Revr-348/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedima li stranka koja je podnijela zahtjev za mirno rješenje spora po odredbama čl. 186.a/ ZPP pravo na naknadu troškova zastupanja po odvjetniku u tom postupku, a u slučaju kada je protivna strana nakon podnošenja zahtjeva dobrovoljno ispunila obvezu i nije došlo do pokretanja parničnog postupka;
Legislator headnote
AI generatedRevr-348/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Presudom Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1381/08 od 17. veljače 2009. odbijena je žalba tužene i potvrđena je prvostupanjska presuda Općinskog suda u Novom Marofu broj P-61/08 od 12. lipnja 2008., kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 915,00 kn spp iz naslova troškova zastupanja nastalih podnošenjem zahtjeva za mirno rješenje spora u smislu odredbe čl. 186.a/ Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08; dalje: ZPP), radi ostvarivanja prava na razliku između brutto i netto plaće, tj. naplate poreza, prireza i obveznih doprinosa na račune nadležnih tijela.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revr 348/09-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, kao predsjednika vijeća, te Vlatke Potočnjak Radej, Gordane Gasparini, Jasne Guštek i mr. sc. Jadranka Juga, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. P. iz V., kojeg zastupa A. P., odvjetnik iz Z., protiv tužene Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužene protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, broj Gž-1381/08 od 17. veljače 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Marofu, broj P-64/08 od 12. lipnja 2008., u sjednici održanoj 21. listopada 2009.,
p r e s u d i o j e :
I/ Prihvaća se revizija tužene, te se presuda Županijskog suda u Varaždinu broj Gž- 1381/08 od 17. veljače 2009. i presuda Općinskog suda u Novom Marofu broj P-64/08 od 12. lipnja 2008. preinačuju i sudi:
„Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
'Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvo unutarnjih poslova Zagreb, da isplati tužitelju iznos od 915,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. veljače 2008. pa do isplate po stopi prema čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, tj. u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za 5%, kao i naknaditi parnične troškove u visini od 1.525,00 kn, a sve prednje u roku od osam dana pod prijetnjom ovrhe.'“
II/ Tužitelj je dužan nadoknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 1.500,00 kn, u roku od osam dana.
Obrazloženje
Presudom Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1381/08 od 17. veljače 2009. odbijena je žalba tužene i potvrđena je prvostupanjska presuda Općinskog suda u Novom Marofu broj P-61/08 od 12. lipnja 2008., kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 915,00 kn spp iz naslova troškova zastupanja nastalih podnošenjem zahtjeva za mirno rješenje spora u smislu odredbe čl. 186.a/ Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08; dalje: ZPP), radi ostvarivanja prava na razliku između brutto i netto plaće, tj. naplate poreza, prireza i obveznih doprinosa na račune nadležnih tijela.
Protiv te drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužena i istu temelji na odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, navodeći dva pravna pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, u odnosu na koje postoji različita praksa drugostupanjskih sudova i o kojima su nižestupanjski sudovi zauzeli pogrešna pravna shvaćanja. Predlaže da se revizija prihvati i presude preinače, tako da se tužbeni zahtjev odbije.
U odgovoru na reviziju tužitelj osporava revizijske navode i predlaže da se revizija kao neosnovana odbije.
Ovaj revizijski sud je prethodno, u skladu s odredbom čl. 382. st. 2. ZPP, ocijenio da je revizija dopuštena, jer su pravna pitanja zbog kojih je ista izjavljena važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.
Osnovanost revizije ispitana je u granicama iz čl. 392.a/ i čl. 395.a/ ZPP i utvrđeno je da je revizija osnovana.
Materijalnopravna pitanja zbog kojih je revizija izjavljena i dopuštena glase:
1. ima li stranka koja je podnijela zahtjev za mirno rješenje spora po odredbama čl. 186.a/ ZPP pravo na naknadu troškova zastupanja po odvjetniku u tom postupku, a u slučaju kada je protivna strana nakon podnošenja zahtjeva dobrovoljno ispunila obvezu i nije došlo do pokretanja parničnog postupka;
2. ima li stranka pravo na naknadu troškova u slučaju kad je zahtjev dobrovoljno ispunjen, te nije došlo do pokretanja parničnog postupka, ali se ne radi o zahtjevu iz sudske nadležnosti.
U odnosu na pravno pitanje pod 1., tj. pravo na naknadu troškova zastupanja povodom zahtjeva za mirno rješenje spora (čl. 186.a/ ZPP) u slučaju kad je protivna strana dobrovoljno ispunila zahtjev i nije došlo do pokretanja parničnog postupka, ovaj sud zauzima pravno shvaćanje da stranci koja je podnijela zahtjev za mirno rješenje spora pripadaju troškovi zastupanja koji su povodom toga nastali. Ovo iz razloga, što prema odredbi iz čl. 186.a/ ZPP podnošenje zahtjeva za mirno rješenje spora prije podnošenja tužbe predstavlja procesnu pretpostavku za podnošenje tužbe (prema st. 6. čl. 186.a/ ZPP sud će odbaciti tužbu ako prethodno nije podnesen zahtjev za mirno rješenje spora), pa se odredba čl. 151. st. 1. ZPP, prema kojoj parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku i u povodu postupka, mora tumačiti u tom smislu, bez obzira na činjenicu da li je parnični postupak uslijedio pa je stranka uspjela u tom postupku, ili je protivna strana dobrovoljno ispunila zahtjev prije pokretanja parničnog postupka.
