I Kž-255/2006-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 255/06-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Josipa Budinskog, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Dražena Tripala, kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. T. B., zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 2. KZ i dr., odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Varaždinu od 3. veljače 2006. godine, br. K-22/05, u sjednici održanoj dana 5. travnja 2006. godine, saslušavši zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Nadu Kolak- Parfenjuk,

p r e s u d i o j e :

Odbija se kao neosnovana žalba opt. T. B. i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Županijski sud u Varaždinu, presudom od 3. veljače 2006. godine br. K-2/05, proglasio je krivim opt. T. B. zbog kaznenih djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, zlouporabe opojnih droga, iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ, za koje mu je na temelju istih zakonskih propisa utvrdio kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i 10 mjeseci, i kaznenog djela iz čl. 173. st. 5. KZ, za koje mu je na temelju istog zakonskog propisa utvrdio kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca, i uz primjenu čl. 60. st. 2. toč. c) KZ, osudio ga na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, u koju mu je na temelju čl. 63. KZ uračunao vrijeme provedeno u pritvoru od 8. kolovoza 2005. godine pa nadalje.

Na temelju čl. 76. KZ prema optuženiku je primijenjena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti od opojne droge koja može trajati do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena, ali svakom slučaju do prestanka izvršenja kazne zatvora.

Na temelju čl. 82. KZ od optuženika se oduzima imovinska korist ostvarena kaznenim djelom i to gotov novac u iznosu od 950,00 kn, a koji je privremeno oduzet prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta.

I Kž 255/06-4

Na temelju čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku (“Narodne novine” br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, u nastavku ZKP) optuženik je oslobođen dužnosti naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1. – 6. ZKP te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

Protiv te presude žali se optuženik po branitelju mr. I. K. odvjetniku iz V., iz svih žalbenih osnova i predlaže da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske u pismenom podnesku od 30. ožujka 2006. godine br. KŽ-DO-568/06, predložio je da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

Žalba nije osnovana.

Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka navodeći da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama odnosno ti razlozi su potpuno nejasni ili u znatnoj mjeri proturječni, što bi ukazivalo na postupovnu povredu iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, u čemu međutim, nije u pravu, budući je prvostupanjski sud za sva svoja utvrđenja dao jasne i dostatne razloge koji nisu proturječni, a niti žalitelj ne obrazlaže u čemu bi se ta povreda sastojala.

Naime, optuženik u žalbi osporava zaključke prvostupanjskog suda koji odluku o krivnji za kazneno djelo iz toč. 2. temelji na iskazu svjedoka Z. M., kojeg je dao u okviru provođenja hitne istražne radnje, a ne prihvaća izmijenjeni iskaz sa glavne rasprave. Time zapravo osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

U odnosu na kazneno djelo iz toč. 3. tvrdi da se u konkretnom slučaju ne radi o stavljanju droge u promet iako se optuženik niti ne tereti za to kazneno djelo, jer bi se tada radilo o kaznenom djelu iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ. Naprotiv, optuženik je proglašen krivim da je davao drogu R. M. da ju troši i motiv može biti tzv. narkomanska solidarnost, ali to ne opravdava optuženikove postupke.

U odnosu na iskaz svjedoka M. Z. potrebno je ponoviti ono što je već rečeno u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kojom je odbijena žalba protiv rješenja prvostupanjskog suda, kojim je odbijen prijedlog za izdvajanje zapisnika o ispitivanju ovog svjedoka, iz spisa.

Naime, svjedok M. Z. je ispitan u okviru poduzete hitne istražne radnje na prijedlog državnog odvjetnika (na temelju čl. 185. st. 1. ZKP), a u vezi činjenja kaznenih djela zlouporabe opojnih droga i to kako od strane nepoznate osobe zvane T. tako i od strane optuženika T. B., budući se operativnim radom redarstvenih vlasti došlo do saznanja da je M. Z. drogu kupovao putem posrednika T. B., a ovaj od osobe zvane T.

