Kzz-22/2015-10 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kzz 22/15-10

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja i dr. sc. Branka Brkića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika S. S., zbog kaznenog djela iz čl. 224. st. 1. i 4. Kaznenog zakona i dr. („Narodne novine“ br: 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 19. svibnja 2015. broj KZZ-DO-221/2013, podignutom protiv pravomoćne presude koju čine presude Općinskog suda u Rijeci od 15. srpnja 2010. broj K-996/09 i Županijskog suda u Rijeci od 15. prosinca 2010. broj Kž-613/10, u sjednici održanoj 10. prosinca 2015.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se zahtjev za zaštitu zakonitosti kao neosnovan.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom koju čine presude Općinskog suda u Rijeci od 15. srpnja 2010. broj K-996/09 i Županijskog suda u Rijeci od 15. prosinca 2010. broj Kž-613/10, između ostalih, osuđen je S. S. zbog kaznenih djela prijevare iz čl. 224. st. 1. i 4. KZ/97 te kaznenih djela krivotvorenja isprave iz čl. 311. st. 1. i 2. KZ/97, pa je, uz utvrđivanje pojedinačnih kazni zatvora za svako kazneno djelo, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od šest godina, uz uračunavanje vremena provedenog u pritvoru.

Državni odvjetnik podnosi zahtjev za zaštitu zakonitosti smatrajući da je u dijelu presude Općinskog suda u Rijeci pod toč. 2., 5., 8. i 9. te u toč. III. i IV. presude Županijskog suda u Rijeci, na štetu osuđenika povrijeđen kazneni zakon u odredbi čl. 368. toč. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 62/03 – pročišćeni tekst i 115/06 – dalje u tekstu: ZKP/97), te je predložio pobijane dijelove presuda preinačiti i S. S. osuditi za kaznena djela iz čl. 311. st. 1. KZ/97.

Iako uredno obaviješten, zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske nije pristupio na sjednicu ovog vijeća.

Zahtjev nije osnovan.

Istaknutu povredu kaznenog zakona podnositelj obrazlaže time što je osuđenik terećen da je "neistinita ovlaštenja, odnosno punomoći vlasnika nekretnina ovjeravao ilegalno izrađenim pečatima javnih bilježnika s neistinitim poslovnim brojevima ovjera koju je dokumentaciju predavao referentima zemljišno-knjižnih ureda radi uknjižbe prava vlasništva", tj. da je terećen zbog kaznenog djela krivotvorenja isprave iz čl. 311. st. 1. KZ/97, zbog čega je njegovom osudom za teže kazneno djelo iz čl. 311. st. 1. i 2. KZ/97 povrijeđen kazneni zakon na njegovu štetu.

Međutim, ovako obrazloženim navodima zahtjeva se, u stvari, smjera na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 9. ZKP/97 (sada čl. 468. st. 1. toč. 9. ZKP/08), jer je osudom za teže kazneno djelo od onog za koje se tereti prekoračena optužba na osuđenikovu štetu.

Nasuprot tome, uvidom u optužni prijedlog Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci broj K-DO-1410/09 od 28. prosinca 2009. (list 614 spisa), koji tijekom rasprave nije izmijenjen niti se to sada u zahtjevu tvrdi, proizlazi da je osuđenik pod navedenim točkama 2., 5., 8. i 9. optužnog prijedloga, a sada i izreke prvostupanjske presude, terećen upravo za kaznena djela krivotvorenja isprave iz čl. 311. st. 1. i 2. KZ/97 jer je državni odvjetnik, a potom i sud, smatrao da privatna isprava (punomoć ili kupoprodajni ugovor) koja je ovjerena kod javnog bilježnika, pa makar i ilegalno izrađenim pečatom, ima svojstvo javne isprave. Time je os. S. S. osuđen upravo za kaznena djela za koja se i teretio pa u tom smislu tvrdnje državnog odvjetnika koje iznosi u zahtjevu nisu osnovane.

Drugo je pitanje smatra li državni odvjetnik da su sudovi pogrešno ocijenili karakter krivotvorenih isprava u smislu radi li se ovdje o javnim ili privatnim ispravama, te tako glede kaznenih djela koja su predmetom optužbe primijenili zakon koji se ne može primijeniti. Međutim, za takvo preispitivanje pravomoćne presude nužno je u zahtjevu iznijeti odgovarajuće razloge pobijanja, koji su izostali.

Budući je Vrhovni sud Republike Hrvatske, u smislu čl. 511. st. 1. ZKP/08, pri odlučivanju o zahtjevu za zaštitu zakonitosti ograničen samo na ispitivanje istaknute povrede te je vezan razlozima i smjerom pobijanja pravomoćne presude, a u zahtjevu obrazložena povreda zakona nije ostvarena, to je zahtjev za zaštitu zakonitosti trebalo kao neosnovan odbiti i sukladno čl. 512. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14), odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 10. prosinca 2015.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Martina Slunjski, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.