Croatian Supreme Court dismisses appeals against detention extension after final conviction for armed possession. Appeals rejected due to lack of grounds and proportionality. Court upholds lower court's decision to extend pre-trial detention. The court found no violation of proportionality principles. Detention remains necessary due to flight and recidivism risks. Appeals were rejected as unfounded by the Supreme Court.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appeals filed by two defendants against the district court's decision to extend pre-trial detention following their final convictions. The defendants argued that the extension violated the principle of proportionality and exceeded judicial authority, yet the court found no grounds for these claims. The court determined that the extension was justified by the defendants' foreign residency, the risk of flight to avoid criminal responsibility, and the high probability of recidivism, making lesser measures insufficient.
Legislator headnote
AI generatedČlanci 122. stavak 2., 123. stavci 1. i 2., 494. stavci 3. i 4. Zakona o kaznenom postupku; produljenje istražnog zatvora nakon nepravomoćne presude je dopušteno ako postoji opasnost od bijega ili ponavljanja djela, a načelo razmjernosti nije povrijeđeno.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: II Kž 231/16-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Miroslava Šovanja i Vesne Vrbetić kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. K. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15.
- dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama optuženog P. S. i optuženog M. V. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 3. lipnja 2016. broj K-Us-1/16, o produljenju istražnog zatvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 1. srpnja 2016.,
r i j e š i o j e:
Odbijaju se žalbe optuženog P. S. i optuženog M. V. kao neosnovane.
Obrazloženje
Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, nakon izrečene nepravomoćne presude kojom su optuženi D. K., optuženi P. S., optuženi A. T., optuženi V. T., optuženi S. A. i optuženi M. V. proglašeni krivim i to optuženi D. K. zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. KZ/11, kaznenog djela iz članka 229. stavka 1. točke 1. i stavka 2. u vezi članka 228. stavka 1. i članka 37. KZ/11, kaznenog djela iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi članka 228. stavka 1. i članka 37. KZ/11 i kaznenog djela iz članka 331. stavka 3. KZ/11 i osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju pet godina i šest mjeseci, a optuženi P. S., optuženi A. T., optuženi V. T., optuženi S. A. i optuženi M. V. zbog kaznenog djela iz članka 331. stavka 3. u vezi članka 329. stavka 1. točke 2. KZ/11 i osuđeni na kazne zatvora i to optuženi P. S. na kaznu zatvora u trajanju tri godine i šest mjeseci, optuženi A. T. na kaznu zatvora u trajanju tri godine i tri mjeseca, optuženi V. T. na kaznu zatvora u trajanju tri godine, optuženi S. A. na kaznu zatvora u trajanju tri godine i tri mjeseca , a optuženi M. V. na kaznu zatvora u trajanju četiri godine, na temelju članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/11. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/09) produljen je istražni zatvor optuženom D. K. iz osnove u članku 123. stavku 2. ZKP/08, a optuženom P. S., optuženom A. T., optuženom V. T., optuženom S. A. i optuženom M. V. iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08.
Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi P. S. po braniteljici, odvjetnici T. V. Đ., bez navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i istražni zatvor
II Kž 231/16-4
optuženom P. S. ukine, podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Protiv tog rješenja žalbu je podnio i optuženi M. V. po branitelju, odvjetniku G. V., bez navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Žalbe nisu osnovane.
U odnosu na žalbu optuženog P. S.
Optuženi P. S. ne navodi žalbenu osnovu, no iz sadržaja žalbe proizlazi da on upire na nepravilno utvrđeno činjenično stanje u pobijanom rješenju i traži preocjenu utvrđenih okolnosti, tvrdeći da iste, nakon nepravomoćnog okončanja kaznenog postupka, ne opravdavaju postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela od strane optuženog P. S. i postojanje opasnosti od njegovog bijega.
Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da na strani optuženog P. S. i nakon izricanja nepravomoćne presude postoje razlozi za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08, a za svoju odluku dao je valjane i dostatne razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Tako nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno naveo da je optuženi P. S. već jedanput suđen za počinjenje kaznenog djela razbojništva u sastavu zločinačkog udruženja budući da se radilo, kako to navodi optuženik, o običnom supočiniteljstvu. Naime, iz izvatka iz kaznene evidencije Ministarstva pravde Republike Srbije za optuženog P. S. (list 974. spisa) proizlazi da je on presudom Okružnog suda u Beogradu od 9. lipnja 2009. broj K-293/08 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest godina i osam mjeseci i to zbog počinjenja kvalificiranog oblika krivičnog djela razbojništva iz člana 206. stava 3. Krivičnog zakona Republike Srbije, a radi se o krivičnom djelu razbojništva u sastavu organizirane kriminalne grupe.