U odnosu na pravno pitanje pod 2., tj. pravo na naknadu troškova zastupanja – za podnošenje zahtjeva za mirno rješenje spora – u slučaju kad je druga strana dobrovoljno ispunila zahtjev, ali se ne radi o sudskoj nadležnosti za ostvarivanje takvog zahtjeva, ovaj revizijski sud zauzima pravno shvaćanje da stranka koja je podnijela zahtjev za mirno rješenje spora prema odredbi čl. 186.a/ ZPP ima pravo na naknadu troškova zastupanja po odvjetniku samo u slučaju da se radi o zahtjevu koji se može ostvarivati u sudskom parničnom postupku i gdje je postupanje u smislu odredbe čl. 186.a/ ZPP bila procesna pretpostavka za podnošenje tužbe. U suprotnom, kad se ne radi o zahtjevu koji se može ostvarivati u parničnom postupku pred sudom i kad, slijedom toga, zahtjev za mirno rješenje iz čl. 186.a/ ZPP nije procesna pretpostavka za podnošenje tužbe, tada podnošenje istog nije bilo potrebno i stranci ne pripada pravo na naknadu troškova zastupanja po odvjetniku.
U konkretnom slučaju radi se o potraživanju naknade za sastav prijedloga za mirno rješenje spora po odvjetniku, radi naplate poreza, prireza i obveznih doprinosa na odgovarajuće račune predviđene za tu namjenu. Prije podnošenja tog zahtjeva tužitelj je s tuženom sklopio sudsku nagodbu u postupku pred Općinskim sudom u Varaždinu pod brojem, P-594/05, radi isplate netto razlike plaće za sporno razdoblje.
Prema pravnom shvaćanju ovog suda, u slučaju kad tužitelj potražuje naknadno razliku između brutto i netto plaće i to na način da u zahtjevu za mirno rješenje spora traži uplatu iznosa poreza, prireza i obveznih doprinosa na račune nadležnih tijela, ne radi se o potraživanju i sporu koji bi u smislu odredbe čl. 1. i čl. 16. ZPP bio u sudskoj nadležnosti.
Naime, u skladu s odredbom čl. 86. Zakona o doprinosima za obvezna osiguranja („Narodne novine“ broj 147/02, 175/03 i 177/04; dalje: Zakon o doprinosima), naplata u slučaju neplaćanja doprinosa u propisanim rokovima, postupak povrata iznosa doprinosa plaćenih bez pravne osnove, jamstva, nadzor zakonitosti obračunavanja i plaćanja, žalbeni postupak, otpis nenaplaćenih doprinosa i odgoda plaćanja provodi se na način propisan Općim poreznim zakonom („Narodne novine“ broj 127/00, 86/01 i 150/02; dalje: OPZ).
Prema odredbi čl. 83. st. 1. Zakona o doprinosima, rješenje o mjesečnom iznosu osnovice i doprinosa donosi Porezna uprava na temelju podataka o stjecanju svojstva osiguranika, što ga utvrđuje Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje i Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje. OPZ u čl. 1. regulira da se tim Zakonom uređuje odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i javnim davanjima, a u čl. 2. st. 1. OPZ određuje se da su javna davanja, između ostalih, porezi i doprinosi.
Iz navedenog proizlazi da je porezna uprava nadležna u upravnom postupku za naplatu doprinosa iz plaća i poreza na dohodak, uključujući doprinos za individualnu kapitaliziranu štednju, porez i prirez.
Tužitelj pogrešno smatra da je, nakon donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu („Narodne novine“ broj 114/03; dalje: ZIDZR), kada je člankom 22. izmijenjena odredba čl. 83. st. 5. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01 i 82/01; dalje: ZR), kojom je određeno da je plaća u smislu ZR plaća u brutto iznosu, potraživanje doprinosa i poreza u sudskoj nadležnosti.
Navedenom izmjenom, kao i kasnije člankom 129. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 85/05), koji je dopunio ZPP člankom 433.a/, propisana je mogućnost da radnik potražuje u sudskom postupku brutto plaću, ali ne i da, nakon što je ostvario potraživanje netto plaće, kao što je to u konkretnom slučaju, traži uplatu poreza i doprinosa od poslodavca na račune nadležnih tijela. Takva potraživanja su po pravnom shvaćanju ovog suda, a s obzirom na odredbe Zakona o doprinosima i OPZ, u nadležnosti upravnih tijela.
Nastavno izloženom, osporenom je presudom pogrešno primijenjeno materijalno pravo kada su tužitelju priznati troškovi sastava zahtjeva za mirno rješenje spora, budući da taj zahtjev nije bio potreban za ostvarivanje potraživanja u sudskom parničnom postupku.
Stoga je, na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP, reviziju valjalo prihvatiti i presude preinačiti na način da se tužbeni zahtjev odbije.
Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP.
U Zagrebu, 21. listopada 2009.
Predsjednik vijeća:
Ivan Mikšić, v. r.