Revr-911/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 911/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske po sutkinji Davorki Lukanović-Ivanišević, u pravnoj stvari tužiteljice B. M. iz S. N., K., zastupane po punomoćnicima D. B. i M. M., odvjetnicima iz Z., protiv tuženika Sveučilište u Z., ... fakultet, Z., zastupanog po punomoćnicima M. R. i N. G., odvjetnicima iz O. društva R. i partneri iz Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-1119/10-2 od 18. siječnja 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 2555/08-20 od 29. prosinca 2009., 3. ožujka 2016.,

r i j e š i o j e:

1. Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

2. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici 27.950,60 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća pojedino navedenih mjesečnih iznose počevši od 16. travnja 2005. do 16. studenoga 2009. do isplate na ime dodatka na plaću zbog obavljanja poslova na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada. Tužiteljici su dosuđeni troškovi u iznosu od 11.020,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama, dok joj je odbijen zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 3.125,00 kn. Tuženikov zahtjev za naknadu troškova odbijen je u cijelosti.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u točkama I. i III. izreke.

Rješenjem suda drugog stupnja djelomično je odbijena žalba tužiteljice i potvrđena odluka o troškovima postupka za iznos od 615,00 kn dok je djelomično prihvaćena žalba tužiteljice i preinačena odluka o troškovima postupka tako što je tuženiku naloženo da tužiteljici plati daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 2.510,00 kn. Odbačena je kao nedopuštena žalba tuženika u dijelu pod točkom II. izreke prvostupanjske presude. Naloženo je tuženiku da naknadi tužiteljici trošak žalbenog postupka, dok je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Protiv presude drugostupanjskog suda reviziju je podnio tuženik na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/01, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/02, 2/07, 84/08 i 96/08 – dalje: ZPP) ističući da odluka u ovom sporu ovisi o rješavanju materijalnopravnog i postupovnopravnog pitanja važnog za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana o kojemu revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje, a moguće je očekivati da bi drugostupanjski sudovi o tom pitanju mogli imati različita shvaćanja. Predlaže preinačiti nižestupanjske presude i odbiti tužbeni zahtjev, podredno ih ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskome sudu.

U odgovoru na reviziju tužiteljica se protivi tuženikovim revizijskim navodima navodeći da ne postoji različita već ista praksa drugostupanjskih sudova. Predlaže odbaciti reviziju, podredno je odbiti kao neosnovanu uz nadoknadu troškova odgovora na reviziju.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. U odredbi st. 3. istog članka propisano je da stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Tuženik u reviziji nije određeno naznačio pravno pitanje, a što je zakonska pretpostavka za dopuštenost revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP.

Iz sadržaja revizije slijedi da tuženik zapravo ističe prigovor pogrešne primjene materijalnog prava što, samo po sebi, bez udovoljavanja prethodnog uvjeta, nije dovoljno da bi se o reviziji meritorno odlučivalo.

Naime, suglasno odredbi čl. 392.a. st. 2. ZPP-a u slučaju revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP ovaj sud se ograničava na ispitivanje pobijane presude samo zbog pitanja zbog kojeg je ona i izjavljena. Stoga, kad takvog pitanja u reviziji nema, niti je ono jasno formulirano, ne postoje niti uvjeti za njenu dopuštenost, jer revizijski sud nije ovlašten sam iznalaziti pravno pitanje.

Slijedom navedenoga revizija tuženika je nedopuštena pa je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci rješenja.

Tužiteljici nije priznato pravo na naknadu troška odgovora na reviziju, jer po ocjeni ovoga suda nije riječ o parničnoj radnji koja bi bila potrebna (čl. 166. st. 1. u vezi čl. 155. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 3. ožujka 2016.

Sutkinja:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.