Rev-2467/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2467/1990-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Radomire Felicijan-Maoduš, kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Borisa Guttmanna, Stanka Jesenkovića i Stanislava Plazonića, kao članova vijeća u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja Ž. B. iz Z., koga zastupa punomoćnik A. V., odvjetnik iz Z., protiv tuženika J. t. iz R., koga zastupa punomoćnik S. M., dipl. pravnik, radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 15« svibnja 1990. br. Gž 3109/90-2, kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 15. veljače 1990. br. Pn 3112/89, u sjednici održanoj dana 21. veljače 1991. godine,

p r e s u d i o j e :

Djelomično se prihvaća revizija tužitelja, preinačuju se presuda Okružnog suda u Zagrebu od 15. svibnja 1990. br. Gž 3109/90-2 i Općinskog suda u Zagrebu od 15. veljače 1990. br. Pn 3112/89, te se sudi"

Tuženik J. iz R. dužan je isplatiti tužitelju Ž. B. iznos od 92.301,00 (devedesetdvijetisućetristotine jedan) konvertibilni dinar sa zakonskim zateznim kamatama u smislu čl. 277. st. 1. Zakona o obveznim odnosima koje teku:

- na iznos od 1.301,00 konv. dinara od 5. srpnja 1989. do isplate i

- na iznos od 91.000,00 konv. dinara od 15. veljače 1990. godine do isplate,

te mu naknaditi parnični trošak u iznosu od 3.446,10 konvertibilnih dinara, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.

Sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od konvertibilnih dinara 367.000,00 tužitelj se odbija.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostepenom presudom obvezan je tuženi da isplati tužitelju, za naknadu štete, iznos od 55.301,00 konv. dinara sa kamatom (na iznos od 1.301,00 teče od 5.VII 1989. a na preostali od dana donošenja prvostepene presude) dok je dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 404.000,00 konv. dinara odbijen, a trošak je dosudjen u iznosu od 2.496,00 konv. dinara.

Žalbu tuženika odbio je drugostepeni sud a djelomično prihvatio tužiteljevu, te mu dosudio na ime nematerijalne štete još i iznos od 25.000,00 konv. dinara sa kamatom i trošak žalbe u iznosu od 350,00 konv. dinara.

Protiv drugostepene presude tužitelj je izjavio pravovremeno reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se nižestepene presude preinače i tužitelju dosudi utuženi iznos u cijelosti, sa kamatom i troškovima revizije.

U pismenom odgovoru na reviziju tuženik predlaže da se revizija odbije.

Javni tužilac Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija je djelomično osnovana.

Nije sporna odgovornost za štetu, koju je tužitelj pretrpio kao gost tuženikovog hotelskog objekta u Rovinju 20. travnja 1989. godine, kada je prilikom sjedanja pao sa stolice i zadobio teške tjelesne povrede.

Oba nižestepena suda su tužitelju dosudili za materijalnu štetu:

- gubitak zarade 1.301,00 konv. dinara (sve utuženo) za tudju pomoć i njegu 5.000,00 konv. dinara (utuženo 8.000,00 konv. dinara);

- za nematerijalnu štetu:

- pretrpljene fizičke bolove 20.000,00 konv. dinara (utuženo 100.000,00 konv. dinara), za strah; 6.000,00 konv. dinara (utuženo 50.000,00 konv. dinara), za smanjene životne aktivnosti 40.000,- konv. dinara (utuženo 250.000,00 konv. dinara) i za naruženost 8.000,00 konv. dinara (utuženo 50.000,00 konv. dinara).

Utuženo je dakle ukupno 45.301,00 konv. dinara a odbijen je tužitelj za iznos od 379.000,00 konv. dinara.

Vještačenjem je utvrdjeno da je tužitelj zadobio teške tjelesne povrede: udarne krvne podljeve desnog lakta i desnog kuka te glutealne regije, prijelom čašice desnog kuka, bio je dugo na liječenju, kućnoj njezi, koristio štake, te ima trajne i nepopravljive posljedice koje mu umanjuju opću životnu aktivnost i efikasnost za 30%. Šepa (naginje se na lijevu stranu pri hodu) i teške su mu i ograničene kretnje u desnom zdjeličnom zglobu, te ima reaktivnu neurozu kao posljedicu pretrpljenog straha.

Po ocjeni i stanovištu ovoga suda, tužitelju su nižestepeni sudovi pravilno i pravično dosudili novčani iznos za pretrpljeni strah (6.000,00 konv. dinara), naruženost (8.000,00 konv. dinara) i odgovarajuću naknadu (po slobodnoj ocjeni) za tudju pomoć i njegu (pružala mu ih je supruga - 5.000,00 konv. dinara) dok je prenisko odredjena naknada za pretrpljene fizičke bolove i smanjenu životnu aktivnost.

Pravična je i odgovarajuća novčana naknada za fizičke bolove 22.000,00 konv. dinara, a za smanjenu životnu aktivnost 50.000,00 konv. dinara odnosno ukupno 12.000,00 konv. dinara više od onoga što su mu priznali i dosudili nižestepeni sudovi.

Zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 395. st.

1. ZPP) djelomično je prihvaćena revizija, preinačene su presude i tužitelju je dosudjeno još 12.000,00 konv. dinara ili ukupno za sve vidove štete 92.301,00 konv. dinara, sa kamatom kao u nižestepenim odlukama, a preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 367.000,00 konv. dinara je odbijen.

Budući je tužitelj djelomično uspio sa revizijom, priznat mu je i dosudjen dio troškova revizije u iznosu od 600,00 konv. dinara (zatraženo 3.000,00 konv. dinara) te je taj dio troškova dodan ranije dosudjenim troškovima i ukupno je tužitelju priznat trošak u iznosu od 3.445,10 konv. dinara (čl. 166. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 21. veljače 1991.

Predsjednik vijeća:

Radomira Feslicijan-Maoduš, v.r.