Us-2183/2010-4 · Visoki upravni sud Republike Hrvatske

Poslovni broj: Us-2183/2010-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Fedore Lovričević-Stojanović predsjednice vijeća, Dijane Vidović i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te sudske savjetnice Žanet Vidović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja I. Đ. iz Z., kojeg zastupa opunomoćenik M. K., odvjetnik u Z., protiv rješenja tuženog Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Z., klasa: 143-02/09- 01, urbroj: 341-99-05/3-09/10610 od 18. siječnja 2010., radi poništenja klauzule pravomoćnosti, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 19. prosinca 2013.,

p r e s u d i o j e

I. Tužba se djelomično uvažava.

Poništava se točka III. rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., klasa: 143-02/09-01, urbroj: 341-99-05/3-09/10610 od 18. siječnja 2010. i sudi:

Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

II. U ostalom dijelu tužba se odbija.

Obrazloženje

Osporenim rješenjem tuženog tijela uvažena je žalba tužitelja i poništen zaključak Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Z., broj: 346003 od 28. travnja 2009. (točka I. i II.), te je odbijen zahtjev tužitelja za poništenje klauzule pravomoćnosti (točka III.). Navedenim prvostupanjskim aktom odbačen je zahtjev tužitelja od 23. ožujka 2009. s obrazloženjem da nema uvjeta za pokretanje upravnog postupka. Tužitelj u tužbi prigovara zakonitosti osporenog rješenja, navodeći u bitnome da je podnio zahtjev za poništenje klauzule pravomoćnosti za rješenje Hrvatskoga zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Z. klasa: 143-02/06-01, OB: 00250005285, urbroj: 341-25-05/3-06-28619, broj spisa: 346003 od 16. listopada 2006., jer to rješenje nije nikada primio, nego je za njega saznao tek 9. ožujka 2009. kada je njegov opunomoćenik primio odgovor na svoj upit u svezi izvansudskog namirenja duga, u prilogu kojeg je dostavljena preslika navedenog rješenja s klauzulom pravomoćnosti. Smatra da to rješenje sadrži nepravilnosti koje su razlog za ništavost rješenja, jer je donijeto protivno osnovnim načelima ustavnog poretka, stranci nije dana mogućnost sudjelovanja u postupku, odnosno rješenje mu nije dostavljeno kao stranci. Poziva se na odredbe Ustava Republike Hrvatske, ističe da je u predmetnom upravnom postupku predložio provođenje grafološkog vještačenja, o kojem nije odlučeno, te i dalje ostaje kod toga prijedloga. Također navodi da je rješenje od 16. listopada 2006. doneseno po službenoj dužnosti bez pravnog temelja, uz povredu upravnog postupka jer nisu bili ispunjeni zakonski uvjeti za poništavanje pravomoćnih rješenja iz razdoblja od 2002. do 2005. godine. Navodi da je po njegovom zahtjevu trebalo primijeniti odredbu članka 267. ZUP-a kojom se regulira postupak provođenja rješenja ništavim, pa se u okviru te ovlasti može poništiti samo klauzula pravomoćnosti i omogućiti mu pravo na žalbu. Predlaže Sudu da poništi osporeno rješenje i rješenje Područne službe u Z. od 16. listopada 2006., ili podredno da poništi osporeno rješenje i klauzulu pravomoćnosti danu na rješenju od 16. listopada 2006., te da se naloži uredna dostava toga rješenja.

Tuženo tijelo u odgovoru na tužbu ostalo je u cijelosti kod razloga osporenog rješenja i predlaže da se tužba odbije.

Tužba je djelomično osnovana.

Iz podataka spisa predmeta razvidno je da je Područna služba Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, dana 16. listopada 2006. donijela rješenje kojim je u postupku obnove poništila svoja rješenja od 19. lipnja 2002., 11. lipnja 2003., 16. travnja 2004. i 1. srpnja 2005. Spisu prileži povratnica prema kojoj je to rješenje uručeno stranci 20. studenoga 2008., te je na rješenje stavljena klauzula pravomoćnosti s danom 5. prosinca 2008.

Sud ocjenjuje da je pravilno postupilo tuženo tijelo kad je uvažilo žalbu i poništilo prvostupanjski upravni akt, ali nalazi nezakonitost u dijelu izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja (za ukidanje klauzule pravomoćnosti).

Naime, podaci spisa predmeta ne daju valjanu osnovu za zaključak da je dostava naprijed označenog rješenja izvršena osobno tužitelju.

Navedeno rješenje od 16. listopada 2006. podliježe pravilima o obveznoj osobnoj dostavi iz članka 87. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91 i 103/96). Imajući u vidu tužbene prigovore, te činjenicu da se potpis na povratnici o uručenju toga rješenja razlikuje od tužiteljeva potpisa na osobnoj karti i drugim priloženim pismenima, Sud cijeni da je u postupku trebalo provjeriti tužiteljeve tvrdnje, odnosno svim raspoloživim dokaznim sredstvima utvrditi spornu činjenicu je li rješenje koje se po zakonu treba neposredno uručiti osobi kojoj je pismeno namijenjeno, tako i uručeno.

Stoga je, prema ocjeni ovoga Suda, tuženo tijelo postupajući po žalbi trebalo vratiti predmet prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, sukladno odredbi članka 242. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku, a budući da nije tako postupilo, ovaj je Sud riješio kao u izreci.

U postupku nakon ove presude prvostupanjsko će tijelo odlučiti o zahtjevu tužitelja imajući u vidu naprijed navedene primjedbe Suda. Pritom valja imati u vidu da potvrda (klauzula) pravomoćnosti, u konkretnom slučaju, ima obilježja potvrde izvršnosti, a sukladno odredbi članka 283. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91 i 103/96), neosnovanu potvrdu izvršnosti ukinut će rješenjem tijelo koje je potvrdu stavilo, a rješenje odmah dostaviti sudu nadležnom za izvršenje.

Trebalo je stoga temeljem članka 42. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 53/91., 9/92. i 77/92.), koji se primjenjuje u svezi sa člankom 90. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10. i 143/12.) riješiti kao u izreci.

U Zagrebu 19. prosinca 2013.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Žanet Vidović,v.r.

Fedora Lovričević-Stojanović,v.r.