I Kž-548/1997-7 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 548/1997-7

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Milana Gudelja, Senke Klarić-Baranović, Neve Šibl i Marijana Hranjskog, kao članova vijeća i Zlate Lipnjak-Bosanac, tajnika u odjelu, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. S. F. zbog kaznenog djela iz čl. 34. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 8. rujna 1997. godine br. K-42/97, u sjednici održanoj dana 27. svibnja 1999. godine, u nazočnosti branitelja optuženika S. D., odvjetnika iz Z. i zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Vladimira Turka,

r i j e š i o j e :

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika kao osnovana, ukida se pobijana presuda i predmet upućuje sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Uslijed odluke pod I. žalba optuženika postala je bespredmetna.

Obrazloženje

Pobijanom presudom opt. S.F. proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz čl. 35. KZRH te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine.

Protiv te presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik i optuženik. Državni odvjetnik se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni te je predložio, da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Optuženik se žali zbog povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni te je predložio, da se pobijana presuda preinači.

Optuženik je u svom odgovoru na žalbu državnog odvjetnika predložio, da se ta žalba odbije.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nakon uvida u spis pismeno je predložio da se prihvati žalba državnog odvjetnika i postupi sukladno tom žalbenom prijedlogu a nasuprot tomu, da se žalba optuženika odbije kao neosnovana, te je kod takovog prijedloga ostao i na sjednici vijeća kojoj je bio nazočan i branitelj optuženika S.D., odvjetnik iz Z., dok optuženik, iako uredno pozvan nije pristupio, pa je sjednica na temelju čl. 361. st. 4. ZKP/93 održana u njegovoj odsutnosti.

Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok je žalba optuženika uslijed prihvaćanja žalbe državnog odvjetnika i ukidanja prvostupanjske presude, postala bespredmetna.

U pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da je sud prvog stupnja temeljem izvedenih dokaza pogrešno zaključio o postojanju teškog vrijeđanja od strane oštećenika i da je s tim u svezi pogrešan i daljnji zaključak da je optuženik zbog toga bio u stanju jake razdraženosti i u takovom stanju oštećenika lišio života.

Nema naime nikakove dvojbe, imajući u vidu nalaz vještaka neuropsihijatra, da je optuženik tempore criminis bio u stanju jake razdraženosti međutim, pojam razdraženosti u smislu čl. 35. KZ nema u vidu razdraženost u koju optuženik dolazi zbog svoje prevelike osjetljivosti i sklonosti naglom reagiranju dakle, zbog osobina njegove ličnosti, a bez objektivne osnove, kao što je to upravo ovdje bio slučaj.

Naime, iako iz obrazloženja pobijane presude najprije proizlazi - a što je ispravno - da se teško vrijeđanje ima prosuđivati po objektivnom kriteriju, te da uvrede koje je oštećenik kritične prigode uputio optuženiku, objektivno gledajući, ne predstavljaju teške uvrede, već obične, ipak je sud nastavno, unatoč toga zaključio da predstavljaju teško vrijeđanje, pa je očito da ih je vezao uz strukturu ličnosti optuženika i njegovu preosjetljivost te još i više, na ranije negativni odnos između optuženika i oštećenika kada navodi da su te uvrede za optuženika predstavljale teško vrijeđanje upravo zato što su dolazile od oštećenika a ne od neke treće osobe, a što je sve pogrešno, budući da se pod pojmom razdraženosti u smislu presuđenog kaznenog djela uzima stanje prosječno emocionalno stabilnih osoba, a u koje optuženik, prema gore iznijetim činjenicama što ih je sud prvog stupnja sam utvrdio, očito ne spada.

Prema tomu proizlazi, da je državni odvjetnik dovoljno argumentirano doveo u sumnju pravilnost utvrđenja suda prvog stupnja u dijelu da je optuženik u stanju jake razdraženosti doveden bez svoje krivnje teškim vrijeđanjem od strane oštećenika, te s tim u svezi i pravilnost pravne ocjene optuženikova djela u pobijanoj presudi, kada bi proizlazilo, da je optuženikova jaka razdraženost posljedica one strukture njegove ličnosti koju je iznio vještak neuropsihijatar a sud prihvatio i od ranije kumuliranog i kontinuiranog negativnog odnosa sa oštećenikom, a ne teškog vrijeđanja od strane oštećenika kritične zgode, pa da je on zbog toga nekritički donio odluku da oštećenika liši života.

Osim toga, a kod prosudbe optuženikove jake razdraženosti ne može se, po mišljenju ovog suda, u okviru aktualne konfliktne situacije ne uzeti u obzir i činjenica, da je optuženik na izvjestan način mogao očekivati incidentnu situaciju i onakovo reagiranje oštećenika kakovo je uslijedilo prema optuženiku kritičnog događaja, ne samo s obzirom na dugotrajnost poremećenih odnosa nego i osobito s obzirom na događaj od prethodnog dana kada je u njihovom sukobu oštećenik lošije prošao jer ga je optuženik udario i ozlijedio flašom po glavi, tako da je oštećenik bio revoltiran takovim postupanjem optuženika, a što je optuženiku bilo dobro poznato, jer ga je tijekom jutra o tomu izričito obavijestio vlasnik gostionice, ali on unatoč toga, u alkoholiziranom stanju, prije odlaska na posao, dolazi u lokal pretpostavljajući da bi tamo mogao doći i oštećenik, kao što se to i dogodilo, pa da je na neki način zapravo i sam doprinio nastajanju te incidentne situacije i svojoj razdraženosti.

S obzirom na sve naprijed izloženo, sud prvog stupnja će pri razmatranju ovog kaznenog predmeta u ponovljenom postupku još jednom ispitati postupanje optuženika kritičnog događaja i ocijeniti je li ponašanje oštećenika bilo takovo da je zbog toga optuženik doveden u stanje jake razdraženosti u smislu čl. 35. KZRH te je li se ovdje radi o privilegiranom kaznenom djelu ubojstva ili o kaznenom djelu ubojstva iz čl. 34. st. 1. KZRH, čijem izvršenju je oštećenik doprinio, o čemu će iznijeti valjane razloge.

Slijedom iznijetog, riješeno je kao u izreci, na temelju čl. 388. st. 1. ZKP/97.

U Zagrebu, 27. svibnja 1999. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zlata Lipnjak-Bosanac v.r.

Katica Jelić v.r.