Gr-255/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Radomire Felicijan- Maoduš kao predsjednika vijeća, te Stanka Jesenković i Borisa Guttmann kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RO "OKC" OOUR "Z. k. m. " iz Z., koga zastupa D.G., odvjetnik u Z., protiv tuženika K.N. iz Z., koga zastupa R.T., odvjetnik u Z., radi isplate, rješavajući sukob nadležnosti izmedju Općinskog suda u Zagrebu, koji se oglasio nenadležnim svojim pravomoćnim rješenjem od 22. studenog 1991. br. P-4857/91 i Okružnog suda u Zagrebu koji je taj sukob izazvao svojim dopisom od 8. listopada 1992. br. P-16402/91, u sjednici održanoj dana 24. prosinca 1992.,
Legislator headnote
AI generatedGr-255/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Općinski sud u Zagrebu oglasio se stvarno nenadležnim, jer je tokom postupka pred tim sudom postalo nesporno da je tuženik obrtnik i da kao takav spada medju parnične stranke iz čl. 36. st. 1. toč. 1b Zakona o redovnim sudovima ("Narodne novine" br. 32/88 -prečišćeni tekst, 16/90, 41/90, 14/91 i 66/91) - dalje ZRS - te je predmet ustupio Okružnom privrednom sudu u Zagrebu.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Gr 255/1992-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Radomire Felicijan- Maoduš kao predsjednika vijeća, te Stanka Jesenković i Borisa Guttmann kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RO "OKC" OOUR "Z. k. m. " iz Z., koga zastupa D.G., odvjetnik u Z., protiv tuženika K.N. iz Z., koga zastupa R.T., odvjetnik u Z., radi isplate, rješavajući sukob nadležnosti izmedju Općinskog suda u Zagrebu, koji se oglasio nenadležnim svojim pravomoćnim rješenjem od 22. studenog 1991. br. P-4857/91 i Okružnog suda u Zagrebu koji je taj sukob izazvao svojim dopisom od 8. listopada 1992. br. P-16402/91, u sjednici održanoj dana 24. prosinca 1992.,
r i j e š i o j e :
Za sudjenje u ovoj pravnoj stvari nadležan je Općinski sud u Zagrebu.
O b r a z l o ž e n j e
Tužitelj je Općinskom sudu u Zagrebu podnio protiv tuženika tužbu radi isplate iznosa od 192.787 HRD na ime zakupnine i obračuna režijskih troškova za poslovni prostor koji tuženik koristi u Z., T. ... ., te povećao tužbeni zahtjev na iznos od 273.232 HRD.
Općinski sud u Zagrebu oglasio se stvarno nenadležnim, jer je tokom postupka pred tim sudom postalo nesporno da je tuženik obrtnik i da kao takav spada medju parnične stranke iz čl. 36. st. 1. toč. 1b Zakona o redovnim sudovima ("Narodne novine" br. 32/88 -prečišćeni tekst, 16/90, 41/90, 14/91 i 66/91) - dalje ZRS - te je predmet ustupio Okružnom privrednom sudu u Zagrebu.
Okružni privredni sud u Zagrebu nije prihvatio tu nadležnost, već je svojim uvodno spomenutom dopisom zatražio da ovaj Vrhovni sud riješi nastali sukob nadležnosti. Taj sud smatra da iz spisa predmeta proizlazi da je tuženik fizička osoba i da se Općinski sud u Zagrebu nije mogao oglasiti stvarno nenadležnim prije nego što provodjenjem odgovarajućih dokaza, kao što je na primjer uvid u ugovor sklopljen izmedju parničnih stranaka u ovom
Gr 255/92.
sporu, pouzdano ispita da li tuženik spada medju subjekte kakve ima u vidu odredba čl. 36. toč. 1b ZRS te čl. 489. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91) - dalje ZPP, odnosno da li se radi o privrednom sporu u smislu čl. 25. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91).
Rješavajući navedeni sukob nadležnosti prema čl. 23. st. 2. ZPP, ovaj Vrhovni sud je našao da je za sudjenje u ovom sporu stvarno nadležan općinski sud, jer se ne radi o sporu izmedju subjekata, za čije je rješavanje nadležan okružni privredni sud prema čl. 36. točl. 1b ZRS, kako to pogrešno smatra Općinski sud u Zagrebu.
Da je tuženik obrtnik i da prema tome u vidu registriranog zanimanja obavlja gospodarsku djelatnost učinjeno je tokom postupka izmedju parničnih stranaka nespornim, a nesporne se činjenice, prema čl. 221. ZPP ne dokazuju, osim ukoliko se ne radi o nedopuštenom raspolaganju stranaka (čl. 3. st. 3. ZPP) što ovdje nije slučaj. Nisu zbog toga opravdani navodi Okružnog privrednog suda u Zagrebu kojima to svojstvo tuženika dovodi u sumnju.
Unatoč toga Okružni privredni sud u Zagrebu osnovano ističe da u ovom slučaju nema mjesta primjeni odredbe čl. 36. toč. 1b ZRS. Nema mjesta primjeni te zakonske odredbe, jer tužitelj (kazalište) očito se ne bavi gospodarskom djelatnošću. Prema, naime, čl. 36. toč. 1-b okružni privredni sudovi su nadležni da u prvom stupnju sude u sporovima što proizlaze iz ugovora u privredi iz ZOO, izmedju pravnih osoba koje obavljaju gospodarsku djelatnost, te imalaca radnji i drugih pojedinaca koji u obliku registriranog zanimanja obavljaju neku gospodarsku djelatnost i imalaca radnji i drugih pojedinaca koji u obliku registriranog zanimanja obavljaju neku gospodarsku djelatnost. Potrebno je dakle da su obje stranke u sporu subjekti koji se bave gospodarskom djelatnošću, a ne samo jedna parnična strana.
Budući da se radi o imovinskom sporu (zahtjevu za isplatu zakupnine i sl.) za čije rješavanje u prvom stupnju, kako je rečeno, nije nadležan okružni privredni sud, prema čl. 33. st. 1. toč. 2-a ZRS nadležan je da u prvom stupnju sudi općinski sud.
Iz izloženih razloga odlučeno je, kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 24. prosinca 1992.
Predsjednik vijeća:
Radomira Felicijan-Maoduš,v.r.