Rev-972/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 972/1992-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića, Miroslave Vekić, Vesne Milošević i Stanka Jesenković kao članova vijeća, u građansko- pravnoj stvari tužitelja A. i D. G. iz V., koje zastupa S. V. iz V., protiv tuženika I. i A. G., iz V.,koje zastupa I. J., odvjetnik u V., radi isplate, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Bjelovaru od 12. prosinca 1991.br. Gž-2747/91, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici od 5. srpnja 1991. br. P-259/89-12 u sjednici održanoj dana 26. kolovoza 1992.

r i j e š i o j e:

Revizija se prihvaća, ukida se presuda Općinskog suda u Virovitici od 5.srpnja 1991. god. broj P.259/89-12. kao i presuda Okružnog suda u Bjelovaru od 12. prosinca 1991. godine br. Gž-2747/91-2. i predmet se vraća prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

Prvostepenom presudom koja je potvrđena drugostepenom odlukom odbijen je tužbeni zahtjev kojim su tužitelji zahtijevali da im tuženi plate svotu od 3.000,00 HRD sa kamatama i parnični trošak i odlučeno je da tužitelji naknade tuženima parnični trošak u iznosu od 8.360 HRD u roku od 15 dana.

Protiv pravomoćne drugostepene odluke reviziju su izjavili tužitelji iz svih razloga predviđenih u zakonu s prijedlogom da se revizija prihvati, obje odluke preinače ili pak ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Na podnesenu reviziju nije odgovoreno niti se Javni tužitelj Republike Hrvatske izjasnio.

Revizija je osnovana.

Suština revizijskih razloga svodi se na tvrdnju da su odluke sudova nejasne, ne sadržavaju propise na kojima su utemeljene, a odbijanje zahtjeva tužbe opravdava se okolnostima da među strankama nisu razriješeni vlasničkopravni odnosi. Tužitelji nalaze, da se ne radi o sporu iz osnova vlasničkopravnih odnosa niti o stvarnopravnom zahtjevu, već o obveznopravnom zahtjevu koji ne zavisi od ishoda sporna za otkaz odnosno ispražnjenje poslovnog prostora (P-935/90).

U postupku je utvrđeno da su tuženici vlasnici kuće u

V. ..., a tužitelji kuće ... Na osnovi usmenog sporazuma stranaka iz 1985. godine tuženi su preselili u novosagrađeni objekt tužitelja, kojima je prepušena na korištenje kuća ..., koju su preuredili u lokal radi obavljanja dopuštene ugostiteljske djelatnosti. Pobliža ulaganja u objekte i prilike u zajedničkom domaćinstvu stranke su uredile pismenim sporazumom od 21. ožujka 1984. godine. Usmeni sporazum je i ostvaren a način korištenja i posjedovanja je nepromijenjen.

Zbog određenih nesporazuma tuženi su putem suda otkazali tužiteljima korištenje lokala i ta parnica je još u toku (P- 935/90). Predmet raspravljanja i utvrđivanja u konkretnoj parnici je zahtjev tužitelja za povrat izvršenih investicionih ulaganja u kuću, koju su preuredili u poslovni prostor. Za sada, prema podacima iz ovog spora ne proizlazi da se među strankama vodi bilo kakav spor vlasničkopravne prirode, iako se iz izjava stanaka može zaključiti da o tome za sada postoje određena neslaganja kraj takovih utvrđenja, pogrešno je zaključiti da pravni osnov tužbe u ovoj parnici leži u nerazriješenim imovinskopravnim odnosima stranaka i da je zbog toga tužba preuranjena, što je i bio razlog odbijanja tužbenog zahtjeva. Očito se ne radi o takovom već o obveznopravnom zahtjevu, koji u suštinii ne zavisi od eventualnih sporova stranaka o vlasništvu, ili dijelu vlasništva na jednom ili drugom objektu. Kako je zbog pogrešne primjene materijalnog prava odlučno činjenično stanje za zakonito rješenje spora ostalo nepotpuno utvrđeno, a nije bilo uvjeta za mogućnost preinake pobijanih odluka, to je reviziju tužitelja kao osnovanu trebalo prihvatiti, obje odluke ukinuti i predmet vratiti prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje (čl.395. st. 2. ZPP-a, "NN" br. 53/91). U nastavku postupka potrebno je raspraviti utvrditi a zatim i ocijeniti sve činjenice važne za donošenje zakonite odluke o sporu kako ulaganja tužitelja u kuću tuženih, tako i prigovore tuženih koje to pravo tužitelja osporavaju.

U Zagrebu, 26. kolovoza 1992.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v. r.