Državno odvjetništvo Republike Hrvatske izjasnilo o podnijetoj reviziji.

Revizija tužitelja je osnovana.

Predmet spora je naknada štete uslijed napuklina zidova i fasade kuće tužitelja nastalih čestim i snažnim miniranjem u obližnjem kamenolomu tuženika.

Tužitelj svoj zahtjev temelji na odredbi čl. 173. ZOO-a, smatrajući da je šteta posljedica opasne djelatnosti tuženika, kakva je bez sumnje miniranje u tuženikovom kamenolomu. Sudovi su odbili tužbeni zahtjev smatrajući da tužitelj nije dokazao postojanje uzročne veze između miniranja u obližnjem kamenolomu i oštećenja na tužiteljevoj kući, pri čemu drugostupanjski sud ističe da kauzalna veza nije očigledna pa kako nije ni nesporna, tužitelj ju je trebao dokazati. Stoga odbijaju tužbeni zahtjev obzirom da je tužitelj odbio platiti predujam za vještačenje kojim bi se takva uzročna veza dokazala.

Odluke nižestupanjskih sudova rezultat su pogrešne primjene materijalnog prava. Kad je odredbom čl. 173. ZOO-a propisano da se šteta nastala u vezi s opasnom stvari ili opasnom djelatnošću smatra da potječe od te opasne stvari ili opasne djelatnosti, onda iz tako stipulirane odredbe proizlazi pravna presumpcija o nastanku štete. Na to upućuje i naziv članka 173: "Pretpostavka uzročnosti", pa takvu pravnu presumpciju oštećenik nije dužan dokazivati, jer njezino postojanje zakon pretpostavlja. Suprotno dokazivanje, da opasna stvar ili opasna djelatnost nisu bile uzrokom štete, leži na štetniku, a ne oštećeniku, dakako akceptirajući činjenicu da miniranje u obližnjem kamenolomu predstavlja opasnu djelatnost, budući da po samoj tehničkoj prirodi i načinu obavljanja te djelatnosti može biti ugrožena imovina, život i zdravlje ljudi.

Naime, u pogledu postojanja odgovornosti za štetu od opasne stvari, odnosno opasne djelatnosti (članak 173. ZOO-a), oštećenik treba dokazati štetu i okolnost da je opasna djelatnost sudjelovala u štetnom događaju.

Tužitelj u tužbi i tijekom postupka nudi dokaze na okolnost da je kuća, za koju tvrdi da je oštećena uslijed opasne djelatnosti tuženika, njegovo vlasništvo, da je oštećenje na kući (pucanje fasade i zidova) u svezi s opasnom djelatnošću tuženika (miniranja u obližnjem kamenolomu), u tu svrhu nudi saslušanje stranaka, uvid u vlasnički list, uvid u orijentacijski snimak objekta s nastalim oštećenjima.

Tek je na temelju izvedenih dokaza moguće ocijeniti da li postoji pretpostavljena uzročna veza između štete nastale tužitelju i opasne djelatnosti tuženika. Tuženik je, međutim, ovlašten dokazivati da ne postoji uzročna veza između nastale štete i njegove opasne djelatnosti.

Stoga su nižestupanjski sudovi, zbog pogrešnog pravnog pristupa, propustili utvrditi ove važne činjenice na koje je ukazano u ovoj odluci.

Nije međutim ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje revident, jer su nižestupanjske presude jasne i bez proturječnosti.

Valjalo je stoga primjenom odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a ukinuti obje nižestupanjske presude i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud ponovno ocijeniti potrebu izvođenja po tužitelju predloženih dokaza, po potrebi provesti vještačenje, ukoliko bi tuženik ustrajao u tvrdnji da šteta nije posljedica njegove opasne djelatnosti, koji dokaz je dužan ponuditi tuženik, te primjenom odredbe čl. 8. ZPP-a donijeti novu i na zakonu osnovanu presudu.

U Zagrebu, 29. siječnja 2003.

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v. r.