Revr-621/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 621/03-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, mr. Jasne Brežanski, Davorke Lukanović-Ivanišević i Ivke Zlokić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. D. iz M., koju zastupa punomoćnik D. D. iz M., protiv tuženika O. d.d. iz M., radi utvrđenja i isplate odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-693/03 od 24. srpnja 2003. godine kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Metkoviću broj P-428/97 od 6. svibnja 2003. godine, u sjednici održanoj dana 9. prosinca 2003. godine,

p r e s u d i o je:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-693/03 od 24. srpnja 2003. godine odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena presuda Općinskog suda u Metkoviću broj P-428/97 od 6. svibnja 2003. godine.

Tom je prvostupanjskom presudom odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tužiteljica od zasnivanja radnog odnosa pa do danas neprekidno u radnom odnosu kod tuženika.

2. Dužan je tuženik isplatiti tužiteljici na ime plaće koju bi ostvarila da je radila mjesečno po 1.600,00 kn i to počev od 1.9.1984. pa do povratka na posao sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od prvog u mjesecu za protekli mjesec do isplate, te na ime toplog obroka iznos od 100,00 kn mjesečno počev od 1.6.1984. pa do povratka na posao sa zateznom zakonskom kamatom koja teče od prvog u mjesecu za protekli mjesec do isplate, a u roku od osam dana.

3. Dužan je tuženik isplatiti tužiteljici na ime regresa za korištenje godišnjeg odmora za svaku godinu počev 1984. pa zaključno do 1994. godišnji iznos od 1.800,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koje teku od prve tekuće godine za proteklu godinu, pa do isplate sve u roku od osam dana.

4. Dužan je tuženik naknaditi tužiteljici troškove ovog spora u roku od osam dana."

Ujedno je tužiteljica obvezana tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 8.730,00 kn.

Protiv citirane drugostupanjske presude reviziju je izjavila tužiteljica, ukazujući opisno na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka i na pogrešnu primjenu materijalnog prava.

Protivna strana nije odgovorila na reviziju.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o dostavljenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje ZPP), budući da je na temelju provedenog vještačenja i na temelju nalaza i mišljenja Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu prvostupanjski sud utvrdio i zaključio, a što prihvaća i drugostupanjski sud da određene tužiteljičine zdravstvene tegobe nisu takve naravi i intenziteta da bi je činile nesposobnim da sama štiti svoje interese u parnici, a što znači da je i punomoćnik tužiteljice, kojeg ima tijekom cijele parnice bio ovlašten poduzimati parnične radnje pred sudom.

Navedena utvrđenja i zaključak prihvaća i ovaj revizijski sud pa se stoga revizijski navodi kojima se opisno ukazuje na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP nisu mogli prihvatiti kao osnovani.

Odlučujući o postavljenom tužbenom zahtjevu za utvrđenje radnog odnosa tužiteljice kod tuženika i za priznanje prava na isplatu plaće i drugih primanja u svezi s radnim odnosom, kako je to pobliže specificirano tužbenim zahtjevom prvostupanjski i drugostupanjski sud polaze od slijedećih utvrđenja:

- da tužiteljica kod tuženika ne radi od 1. lipnja 1984. godine;

- da je odlukom tuženika od 29. lipnja 1984. broj 509/84 tužiteljici izrečena disciplinska mjera prestanka radnog odnosa s danom 1. lipnja 1984. godine, koja je odluka tužiteljici dostavljena putem oglasne ploče još 1984. godine;

- da u petogodišnjem razdoblju od 1. lipnja 1984. godine pa do podnošenja prijedloga bivšem Osnovnom sudu udruženog rada 15. kolovoza 1989. godine tužiteljica nije radila (a tvrdi da je kroz to vrijeme koristila neiskorišteni godišnji odmor ostvaren u razdoblju od 1973. do 1984. godine) niti je u tom razdoblju tužiteljica podnijela tuženika u bilo kojem obliku zahtjev za zaštitu svojih prava iz radnog odnosa.

S obzirom na izloženo ovaj revizijski sud smatra da je materijalno pravo pravilno primijenjeno kad je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice na utvrđenje da bi se nalazila u radnom odnosu kod tuženika od dana 1. lipnja 1984. pa do danas, a što čini ne osnovanim i njezine daljnje zahtjeve za isplatu plaće, naknade za topli obrok i regresa za korištenje godišnjeg odmora, kako je to zatraženo tužbom.

Revizijski navodi kojima se, u stvari, pobija pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, glede navedenih odlučnih okolnosti, nisu se mogli prihvatiti kao osnovani s obzirom na odredbe čl. 385. st. 3. ZPP prema kojima se takvi prigovori ne mogu iznositi u reviziji.

Svojim revizijskim prigovorima tužiteljica nije dovela u sumnju niti pravilnost primjene materijalnog prava, u naprijed izloženom smislu, pa kako se revizija u cijelosti ukazuje kao neosnovan to je primjenom odredbe čl. 393. ZPP odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 9. prosinca 2003. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.