Gž R-1030/2017-2 · Županijski sud u Splitu
Legislator summary
AI generatedŽupanijski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Vedrani Perkušić, u pravnoj stvari tužitelja L. O. iz S., … zastupanog po punomoćnicima I. Š. i B. V., odvjetnicima u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 526343238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-122/17 od 16. listopada 2017., dana 24. svibnja 2018.,
Legislator headnote
AI generatedGž R-1030/2017-2 · Županijski sud u Splitu: Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 10.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.
Full text
Poslovni broj: Gž R-1030/2017-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Vedrani Perkušić, u pravnoj stvari tužitelja L. O. iz S., … zastupanog po punomoćnicima I. Š. i B. V., odvjetnicima u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 526343238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-122/17 od 16. listopada 2017., dana 24. svibnja 2018.,
p r e s u d i o je
I. Uvažava se žalba tuženice, pa se preinačava presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-122/17 od 16. listopada 2017. i sudi:
1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„Nalaže se tuženici isplatiti tužitelju s osnove naknade za stanovanje, i to:
-za prosinac 2013. iznos od 670,96 00 kn,
-za siječanj 2014. iznos od 1.600,00 kn,
-za veljaču2014. iznos od 1.600,00 kn,
-za ožujak 2014. iznos od 1.600,00 kn,
-za travanj 2014. iznos od 1.600,00 kn,
-za svibanj 2014. iznos od 1.600,00 kn,
-za lipanj 2014. iznos od 1.600,00 kn,
-za srpanj 2014. iznos od 1.600,00 kn,
-za kolovoz 2014. iznos od 1.600,00 kn,
-za rujan 2014. iznos od 1.600,00 kn,
-za listopad 2014. iznos od 1.600,00 kn,
sve sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena do 31. srpnja 2015., a od 01. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos počevši od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate s tim da se kao prvi dan dospijeća uzima 10-i u mjesecu za protekli mjesec, sve u roku od 8 dana.“
2. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 10.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici na ime parničnog troška iznos od 7.250,00 kn, u roku od 8 dana.
Obrazloženje
Pobijanom presudom naloženo je tuženici da isplati tužitelju s osnova naknade za stanovanje i to:
-za prosinac 2013. iznos od 670,96 kn,
-za siječanj 2014. iznos od 1.600,00 kn,
-za veljaču 2014. iznos od 1.600,00 kn,
-za ožujak 2014. iznos od 1.600,00 kn,
-za travanj 2014. iznos od 1.600,00 kn,
-za svibanj 2014. iznos od 1.600,00 kn,
-za lipanj 2014. iznos od 1.600,00 kn,
-za srpanj 2014. iznos od 1.600,00 kn,
-za kolovoz 2014. iznos od 1.600,00 kn,
-za rujan 2014. iznos od 1.600,00 kn,
-za listopad 2014. iznos od 1.600,00 kn,
sve sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos počevši od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate s tim da se kao prvi dan dospijeća uzima 10-i u mjesecu za protekli mjesec.
Odlukom o troškovima naloženo je tuženici naknaditi tužitelju iznos od 10.000,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
Tuženica pobija prvostupanjsku presudu zbog žalbenog razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92,112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 96/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači. Zatražila je i trošak žalbenog postupka.
Tužitelj je odgovorio na žalbu tuženice protiveći se njenim navodima i s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana.
Žalba je osnovana.
Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom naknade za stanovanje za razdoblje od prosinca 2013. godine do listopada 2014. godine.
U prvostupanjskom postupku, kao i u žalbi, ostalo je sporno pravno pitanje ima li tužitelj pravo na isplatu naknade za stanovanje. Naime, tužitelj je kao djelatnik 2. divizijuna Obalne straže RH raspoređen Odlukama od 17. prosinca 2013. i 12. lipnja 2014. na mjesto voditelja odreda tj. zamjenika zapovjednika broda u mjesto službe Pula koje je kao takvo udaljeno od mjesta prebivališta tužitelja više od 50 km.
Prvostupanjski sud prihvatio je tužbeni zahtjev s obrazloženjem da smještaj tužitelja na brodu u matičnoj luci Pula nije bio adekvatan niti se takav smještaj može smatrati smještajem u vojnoj lokaciji.
Navedeni zaključak suda prvog stupnja nije pravilan, te je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev.
Naime, tužitelj tužbenim zahtjevom traži naknadu za stanovanje koja se isplaćuje na temelju odredbe članka 29. stavka 1. Pravilnika o stambenom zbrinjavanju („Narodne novine“ broj 131/13). Navedenim odredbama propisano je da će se naknada za stanovanje isplatiti djelatnim vojnim osobama raspoređenim po potrebi službe u drugo mjesto službe koje je najmanje 50 km udaljeno od mjesta stalnog stanovanja ili se nalazi na otoku, kojima se u roku od 30 dana od dana rasporeda ne može dati na korištenje službeni stan, a nisu smješteni u vojnim lokacijama.
