Gzp-91/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 91/08-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, po sucu Aleksandru Peruzoviću u pravnoj stvari predlagateljice V. M. iz C., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o zahtjevu predlagateljice od 27. prosinca 2007., dana 1. veljače 2008.

r i j e š i o j e:

Zahtjev se odbacuje kao nedopušten.

Obrazloženje

Predlagateljica je 27. prosinca 2007. podnijela Vrhovnom sudu Republike Hrvatske zahtjev radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, temeljem odredbe čl. 27. st. 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 150/05 i 16/07 - dalje: ZS) i to zbog dugotrajnosti postupka koji se vodi pred Županijskim sudom u Rijeci, u predmetu poslovnog broja Gzp- 61/07, kojeg je 22. svibnja 2007. pokrenula predlagateljica, također, tražeći zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, zbog dugotrajnosti parničnog postupka, koji se vodi pred Općinskim sudom u Crikvenici.

Zahtjev nije dopušten.

Odredbom čl. 27. st. 1. ZS propisano da stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kazneno djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

Navedeni propis oslanja se na odredbu čl. 4. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 41/01 – pročišćeni tekst i 55/01 – ispr.) i čl. 4. ZS, u kojima se jamči pravo na suđenje u razumnom roku, odnosno čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, koja je stupila na snagu nakon 5. studenoga 1997. stupanjem na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst, 8/99 – ispr., 14/02 – dalje: Konvencija).

U primjeni čl. 6. st. 1. Konvencije pravo na pošteno suđenje uključuje i pravo na suđenje u razumnom roku u sporovima o nekom građanskom pravu ili obvezi, te o kaznenoj optužbi.

Posebno, glede pitanja što su prava i obveze građanske naravi valja reći da bi se radilo o onim postupcima čiji ishod ima izravan učinak na određivanje ili ispunjavanje sadržaja nekog privatnog prava, odnosno obveze.

Prema mišljenju ovoga suda, isti smisao ima i odredba čl. 27. st. 1. ZS glede opsega i sadržaja zaštite prava na suđenje u razumnom roku , kada spominje „prava i obveze“.

U ovom predmetu, u kojem je zatražena zaštita prava na suđenje u razumnom roku zbog ocjene predlagateljice o neučinkovitosti i dugotrajnosti postupka u kojem je također zatražena zaštita prava na suđenje u razumnom roku (u predmetu Županijskog suda u Rijeci posl. broj Gzp-61/07), ne radi se o postupku čiji ishod ima izravan učinak na sadržaj nekog privatnog prava.

Stoga, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, predlagateljici ne može biti pružena sudska zaštita budući da nisu ostvarene pretpostavke iz čl. 27. i 28. st. 1. ZS za odlučivanje o osnovanosti zahtjeva.

Zbog navedenog, zahtjev predlagateljice valjalo je odbaciti kao nedopušten i riješiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu, 1. veljače 2008.

Sudac:

Aleksandar Peruzović, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti ustavna tužba.