Rev-223/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 223/06-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, mr. sc. Jasne Brežanski, Davorke Lukanović-Ivanišević i Ivke Zlokić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. S. iz Š., C., zastupanog po S. B., odvjetniku iz Z., protiv tuženice S. K., glavne urednice tjednika N. Z., zastupane po H. P., odvjetniku iz Z., radi objavljivanja ispravka informacije, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 06. rujna 2005. godine, broj: Gž-3392/05, kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 14. lipnja 2005. godine, broj: Pn-918/04, u sjednici održanoj dana 16. svibnja 2006. godine,

p r e s u d i o j e:

Prihvaća se revizija tužitelja i preinačuje se presuda Županijskog suda u Zagrebu od 06. rujna 2005. godine, broj: Gž-3392/05, žalba tuženika odbija kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Zagrebu od 14. lipnja 2005. godine, broj: Pn-918/04 se potvrđuje.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja je suđeno:

"I. Nalaže se tuženiku da u prvom slijedećem broju tjednika N. istom veličinom slova naslova i teksta kojima su objavljene informacije u tom tjedniku od … broj … i to na str. 42- 44 autora R. B. pod naslovom Đ. se opire izborima jer bi bio poražen, "objavi bez izmjena i dopuna tužiteljev ispravak i odgovor na tu informaciju koja glasi: "Ispravak i odgovor u svojstvu punomoćnika g. S. S. poduzetnika iz Š., temeljem ustavnog i zakonskog prava na zaštitu časti, ugleda, dostojanstva i njegovih zakonskih interesa, podnosim ovaj ispravak i odgovor na informaciju objavljenu u magazinu što ga izdaje N. d.o.o. iz Z. u broju … od … na str. 42-44 autora R. B. pod naslovom: "Đ. se opire izborima jer bi bio poražen". U dijelu te informacije se neistinito, zlonamjerno i uvredljivo piše o S. S. pa na difamantne, klevetničke i uvredljive tvrdnje o S. S. navedene u citiranoj informaciji uzvraćam da S. S. nije ni "šef ći balkanski kriminalac" kako ga se označuje u balkanske duhanske mafije" niti "vode

informaciji, nego je – naprotiv častan poslovni čovjek i poduzetnik koji se pridržava zakona i propisa u zemljama u kojima vodi svoja poduzeća, ne čineći u svom poslovanju ništa protuzakonito ili nedopušteno."

II. Tuženik je dužan tužitelju naknaditi trošak postupka u iznosu od 4.130,60 kn u roku od 15 dana."

Drugostupanjski sud je uvažio žalbu tuženika i preinačio presudu suda prvog stupnja tako da je tužbeni zahtjev tužitelja odbio.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tužitelj je podnio pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju zbog bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom presudom prihvati reviziju i preinači pobijanu drugostupanjsku presudu u smislu revizijskih razloga, podredno da svojim rješenjem ukine pobijanu presudu, te predmet vrati na ponovno suđenje drugostupanjskom sudu ali drugom vijeću.

Tuženik nije dostavio odgovor na reviziju tužitelja.

Revizija je osnovana.

Temeljem odredbe čl. 392. a) Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje: ZPP), revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Sud prvog stupnja je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja naveden u izreci prvostupanjske presude, a sud drugog stupnja je presudu suda prvog stupnja preinačio i odbio tužbeni zahtjev tužitelja, jer da je tužitelj strana osoba o kojoj hrvatska javnost nije imala saznanja do vremena objave spornih članaka o njemu u tjedniku N. te da stoga nije dovoljno samo procijeniti sadržaj objavljene informacije već da treba imati na umu pretpostavku na pravo za objavu ispravka informacije u smislu odredbe čl. 31. st. 2. Zakona o javnom priopćavanju, tj. da li je spornom informacijom povrijeđeno dostojanstvo, ugled i čast ili neko drugo pravo ili interes, a tužitelj da se odrekao dokaza saslušanjem kao stranke, zbog čega a kraj činjenice da ne živi u Hrvatskoj a traži sudsku zaštitu upravo u Hrvatskoj, se nisu ostvarile pretpostavke zbog kojih bi tužbeni zahtjev tužitelja trebalo prihvatiti.

Navedeni pravni zaključak suda drugog stupnja se ne može prihvatiti.

Naime, kod utvrđene činjenice da je autor članka navodeći za tužitelja da je "vodeći balkanski kriminalac" i "šef duhanske mafije" naveo izuzetno teške i uvredljive kvalifikacije i više nego podobne da naruše čast i ugled tužitelja, a da takve uvrede nisu ničim dokazane niti argumentirane, a da bi ih se moglo objaviti u medijima, a posebno utvrđenja da se protiv tužitelja niti ne vode nikakvi postupci – kazneni, te utvrđenja da iznijeta informacija nije istinita, niti utemeljena da bi se takvu informaciju moglo prenositi kroz medije u dobroj vjeri kao i da ne postoje opravdavajući razlozi na koje se tuženik pozivao tijekom postupka, to je i po pravnom stajalištu ovog revizijskog suda pravilan zaključak prvostupanjskog suda da su objavljene informacije za tužitelja uvrjedljive i narušavaju njegovu čast, ugled i dostojanstvo u smislu odredbe čl. 31. st. 2. Zakona o javnom priopćavanju ("Narodne novine", broj: 83/96, 143/98, 20/00 – ZJP).

Radi iznijetog prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kad je udovoljio tužbenom traženju tužitelja.

Pravilan je i zaključak suda da sama činjenica što se tužitelj nije odazvao pozivu suda radi saslušanja kao i da mu je prebivalište u Š. ne može biti razlog zbog kojeg bi njegovo tužbeno traženje trebalo odbiti. Ovo iz razloga što je odredbom čl. 269. ZPP-a propisano da se ne mogu primijeniti nikakve prisilne mjere prema stranci koja se nije odazvala pozivu suda radi saslušanja niti se stranka može privesti na davanje iskaza, te da će sud, a što je u ovom prijeporu prvostupanjski sud i napravio s obzirom na sve okolnosti ocijeniti od kakvog je značaja to što stranka nije došla na saslušanje ili što je uskratila iskaz.

Dakle, i po pravnom stajalištu ovog revizijskog suda pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je tužbeno traženje tužitelja osnovano. Navedeno iz razloga što je to sukladno odredbi čl. 31. st. 2. ZJP, po kojoj pravo na objavljivanje ispravka informacije ima fizička ili pravna osoba čije je dostojanstvo, ugled i čast ili neko drugo pravo ili interes povrijeđeno netočnom ili nepotpunom informacijom da traži odgovor na objavljenu uvredljivu informaciju. U smislu čl. 31. st. 1. ZJP tjedne novine su dužne objaviti ispravak iste. U nazočnom slučaju se po utvrđenju suda nije ostvario niti jedan od taksativno navedenih razloga iz odredbe čl. 34. ZJP, kao ni čl. 23. ZJP u svezi s čl. 34. st. 1. toč. 9. ZJP zbog kojih glavni urednik ne bi bio dužan objaviti ispravak informacije.

Navedeno je razlog zbog kojeg je presudu suda drugog stupnja trebalo uvaženjem revizije preinačiti i odbiti žalbu tuženika, te presudu suda prvog stupnja potvrditi sve temeljem odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a, te odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 16. svibnja 2006. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.