Optuženik sada u podnesenoj žalbi ponavlja da je u vrijeme ispitivanja svjedoka optuženik bio već uhićen dakle, da je počinitelj djela bio poznat i da je trebao sa svojim braniteljem biti prisutan saslušanju svjedoka.

I Kž 255/06-4

Svjedok Z. je ispitan 8. kolovoza 2005. godine u 14,00 sati, a optuženik je uhićen istog dana u 13,25 sati međutim, to još ne znači da nije bilo uvjeta za provođenje ove hitne istražne radnje, jer je B. tada bio samo jedan potencijalni počinitelj, koji je neposredno prije uhićen, a drugi počinitelj je bio još uvijek nepoznat. Stoga, kako je već i ranije rečeno, činjenica da je svjedok saslušan u postupku protiv NN počinitelja nije od odlučnog značaja niti oduzima legitimitet provedenoj radnji.

S obzirom nato navedeni iskaz svjedoka Z. nije nezakonit dokaz, a prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi dao razloge iz kojih ne prihvaća izmijenjeni iskaz sa glavne rasprave i zbog čega ne prihvaća tvrdnju obrane da je onaj prvotni dan pod prisilom redarstvenih vlasti, koje razloge prihvaća i ovaj sud, kao sud drugog stupnja, i upućuje žalitelja na iste kako se ne bi bespotrebno ponavljalo.

Na kraju treba navesti dio iskaza ovog svjedoka koji je dao pred istražnim sucem, da premda osjeća strah od osoba iz narko-miljea, da je njegov iskaz istinit, ali ga ne bi ponovio u njihovoj nazočnosti zbog straha, čime je sam, unaprijed obrazložio eventualnu izmjenu iskaza u nazočnosti optuženika.

Iz navedenih razloga nije osnovana žalba zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a s obzirom da je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjen kazneni zakon u pogledu pravne kvalifikacije, nije osnovana žalba niti zbog povrede kaznenog zakona.

U odnosu na izrečenu kaznu optuženik nalazi da je utvrđena prestroga kazna za kazneno djelo iz toč. 3. jer da se radi o tzv. narkomanskoj solidarnosti, koja je posljedica bolesnog stanja i optuženika i svjedoka M., kojem je davao drogu da ju troši.

Protivno žalbenim navodima prvostupanjski sud je kao olakotno cijenio smanjenu ubrojivost optuženika koja je upravo posljedica njegove ovisnosti, međutim, s obzirom na činjenicu ranije osuđivanosti nema uvjeta za ublažavanje pojedinačno utvrđenih kazni, niti za izricanje blaže jedinstvene kazne, kojom će se i po mišljenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, ostvariti svi vidovi svrhe kažnjavanja.

Stoga nije osnovana žalba optuženika zbog odluke o kazni.

Nije osnovana žalba niti zbog odluke o oduzimanju imovinske koristi, u kom djelu optuženik ponovno osporava utvrđenje da je počinitelj djela, navodeći da ništa nije zaradio, jer da je običan "pik zibner" i da je oduzimanje imovinske koristi zapravo novčana kazna.

Protivno žalbenim navodima nitko ne može zadržati imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom, pa je stoga prvostupanjski sud, utvrđujući da je optuženik u cilju pribavljanja protupravne imovinske koristi, prodavao M. Z. heroin, 0,2 gr po 100,00 kn, pravilno izrekao mjeru oduzimanja imovinske koristi, kao u izreci pobijane presude, obrazloživši izračun visine te koristi, kojem žalba u suštini niti ne prigovara.

Izrečena sigurnosna mjera iz čl. 76. KZ je zakonita i pravilna, budući je utvrđeno da je optuženik djelo počinio pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti od opojnih droga i da postoji opasnost da će ih i ubuduće, zbog te ovisnosti, činiti.

I Kž 255/06-4

Iz svih navedenih razloga, na temelju čl. 387. ZKP odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 5. travnja 2006. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vojimir Katić, v. r.

Josip Budinski, v. r.