Međutim, poseban propis koji uređuje pitanje prava i obveza na brodovima Oružanih snaga Republike Hrvatske je Pravilnik o službi na brodovima u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 5/14). Odredbom članka 15. citiranog Pravilnika određeno je da su prava i obveze časnika, dočasnika i mornara na brodovima i njihovi međusobni odnosi propisani Zakonom o obrani, Zakonom o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, Pravilnikom o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske i tim Pravilnikom. Glavom V-om citiranog Pravilnika određen je i smještaj na brodu.
Tako je odredbom članka 49. Pravilnika o službi na brodovima u oružanim snagama Republike Hrvatske propisano da Zapovjednik Hrvatske ratne mornarice organizacijskom zapovijedi određuje na kojim će brodovima posada biti stalno, a na kojima povremeno smještena.
Na brodovima na kojima ne postoje prikladni uvjeti za smještaj posade, zapovjedništvo plovne postrojbe osigurava smještaj na kopnu.
Dakle, u konkretnom slučaju potpuno je neodlučno da li je brod Oružanih snaga u smislu Zakona o obrani vojna lokacija ili nije, jer je smještaj na brodu izričito predviđen gore navedenim Pravilnikom.
Prema gore citiranoj odredbi Pravilnika, relevantno je samo jesu li na brodu postojali prikladni uvjeti za smještaj postade. Ukoliko nisu postojali prikladni uvjeti na predmetnom brodu za smještaj posade, tužitelj je, prema citiranoj odredbi članka 49. stavka 2. Pravilnika, imao pravo da mu se osigura smještaj na kopnu.
Međutim, citiranom odredbom Pravilnika nije propisana naknada u novcu koju propisuje Pravilnik o stambenom zbrinjavanju i na koji se poziva tužitelj. Prema shvaćanju ovoga višeg suda, u slučaju da zapovjedništvo plovne postrojbe ne osigura smještaj na kopnu, tužitelju ne pripada pravo na novčanu naknadu, jer takva posljedica nije propisana Pravilnikom o službi na brodovima u oružanim snagama Republike Hrvatske, te bi eventualno u tom slučaju imao pravo na naknadu štete koju je u takvim okolnostima pretrpio, a o čemu nije riječ u konkretnom slučaju.
Osim toga, u predmetnom slučaju, tužitelj ne upire ni na činjenicu niti dokazuje da bi njegov smještaj bio neadekvatan i neodgovarajući u smislu odredbi Pravilnika o službi na brodovima u oružanim snagama, posebice da bi bio suprotan odredbi članka 55. tog Pravilnika, prema kojoj je predviđen smještaj časnika u kabine prema rasporedu za smještaj, a imajući u vidu da je tužitelj bio zamjenik zapovjednika broda.
Kako je nesporno da je tužitelju bio osiguran smještaj na brodu, to bi priznanje naknade za stanovanje djelatnicima koji su bili smješteni na brodu bilo u suprotnosti sa ciljevima i svrhom odredbe članka 29. stavka 1. Pravilnika o stambenom zbrinjavanju, koji uređuje naknadu za stanovanje vojnim osobama kojima se ta naknada priznaje kao kompenzacija zbog troškova koje djelatnik plaća za najam stana i režijske troškove, jer isti, s obzirom na osigurani smještaj, takve izdatke nemaju.
Slijedom navedenoga, na temelju odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a, valjalo je preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.
S obzirom na to da je pobijana presuda preinačena u pogledu odluke o glavnoj stvari, valjalo je preinačiti i odluku o trošku, pa je primjenom odredbe članka 166. stavka 2. ZPP-a, odlučeno o troškovima cijelog postupka.
Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, to je valjalo na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, tuženici dosuditi zatražene troškove parničnog postupka, odmjerene prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa), a koji se odnose na troškove sastava odgovora na tužbu (100 bodova po Tbr. 8/1), te troškove zastupanja na 4 ročišta za glavnu raspravu (svako po 100 bodova po Tbr. 9/1 Tarife), što onda prema vrijednosti boda od 10,00 kn (Tbr. 50. Tarife) daje ukupan iznos od 5.000,00 kuna.
Tuženici je priznata i naknada troškova za sastav dvije žalbe u iznosu od 2.250,00 kuna prema Tbr. 10/1 Tarife i sukladno njenom zahtjevu, jer je u cijelosti uspjela sa žalbama.
Kada se troškovi prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka tuženice zbroje, dobije se iznos od 7.250,00 kuna, zbog čega je valjalo odlučiti kao pod točkom II. izreke. Navedenim odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke.
U Splitu 24. svibnja 2018.
SUTKINJA
Vedrana Perkušić