Nadalje, nije u pravu optuženi P. S. kada tvrdi da „… sud protivno zakonu…“ uzima nepravomoćnu presudu kao dokaz da će okrivljenik boravkom na slobodi počiniti kazneno djelo razbojništva jer da optuženi P. S. nije osuđen za planiranje razbojništva, već za protuzakonito posjedovanje oružja. Ovo iz razloga što prvostupanjski sud iteracijsku opasnost na strani optuženog P. S. temelji, u prvom redu, na njegovoj prethodnoj osuđivanosti, a ta činjenica dovedena u vezu s okolnošću da je optuženi P. S. u ovom postupku nepravomoćno osuđen da je kazneno djelo počinio kao pripadnik zločinačkog udruženja ukazuje na postojanje objektivne opasnosti da bi isti boravkom na slobodi mogao počiniti novo kazneno djelo.
Stoga je neosnovan i žalbeni navod optuženog P. S. o tome da ne postoji opasnost da će on ponoviti kazneno djelo jer je prethodno suđen za kazneno djelo razbojništva, a sada, i to nepravomoćno, za kazneno djelo neovlaštenog posjedovanja oružja.
O postojanju osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost od bijega optuženog P. S. sud prvog stupnja ispravno zaključuje iz toga što je optuženi P. S. državljanin Bosne i Hercegovine s prijavljenim prebivalištem u B. te nije ni obiteljski ni poslovno vezan uz
II Kž 231/16-4
područje Republike Hrvatske, a sada je nepravomoćno osuđen na kaznu zatvora u trajanju tri godine i šest mjeseci. Stoga postoji realna i predvidiva opasnost da bi puštanjem na slobodu pobjegao upravo u cilju izbjegavanja kaznenopravne odgovornosti.
Pri tome, obrazloženje pobijanog rješenja nije kontradiktorno kako to navodi optuženi P. S. jer sud prvog stupnja, nakon što je zaključio da postoji opasnost od bijega optuženog P. S. iz R. H. u slučaju njegovog puštanja na slobodu, ali i da postoji iteracijska opasnost, prilikom obrazlaganja okolnosti koje upućuju na postojanje iteracijske opasnosti istu nije vezao uz područje Republike Hrvatske.
Ni načelo razmjernosti, a na čiju povredu taj optuženik također upire žalbom, imajući na umu sve okolnosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08, za sada nije povrijeđeno. Isto tako, a s obzirom na brojnost i značaj okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja djela na strani optuženog P. S., kao i na opasnost od njegovog bijega, zbog čega je protiv njega nužna daljnja primjena istražnog zatvora iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da se za sada ista svrha ne bi mogla ostvariti niti jednom blažom mjerom predviđenom ZKP/08.
Na kraju, a u odnosu na način izražavanja u žalbi na pobijano rješenje podnesenoj po braniteljici, odvjetnici T. V. Đ., ukazuje se potrebnim istaknuti da korištenje izraza kako sud postupa protivno zakonu, odnosno da prelazi okvire i granice svoje nadležnosti, a osobito da sud prvog stupnja „… neosnovano nabacuje tvrdnje…“, predstavlja izričaje koji su na granici potrebe kažnjavanja.
U odnosu na žalbu optuženog M. V.
Optuženi M. V. žalbom isključivo upire na povredu načela razmjernosti navodeći da se u istražnom zatvoru nalazi od 2. lipnja 2015., pa je, prema njegovom mišljenju, produljenje istražnog zatvora neprimjereno i neopravdano.
Međutim, prema odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08, pri odlučivanju o istražnom zatvoru, a posebno o njegovom trajanju, sud vodi računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora pa, uzevši u obzir navedeno, kao i činjenicu da je optuženi M. V. nepravomoćno osuđen na kaznu zatvora u trajanju četiri godine, a u istražnom zatvoru je proveo nešto više od godine dana, ovaj drugostupanjski sud nalazi da za sada nije došlo do povrede načela razmjernosti.
Slijedom navedenog, a s obzirom da žalbenim navodima nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 1. srpnja 2016.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Dražen Kevrić, v. r.
Damir Kos, v. r.