Legislator Case Law & Legislation
Rev-3077/1999-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeal as statute of limitations did not interrupt by suing a different legal entity.

Case Number Rev-3077/1999-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal against a lower court judgment confirming the dismissal of a wage claim. The plaintiff argued that a prior lawsuit against a different legal entity interrupted the statute of limitations, but the court found this argument invalid. The court ruled that interrupting the limitation period requires suing the specific debtor, not a third party, thus the claim remained time-barred.

Legislator headnote

AI generated

Čl. 388. Zakona o obveznim odnosima; Čl. 399. Zakona o obveznim odnosima; Čl. 393. Zakona o parničnom postupku: Filing a lawsuit against a third party, rather than the specific debtor, does not interrupt the statute of limitations for the claim against that debtor.

Keywords

AI generated
statute of limitations interruption of limitation passive legitimacy wage claim third party lawsuit Supreme Court of Croatia ZOO provisions

Cited Legislation

AI generated
čl. 388. Zakona o obveznim odnosima
Po odredbi čl. 388. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO) zastarijevanje se prekida podizanjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja potraživanja.
čl. 399. Zakona o obveznim odnosima
čl. 393. Zakona o parničnom postupku
Iz navedenih razloga su sudovi nižega stupnja pravilno primijenili materijalno pravo, pa je stoga revizija neosnovana, te ju je kao takvu trebalo odbiti (čl. 393. Zakona o parničnom postupku).

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3077/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Ljubice Munić i Ivana Mikšića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. P. iz K., protiv tužene Republike Hrvatske, koju zastupa Državno pravobraniteljstvo Republike Hrvatske, a ovoga Pravobraniteljstvo Grada Zagreba i Grada Novske radi isplate, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Sisku od 20. svibnja 1999. godine, br. Gž 302/99-3, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Kutini od 10. prosinca 1998. godine, br. P 467/98-13, u sjednici održanoj dana 13. travnja 2000. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja odbijen je zahtjev tužitelja da mu tuženici solidarno plate iznos od 285,56 kn zajedno s kamatama.

Tužitelj je obvezan naknaditi tuženici Republici Hrvatskoj parnični trošak. Sud drugog stupnja potvrdio je presudu suda prvoga stupnja.

Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud ukine presude obaju sudova nižega stupnja i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Tuženici nisu odgovorili na reviziju, a ni Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o njoj nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Tužitelj zahtjevom svoje tužbe traži od tuženika isplatu plaće od mjeseca rujna 1991. godine do ožujka 1992. godine.

Kako je tužitelj ovu tužbu predao sudu 23. lipnja 1998. godine, to su sudovi nižega stupnja prihvativši kao osnovan prigovor zastare, što su ga istakli tuženici, tužbeni zahtjev odbio.

Kod toga su sudovi nižega stupnja pravilno odbili tužiteljev prigovor, što ga ovaj ponavlja i u reviziji da je došlo do prekida zastarijevanja i da je zbog toga rok zastare počeo teći iz nova.

Sud prvog stupnja je utvrdio da je tužitelj ranije upravio jednaki tužbeni zahtjev protiv tuženice Županije sisačko-moslovačke, koji zahtjev je odbijen pravomoćnom sudskom presudom zbog promašene pasivne legitimacije.

Kako je tužitelj dakle svoj zahtjev prije upravio protiv druge pravne osobe, a ne protiv tuženika, to podizanjem ranije tužbe nije moglo doći do prekida zastarijevanja u odnosu na tužene pravne osobe u ovom sporu.

Po odredbi čl. 388. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO) zastarijevanje se prekida podizanjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja potraživanja.

Podizanjem ranije tužbe koju je vjerovnik, tj. u ovom slučaju tužitelj nije upravio protiv dužnika, nego protiv treće pravne osobe, nema za posljedicu prekid zastarijevanja u odnosu na tuženika u ovom sporu.

U vezi s tim se tužitelj neosnovano poziva i na odredbu čl. 399. ZOO u svojoj reviziji.

Iz navedenih razloga su sudovi nižega stupnja pravilno primijenili materijalno pravo, pa je stoga revizija neosnovana, te ju je kao takvu trebalo odbiti (čl. 393. Zakona o parničnom postupku).

U Zagrebu, 13. travnja 2000. godine

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.